"Cijelo vrijeme me buni riječ policija i cijelo vrijeme me bune nekakvi mutni poslovi. To ne razumijem. Koji mutni poslovi i kakva policija. Nema zaista nikakvih kontakata; nitko me nije zvao niti na razgovor. Što su to mutni poslovi, zaista to ne mogu prevesti, ne razumijem!? Niti se bojim, niti bih bio iznenađen da policija dođe ako treba provjeriti nekakve navode, nečije optužbe koje se dnevno vrte u medijima. Policija neka napravi svoj posao - bože moj."

Tako je prije nekoliko dana svoju aktualnu poziciju pred kamerama objasnio Mladen Barišić, jučer jedan od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, prijatelj i čovjek od povjerenja bivšeg premijera Ive Sanadera, HDZ-ov rizničar, državni tajnik i ravnatelj Carinske uprave.

Pri diferencijaciji koja je nastala nakon Sanaderovog pokušaja povratka na političku scenu Barišić je pao u političku nemilost: razrješen je s mjesta Državnog tajnika i rizničara stranke, a mjesto u carini također mu polako ali sigurno izmiče iz ruku. Jučer jedan od najmoćnijih, Barišić je danas postao "lice s tjeralice", čovjek kojeg cijelo vrijeme buni riječ policija, ime o kojem se govori isključivo u kontekstu afere Fimi media. Mladen Barišić, kako je javno odnosno pred USKOK-ovim istražiteljima svjedočilo par direktora javnih poduzeća, imao je jednu od glavnih uloga na sastanku gdje je bivši premijer javnim poduzećima sugerirao da posluju s tvrtkom Barišićeve prijateljice Nevenke Jurak. Barišićevo pojavljivanje na televiziji, kadar s njegovom krupnom figurom i sijedom glavom u prvom planu, bio je jedan od rijetkih petaka kad se ovaj do jučer iznimno moćni čovjek javno eksponirao. O njegovoj zatajnosti najbolje govori podatak da ga niti najbolji politički analitičari, novinari koji godinama prate vladajuću stranku, u minulim vremenima nisu imali priliku pobliže upoznati. Dok je njegov prijatelj suvereno vladao zemljom, Barišić je bio zadužen za operativne akcije. One su se, tvrde upućeni, sastojale u prikupljanju novca za stranačke kampanje i držanju kontrole nad carinskom upravom.

"IDE MANEKEN"

Mladen Barišić rođen je 1948. godine u Skradinu, a školovao se u šibenskoj gimnaziji, odnosno na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje će 1994. godine steći titulu magistra. Karijeru je započeo u zagrebačkoj zračnoj luci, odnosno Zagrebačkoj carinarnici. Od 1984. do 1986. godine radio je kao viši stručni suradnik za izvršno pravne poslove u Carinarnici, a od 1986. do 1992. godine bio je zaposlen na mjestu carinskog inspektora. Kad njegovi kolege iz predratnog vremena dozovu u sjećanje njegov lik i djelo, pred oči im dolazi "šminker koji se nije previše družio s kolegama, sarkastičan čovjek koji je oduvijek znao što hoće."

- Radili smo zajedno u zračnoj luci, koja se u to vrijeme zvala Aerodrom Zagreb. Barišić se uglavnom držao podalje od društva kolega i nitko ga nije volio. On je, međutim, oduvijek znao što hoće. Počesto se držao vrlo arogantno, visoko. Nikad nije bio sudionik nekakvih švercerskih afera, koje u to vrijeme na Plesu nisu bile rijetkost. Nije čak dolazio niti po piće u duty free shopp, iako je to bila redovita praksa carinika. Nitko ga nije volio. Koliko pamtim, u duty je samo jednom došao po cigarete. Bio je najobičniji carinik sve do 1990. godine, kad se učlanio u HDZ i prešao u Upravu carine. Sjećam se da su ga uvijek zadirkivali zbog   talijanskih cipela; imao je ulaštene mokasine pa su kolege kad bi ga vidjeli govorili - ide maneken. Nije se ljutio. Držao se visoko, a iz svakog njegovog poteza moglo se naslutiti da je posrijedi karijerist koji zna što hoće, svjedoči za naš list jedna Barišićeva radna kolegica iz predratnog vremena.

