PROFILI
Mugabe Robert
Mugabe je posljednji od velikih antikolonijalnih boraca iz generacije Lumumbe i Mandele… Lumumba je mrtav, Mandela je shvatio da je voditi državu nešto drugačije no voditi pokret pa je odstupio iz politike. Mugabe, koji je na čelu Zimbabvea od dana kad je dobio nezavisnost još uvijek vodi borbe protiv neprijatelja, urotnika i zlobnika.
Rođen 1924., u politiku je ušao prije 40-ak godina kao borac protiv rasizma i kolonijalizma. Prije ulaska u politiku, sin drvosječe je bio učitelj, predavao je u rijetkim školama Zambije i Zimbabvea (tada južne i sjeverne Rodezije). Uskoro dobiva stipendiju i odlazi na crnački Fort Hare studij u Južnoafričkoj Republici. Na studiju se upoznaje s marksizmom, Mandelom i gandijevskim metodama borbe. Po povratku u tadašnju Rodeziju nastavlja s podučavanjem, ali zakratko jer se uskoro uključuje u protukolonijalnu borbu i pridružuje gerilskim pokretima.
Zbog toga je ubrzo završio u zatvoru gdje je proveo mudro iskorištenih desetak godina. Zatvor je napustio bogatiji za šest diploma i mjesto predsjednika ZANU-a, jedne od dviju gerilskih skupina na području Zimbabvea. Druga, kojoj je neko vrijeme i Mugabe pripadao, bio je ZAPU pod vodstvom Jamesa Nkomoa.
1980. četvrt milijuna bijelaca Rodezije napokon priznaje ravnopravnost crnoj većini, te je Zimbabveu na vrata pokucala demokracija. Mugabe uvjerljivo pobjeđuje obećavajući napredak i ravnopravnost, te sjeda u fotelju iz koje još ne želi izaći. Osvojivši premoćno vlast, ovaj revolucionar s demokratskom retorikom pokazuje da se ne može i ne želi riješiti revolucionarnih metoda. S Nkomoevim ZAPU-om se krvavo obračunava, a preživjele pristaše primorava da se ujedine s njegovim ZANU pokretom u jedinstven ZANU-PF. Eliminirajući tako jedinu opoziciju unutar države, Mugabe na mala vrata demokracije uvodi jednostranačje i spokojno vlada Zimbabveom.
U dvadeset godina Mugabeove vladavine, prosječno trajanje životnog vijeka u Zimbabveu smanjilo se s 59 na 42 godine, najvećim dijelom radi AIDS-a, kojim je po nekim podacima zaražena gotovo četvrtina građana. Nezaposlenost se kreće oko 50%, a inflacija je na stabilnih 60-ak%.
Obrazovanje je Mugabe učinio dostupnim svima, pa sada Zimbabve ima najmanju stopu nepismenosti na kontinentu. U vanjskopolitičkim odnosima htio je igrati ulogu poštovanog protukolonijalnog vođe, pa se valjda zato i zapleo u nesuvislu intervenciju u Kongu koja je Zimbabve koštala stotine milijuna dolara, a korist je donijela samo nekolicini njemu bliskih pristaša, koji su od Kabille za vojnu pomoć dobili unosne koncesije za iskorištavanje i izvoz dijamanata. Oporbu naziva stranim plaćenicima, EU i osobito Britaniju silama zla, a Blaira pederčinom s vladom punom pedera.
Pred sutrašnje presjedničke izbore pokazuje začuđujuću fizičku kondiciju. U 78. godini i dalje ustaje u 4 ujutro, te se nakon tjelovježbe posvećuje državnim zadacima i predizbornoj kampanji. I mnogo mlađi novinari imaju teškoće da ga prate u njegovom ritmu. Prije par godina dok mu je tadašnja, u narodu omiljena žena umirala od raka, Mugabe se oženio za svoju četrdeset godina mlađu tajnicu. Ta ženidba je bitno utjecala na njegovu popularnost u narodu. Kad mu je na prošlim izborima zaprijetio poraz, nahuškao je ratne veterane na bijele farmere preusmjeravajući tako gnjev na drugu stranu. Nešto je bijelih farmera ubijeno, nešto protjerano, a Mugabe je navukao izborni rezultat na svoju stranu. Obećanja o agrarnoj reformi su prestala s konstituiranjem parlamenta.
Sličan repertoar prijetnji te obećanja je u upotrebi i u ovoj kampanji. Tokom kampanje je poginulo više desetaka osoba, uglavnom oprbenih pristaša. Svom protukandidatu, Tsvangiraiju, obećao je nakon izbora suđenje za veleizdaju. Protjerao je sve promatrače izbora izazivajući sankcije Evropske unije. I svijet je nešto naučio: i previše je opskurnih dikatatora dobijalo pomoć i podršku, a sve radi hladnoratovske borbe za imaginarno više dobro. Mugabeu možda još nije odzvonilo, ali je svima dozlogrdilo.
