Od predsjednika Nezavisnog cestarskog sindikata Mijata Stanića krenule su gotovo sve afere u Hrvatskim autocestama. On i njegovi povjerenici zaslužni su za smjene i pritvaranje bivši članova Uprave, a organima gonjanja dostavili su i podatke o nizu drugih zloupotreba koje se, tvrde, događaju u njihovom poduzeću. Pravosudni epilog tih slučajeva još uvijek nismo vidjeli, a Stanić sumnja da dobar dio od onog što je prijavio nikad neće biti rasvijetljen. Niti je zadovoljan radom organa gonjenja, niti vjeruje u iskrenost aktualne antikorupcijske kampanje.   

- Kako istražna tijela rade - nismo zadovoljni. Ono što je poražavajuće jest činjenica da ukoliko ne uključite medije paralelno s prijavom slučajeva korupcije zbilja se nemate čemu nadati - sigurno niti jedan slučaj neće biti istražen. Nezadovoljni smo prvenstveno činjenicom da se istrage vode strogo selektivno, da postoje piramide koje nitko ne dira. Ukoliko se nađete pod zaštitom nedodirljivih, aktualnog ministra ili drugog visokopozicioniranog političara - ništa vam se neće dogoditi, što god napravili.

Možete li detektirati barem jednu od tih piramida u Hrvatskim autocestama?

- Često puta ne znamo tko su ljudi koji štite određene prijestupnike, ali vidimo da u slučajevima koje smo prijavili, a koji stoje u ladicama, prijestupnici imaju zaštitnike. Kao primjer ću navesti slučaj kojim smo otvorili cijelu priču oko HAC-a: fiktivno zapošljavanje Josipa Pocrnića. Kad smo na njega uspjeli privući medijsku pozornost Pocrnić je jednostavno "otišao", ne namirivši niti lipu troškova što ih je poduzeće imalo na temelju njegovog fiktivnog zaposlenja. Imamo i slučaj u kojem je naša unutarnja kontrola napravila daleko kvalitetniju obradu od one koju je radila policija. Riječ je o obradi Željka Krapljana, koji je, smatramo, raznim malverzacijama znatno oštetio HAC. Kad sam ga prijavio, unutarnja kontrola je utvrdila da je zbilja napravio štetu poduzeću, a policija i Državno odvjetništvo još uvijek nisu okončali istragu.

Riječ je o bivšem saborskom zastupniku HDZ-a.

- Tako je. On je u Saboru mijenjao ministra Šukera.

Sve afere koje se tiču HAC datiraju iz razdoblja u kojem je na čelu Nadzornog odbora sjedio Zdravko Livaković. Nakon izbijanja afera on je odstupio s obrazloženjem da mora odgajati sina. Mislite li da je policija trebala propitati njegovu odgovornost ili čak i odgovornost predsjednika Skupštine HAC-a - ministra Božidara Kalmete? 

- Obzirom da sam tri godine zastupao radnike u Nadzornom odboru HAC-a, dobro znam kako su stvari funkcionirale iznutra. Livaković je bio izvrsno informiran o svemu što se događalo, dok nama informacije nisu davali. Imam jedan dopis kojim sam od Uprave HAC-a 2005. godine tražio da mi dostave svih šest aneksa ugovora za gradnju dionice Rupa - Rijeka i dobio sam odgovor da to možemo dobiti samo kao kompletan NO. Naravno, ja sam tad već imao te dokumente. Što se tiče ministra Kalmete, vi se sjećate pisma bivšeg predsjednika Uprave Marija Crnjaka, u kojem je upozoravao da je ministar u HAC-u stvorio paralelnu liniju upravljanja. Kao član NO-a i ja sam dobio to pismo, a uvjerio sam se i da stvari uistinu stoje onako kako ih Crnjak opisuje. Crnjak je svoje tvrdnje potkrijepio argumentima i bilo bi zanimljivo vidjeti njegovo eventualno svjedočenje na sudu.

U čemu je problem s dionicom Rupa - Rijeka?

- Nama su iz fonda za isplatu plaća uzeli 9,5 milijuna kuna i potrošili ih dijelom na tu dionicu, a dijelom na čvor Vučevica.

To je onaj čvor koji veže autocestu sa rodnim selom Ive Sanadera?      

- Tako je. Uzeli su taj novac, a nisu se s nama dogovorili. Pritom su nam smanjili božićnicu i uskratili neka prava koja smo imali prema Kolektivnom ugovoru. Anekse sam tražio jer su naši radnici bili angažirani za poslove na tim dionicama, a zakidali su ih na plaćanju prekovremenog rada, na naknadi za odvojeni život, koju je - usput rečeno - Željko Krapljan dobivao iako je svaki dan putovao od kuće na posao. Mislim da su naši radnici tamo odradili dio posla koji su kasnije naplatili privatnici - podizvođači.

Na ovaj razgovor pristali ste jer ste češće na sudu nego oni koje ste prijavili za kriminal u HAC-u.

- Ja sam jedini na sudu. Našu premijerku koja govori o nultoj stopi tolerancije na kriminal ovim putem pozivam neka mi da pola sata da joj donesem dokumente i pokažem što se u HAC-u događa, pa da vidimo kolika je ta tolerancija na kriminal. Nas koji prijavljujemo kriminal i pokušavamo zaštiti sredstva ove države izložili su na milost i nemilost onima koji su činili kaznena djela. Kad me netko od njih tuži za klevetu, jedino pitanje suca je - jesu li donesene pravomoćne presude u slučaju o kojem govorite? Ja odgovorim - naravno da ne postoji nikakva presuda. Mogu čekati i narednih deset godina i pitanje je hoće li presude i tad biti donesene. Ako i budu donesene - tko će mene obeštetiti, nadoknaditi mi vrijeme i utrošene živce? 

Nedavno ste upravo vi USKOK-u poslali Ramiza Pandžića, koji je svjedočio da je davao mito za poslove koje je za HAC-u obavljao kao podizvođač Osijek Koteksa.

- Taj čovjek je tražio načina kako objaviti ono što mu se događalo. Napravio je prijavu da je za svaki posao koji je radio preko Osijek Koteksa davao mito.

Jeste li zadovoljni radom Glavnog državnog odvjetnika na predmetima koji se tiču HAC-a?

- Ne znam s kim bi ja to trebao biti zadovoljan. Nakon godinu i više dana od otvaranja slučajeva imamo toliko problema, i privatno i u poduzeću, a ništa od onog što smo prijavili nije razotkriveno.

Govorite kao da ne vjerujete u aktualnu borbu protiv korupcije.

- Ne, uopće ne vjerujem, apsolutno ne vjerujem. Niti jedan slučaj iz HAC-a nije doveden čak niti do optuženičke klupe. Čak i oni najednostavniji slučajevi, slučajevi evidentnog kriminala, nisu riješeni. Uzmimo, recimo, priču o kupnji signalih stupića. Dva potpuno ista signalna stupića su imala razliku u cijeni od 550 kuna. Onaj jeftini je bio 30 kuna, a onaj skuplji 585 kuna. HAC je preuzimao sve ove od 585 kuna, a niti jedan od 30 kuna. Ni to policija i Odvjetništvo nisu uspjeli riješiti. 


Ladislav Tomičić (www.novilist.hr)