LAŽNI BOJNIK

Sa učlanjenjem u HDZ Barišić dobiva prve stranačke zadatke. Povjerljiv čovjek na carini bio je itekako  dobrodošao. O tome svjedoči dokument Sigurnosno informativne službe sa oznakom službene tajne. Riječ je o obrazloženju koje je SIS ponudio kad je Barišića predložio za čin pričuvnog bojnika. Taj čin, svjedočit će kasnije skupina SIS-ovaca, Barišiću je dodijeljen mimo zakonskog okvira.

- Odmah nakon izbora ukazala se potreba za vršenje određenih priprema za obranu zemlje u koju se Barišić uključio. Veliki dio vojne opreme koji je dopreman u Hrvatsku mimo tada postojeće "Jugoslavenske carine" dobavljen je uz njegovo ušešće. Izlažući se u to vrijeme mogućim neugodnostima, savjesno je obavio sve zadaće, a da pri tom organi RH nisu došli u bilo kakve probleme niti je za to saznala javnost. Sve ove poslove obavljao je u kontaktu s djelatnicima SIS-a i u potpunosti je pripadao pričuvnom sastavu Službe čitavim tijekom rata, stoji u spomenutom dokumentu.

Nije nam poznato kad je točno Mladen Barišić sklopio sudbonosno prijateljstvo s Ivom Sanaderom, ali činjenica je da se do njegovog dolaska na vlast carinik koji je potajice radio za Službu nije uspio probiti u politički vrh. Nakon pobjede na izborima 2000. godine koalicijska vlast zateći će ga na mjestu pomoćnika ravnatelja Carinske uprave RH. Ivica Račan bojao se optužbi za revanšizam, pa su kadrove koje je nova vlast nakanila smijeniti čekala uglavnom nova radna mjestu. Barišiću je dopalo mjesto višeg savjetnika u Ministarstvu financija pri Carinskoj upravi RH. Bilo je to klasično "napredovanje" u karijeri, kakvo su doživjeli i doživljavaju mnogi politički suparnici izvršne vlasti. Na mjestu savjetnika Barišić nije morao raditi gotovo ništa, jer SDP i njegovi koalicijski partneri oslanjali su se na svoje kadrove.

BARIŠIĆ JE KONTROLIRAO TOKOVE NOVCA

- S ponosom je pričao kako ništa ne radi. Cijelo vrijeme je bio prisutan, aktivan u kuloarima, ali konkretno radio nije gotovo ništa, reći će o tom Barišićevom razdoblju Robert Matijević, carinik optužen i oslobođen u aferi koja se ticala šverca kave. Tu aferu, tvrdi on, namjestila mu je kriminalna struktura koja djeluje u carinama. Barišićevu ulogu ravnatelja Carinske uprave Matijević ocjenjuje krajnje negativnom, što se dijelom može pripisati njihovom osobnom animozitetu, a dijelom zasigurno i Barišićevim potezima koje je povlačio nakon što je vlast u državi 2004. godine osvojio HDZ s Ivom Sanaderom na čelu.

- Barišić je prva osoba koju je Sanader postavio na neku dužnost kad je uzeo vlast u ruke. Kontrola nad carinskom upravom, naime, bila je ključna za nečije interese, jer zna se koliko Hrvatska uvozi. Kad kontrolirate granice - imate kontrolu nad gotovim novcem, kaže Matijević. Nešto duže od mjesec dana on je bio Barišićev pomoćnik. O Barišićevim ljudskim karakteristikama kaže: "Tako tašt i bahat čovjek rijetko se sreće." Po dolasku na čelo Carinske uprave, prisjeća se Matijević, Barišić je uveo kolegije na kojima je glavnu riječ držala njegova tajnica Sanja Crnković. Nju će Barišić kasnije dogurati do mjesta svoje pomoćnice.