Rođen 1924., u politiku je ušao prije 40-ak godina kao borac protiv rasizma i kolonijalizma. Prije ulaska u politiku, sin drvosječe je bio učitelj, predavao je u rijetkim školama Zambije i Zimbabvea (tada južne i sjeverne Rodezije). Uskoro dobiva stipendiju i odlazi na crnački Fort Hare studij u Južnoafričkoj Republici. Na studiju se upoznaje s marksizmom, Mandelom i gandijevskim metodama borbe. Po povratku u tadašnju Rodeziju nastavlja s podučavanjem, ali zakratko jer se uskoro uključuje u protukolonijalnu borbu i pridružuje gerilskim pokretima.
Zbog toga je ubrzo završio u zatvoru gdje je proveo mudro iskorištenih desetak godina. Zatvor je napustio bogatiji za šest diploma i mjesto predsjednika ZANU-a, jedne od dviju gerilskih skupina na području Zimbabvea. Druga, kojoj je neko vrijeme i Mugabe pripadao, bio je ZAPU pod vodstvom Jamesa Nkomoa.
1980. četvrt milijuna bijelaca Rodezije napokon priznaje ravnopravnost crnoj većini, te je Zimbabveu na vrata pokucala demokracija. Mugabe uvjerljivo pobjeđuje obećavajući napredak i ravnopravnost, te sjeda u fotelju iz koje još ne želi izaći. Osvojivši premoćno vlast, ovaj revolucionar s demokratskom retorikom pokazuje da se ne može i ne želi riješiti revolucionarnih metoda. S Nkomoevim ZAPU-om se krvavo obračunava, a preživjele pristaše primorava da se ujedine s njegovim ZANU pokretom u jedinstven ZANU-PF. Eliminirajući tako jedinu opoziciju unutar države, Mugabe na mala vrata demokracije uvodi jednostranačje i spokojno vlada Zimbabveom.
U dvadeset godina Mugabeove vladavine, prosječno trajanje životnog vijeka u Zimbabveu smanjilo se s 59 na 42 godine, najvećim dijelom radi AIDS-a, kojim je po nekim podacima zaražena gotovo četvrtina građana. Nezaposlenost se kreće oko 50%, a inflacija je na stabilnih 60-ak%.
Obrazovanje je Mugabe učinio dostupnim svima, pa sada Zimbabve ima najmanju stopu nepismenosti na kontinentu. U vanjskopolitičkim odnosima htio je igrati ulogu poštovanog protukolonijalnog vođe, pa se valjda zato i zapleo u nesuvislu intervenciju u Kongu koja je Zimbabve koštala stotine milijuna dolara, a korist je donijela samo nekolicini njemu bliskih pristaša, koji su od Kabille za vojnu pomoć dobili unosne koncesije za iskorištavanje i izvoz dijamanata. Oporbu naziva stranim plaćenicima, EU i osobito Britaniju silama zla, a Blaira pederčinom s vladom punom pedera.
Pred sutrašnje presjedničke izbore pokazuje začuđujuću fizičku kondiciju. U 78. godini i dalje ustaje u 4 ujutro, te se nakon tjelovježbe posvećuje državnim zadacima i predizbornoj kampanji. I mnogo mlađi novinari imaju teškoće da ga prate u njegovom ritmu. Prije par godina dok mu je tadašnja, u narodu omiljena žena umirala od raka, Mugabe se oženio za svoju četrdeset godina mlađu tajnicu. Ta ženidba je bitno utjecala na njegovu popularnost u narodu. Kad mu je na prošlim izborima zaprijetio poraz, nahuškao je ratne veterane na bijele farmere preusmjeravajući tako gnjev na drugu stranu. Nešto je bijelih farmera ubijeno, nešto protjerano, a Mugabe je navukao izborni rezultat na svoju stranu. Obećanja o agrarnoj reformi su prestala s konstituiranjem parlamenta.
Sličan repertoar prijetnji te obećanja je u upotrebi i u ovoj kampanji. Tokom kampanje je poginulo više desetaka osoba, uglavnom oprbenih pristaša. Svom protukandidatu, Tsvangiraiju, obećao je nakon izbora suđenje za veleizdaju. Protjerao je sve promatrače izbora izazivajući sankcije Evropske unije. I svijet je nešto naučio: i previše je opskurnih dikatatora dobijalo pomoć i podršku, a sve radi hladnoratovske borbe za imaginarno više dobro. Mugabeu možda još nije odzvonilo, ali je svima dozlogrdilo.