- Do 2006. godine ona je bila tajnica sa srednjom stručnom spremom, pa je završila višu ekonomsku školu. S mjesta tajnice najprije je avanzirala na mjesto glasnogovornice, a potom i na mjesto pomoćnice ravnatelja. Barišić je, čim je došao na čelo Carine, počeo uspostavljati svoju strukturu, koju su sačinjavali ljudi od njegovog povjerenja. Zapošljavao ih je bez natječaja i bez mišljenja sindikata. Nitko nije mogao biti nigdje premješten a da on to ne odobri. Desna i lijeva ruka bili su mu dugogodišnji suradnici Tomislav Javor i Željko Bolt. Oni ga prate kroz cijelu karijeru. Javor je prije par godina otišao u mirovinu, a Bolt je bio pročelnik zagrebačkog ureda carine do 2005. godine, kad je smijenjen i premješten u carinsku upravu. Protiv njega je, naime, podnesena kaznena prijava da je zataškavao šverc, ali ista nikad nije procesuirana. Na Boltovo mjesto instaliran je Javorov bliski rođak Dubravko Kovačić, koji će tamo ostati do 2008. godine. Njegova tajnica bila je Javorova kćer - Maja Javor. Druga Javorova kćer Iva namještena je za načelnicu Odjela za suzbijanje krijumčarenja u Carinarnici Zagreb. Sva ključna mjesta Barišić je pokrio svojim kadrovima, kaže Matijević, ilustrirajući svoju tvrdnju podatkom da je Barišić po dolasku na vrh Carinske uprave smijenio pročelnike u devet od deset carinarnica. Samo u zagrebačkoj pročelnik je ostao isti - Željko Bolt.

SANADEROVA PRODUŽENA RUKA

U stranci je Barišić od 2002. godine obnašao dužnost člana Odbora za marketing, što je eufemizam za skupljača novca namijenjenog predizbornim kampanjama. Već iduće 2003. godine postat će i članom Središnjeg odbora stranke, a okićen je kasnije i titulom rizničara. Član Predsjedništva HDZ-a Barišić nije bio, ali na sastanke ovog tijela je dolazio redovito. Njegova moć izvirala je iz prijateljstva sa svemogućim Sanaderom i nitko se s njim nije upuštao niti u žučnije polemike.

- Svi smo u stranci znali da je jako blizak Sanaderu. Nitko se s njim nije baš previše kačio. Sanader i Barišić stari su prijatelji, još od prije prvog Sanaderovog mandata. Svi smo znali koliki je njegov utjecaj, svjedoči za naš list jedan visokopizicionirani dužnosnik HDZ-a. Jednako kao i u stranci, Barišić je neformalni utjecaj imao u gotovo svim javnim poduzećima. Ustrašene oči ponajviše su ga vidjele u Hrvatskoj elektroprivredi, gdje je član Uprave bio njegov zet Ante Despot. Riječ je o suprugu Barišićeve kćerke Adrijane, koja je, pak, bila instalirana na mjesto tajnice Ureda bivšeg ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka. Ante Despot u HEP-u je uglavnom kombinirao, da bi na poslijetku javno bio prokazan kao čovjek koji tražio mito od jednog zagrebačkog poduzetnika. Iza sebe već je imao cijeli niz skandala te je postao teret svom puncu i njegovom zaštitniku. Kad je Despot maknut iz Uprave HEP-a "na opancima" je odnio i stan u Bužanovoj ulici, koji je dobio mimo pravilnika poduzeća. Nisu bili važni pravilnici, bilo je važno da Ante i Adrijana dosele u tatino susjedstvo. Ante Despot stan od HEP-a dobio je u Bužanovoj 4., a Mladen Barišić, pak, skrasio se u Bužanovoj 6.

SABOR JE SVE ZNAO

Unatoč svim skandalima i aferama u kojima je igrao glavnu ulogu, Despot se nije morao bojati internih ili nedajbože istraga Državnog odvjetništva. U to vrijeme Mladen Bajić se pokazao izvrsnim u izbjegavanju slučajeva koji bi mogli uznemiriti najutjecajnije hrvatske muževe. Da je Barišić nedodirljiv mogli su se osvjedočiti i članovi Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske. Nema adrese na koju oni nisu uputili predstavke s detaljno pobrojanim nepravilnostima u radu carine pod Mladenom Barišićem, ali nikakvih rezultata od tog dopisivanja nije moglo biti.

- Poštovani saborski zastupnici, pozivamo Vas da se aktivno uključite u problematiku koja se odnosi na rad policije i Državnog odvjetništva, koji u pojedinim različitim slučajevima ne postupaju dužno po zakonu, odnosno na neki način blokiraju istrage ili ih vode na neprimjeren način. Dajemo Vam na uvid mnoge neriješene ili blokirane slučajeve iza kojih postoji opravdana sumnja u veliki kriminal i korupciju. Očekujemo Vaš poziv u kojem bi mogli zajednički rasvijetliti korupciju, koja je, moramo priznati, uzela poprilično maha, stoji u jednom dopisu Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske iz 2008. godine.

Njihovoj zamolbi saborski zastupnici nisu izišli u susret, kao što im u susret nije izlazilo niti Državno odvjetništvo kod brojnih prijava koje su nosile sumnju u kriminalan rad u carini. Kao da je svima bilo jasno da je carina nedodirljiva, jednako nedodirljiva kao i njezin ravnatelj Barišić. U drugom Sanaderovom mandatu on se već kitio i titulom Državnog tajnika, pa su se na dokumentima Uprave carina nepotrebno kočile dvije njegove titule - Državni tajnik i ravnatelj Carinske uprave. Na tim dokumentima potpisani Mladen Barišić ovakvim sitnicama otkrivao je svoje častohleplje i ljubav prema stečenoj moći.

BARIŠIĆEV CRNI PETAK

Predsjednik Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske Željko Popović, koji se ustrajno suprotstavljao Barišićevom načinu vođenja carina i učestalo prijavljivao nepravilnosti i osnovane sumnje u nezakonitosti različite vrste, premještan je od nemila do nedraga, sa carine na carinu. Radio je i na mjestima po stotinu kilometara udaljenim od svog prebivališta, pišući pritužbe na sve političke adrese kojih se mogao sjetiti.

- Sudionici i učesnici negativnih procesa, zaštitnici kriminalnih radnji nagrađuju se višim radnim ili položajnim mjestima, dok se one koji otkrivaju šverc i kriminal velikih razmjera zbog toga šikanira i konstantno degradira. Tako se u carini odnose prema onima koji ukazuju na negativne procese, stoji u njegovom posljednjem dopisu, upućenom, između ostalog, predsjedniku Stjepanu Mesiću i premijerki Jadranki Kosor.

Taj dopis upućen je nakon što je Barišiću svanuo crni petak, pa bi od njega uskoro moglo nešto i biti. Rečeni dan žalosti za ravnatelja Carinske uprave svanuo je kad se Ivo Sanader nenadano poželio vratiti u politiku. Bivši premijer deložiran je iz stranke po kratkom postupku i napokon je do kraja presahnuo izvor Barišićeve moći. Do jučer uplašeni kao zečevi, direktori javnih pooduzeća za dnevnopolitičke potrebe progovorili su o minulim vremenima, kad se znalo da svađa sa Mladenom Barišićem automatski podrazumijeva i nesagledive posljedice.

"NEKA POLICIJA RADI - BOŽE MOJ"

"Nakon 20 minuta čekanja, Sanader ulazi u pratnji Mladena Barišića. Ustajemo i pozdravljamo šefa. Sastanak je trajao 15 minuta. Ima li kakvih problema, pita Sanader, može li Vlada pomoći? Prva je trećina sastanka završena. Fimi Media nije ni spomenuta. Mladena znate, kaže premijer pokazujući na šefa carine. On ima nešto za vas, budite kooperativni. Nema riječi o tvrtki Fimi Media. Mladen Barišić za sutradan dogovara sastanke u Carini. I dalje nitko ništa ne zna. Jedan po jedan direktori sutradan dolaze u Carinu. Od 20 pozvanih direktora samo jedan nije stigao. Domaćin Barišić čekao nas je u svom uredu, u društvu nama nepoznate plavuše. Riječ je o Nevenki Jurak, vlasnici Fimi Medije. Da su prijatelji, to nisu skrivali. Kad sam sjeo nasuprot njih dvoje shvatio sam da će jednoga dana taj sastanak istraživati policija. Barišić nam je ponudio usluge poduzeća Nevenke Jurak. Ugovoren je novi sastanak u sjedištima trgovačkih društava. Jurak je sve obišla u manje od pet dana. Odmah su dogovoreni poslovi."

Ovim riječima  famozni sastanak sa Sanaderom, Barišićem i Jurakicom opisao je u javnosti jedan od direktora državnih poduzeća. Njegov iskaz potvrdila je još nekolicina direktora. Sanader se danas povukao u osamu, a Barišić svoje ime sad može svakodnevno čitati u do jučer nezamislivom kontekstu.

- Cijelo vrijeme me buni riječ policija i cijelo vrijeme me bune nekakvi mutni poslovi. To ne razumijem. Niti se bojim, niti bih bio iznenađen da policija dođe ako treba provjeriti nekakve navode, nečije optužbe koje se dnevno vrte u medijima. Policija neka napravi svoj posao - bože moj, kaže danas ravnatelj Carinske uprave. Barišić iščekuje policiju i svoju smjenu. Igra je skoro pa završena: tko bi gori sad je doli. 

Ladislav Tomičić (Novi list, veljača 2010.)