Nakon što je u rodnom Smiljanu završio njemačku osnovnu školu napustio je roditeljski dom upisavši gimnaziju u Karlovcu, a kada je istu i završio ponovno se vraća u Smiljan, gdje "pauzira" dvije godine tijekom kojih je obolio i izliječio se od kolere. Ta opaka bolest je bila prekretnica u njegovom životu, jer Nikola je u obitelji bio predodređen za svećenika i tek na osnovu bolesti uspio je iz oca izvući obećanje da će ga ukoliko poživi pustiti u Graz na Tehničko Sveučilište. Život ga nakon studija vodi u Budimpeštu, Pariz i konačno, 1884. godine u Sjedinjene Američke Države, gdje je iskoristio privilegije zemlje u jakom razvoju. Bez problema dobiva ono što je danas svakom Balkancu nezamislivo - američko državljanstvo.

Kažu kako je s broda izašao s tek četiri centa u džepu, navodno uslijed nesretne partije karata na istom tom brodu. Uspijeva se zaposliti u gigantskoj tvrtci Thomasa Edisona, no vrlo skoro je napušta osjetivši se prevarenim za sumu od 50.000 dolara obećanih mu za jedan obavljen posao. Inače, Edison i Tesla, iako u nekim stvarima zapanjujuće slični, bili su sušte suprotnosti. Tesla je jednom prilikom izjavio: "Kad bi Edison morao naći iglu u plastu sijena, znam da bi kao pčela skidao slamku po slamku, sve dok ne bi naišao na iglu. Gledao sam ga vrlo često na sličnim poslovima, znajući da bi, koristeći se teorijskim znanjem i s malo računanja, obim posla koji obavlja bio manji za 90 posto."

Većina njegovih ideja svoju životnost ostavila je na papiru (FOTO: institutotesla.org)

Edison pak na globusu nije mogao pronaći državu iz koje Tesla dolazi, a jednom ga je upitao je li ikada probao ljudsko meso. Najveća razlika između te dvojice neospornih genija je ta što je Edison inzistirao na istosmjernoj struji dok je Tesla zagovarao onu izmjeničnu. Danas je jasno kako je na kraju iz te "bitke" kao pobjednik izašao znanstvenik iz Smiljana.

Tesla će u New Yorku osnovati vlastiti laboratorij, gdje kreće s radom na svemu onome po čemu ga danas znamo: elektromagnetski motor, stacionarni valovi, svjetiljke s karbonskim dugmetom, "Teslin" navoj, hidrocentrala na Nijagarinim slapovima, trofazni sustav, bežični prijenos električne energije ... No, iako se danas može činiti kako je to bilo vrijeme kada mu je biznis cvjetao, takvo što daleko je od istine. Naime, Tesla nikada nije uspio pronaći pravog mecenu koji bi ga materijalno podupro, pa je većina njegovih ideja svoju životnost ostavila na papiru. U protivnom tko zna što bi sve bilo ...

Novinsko izvješčće o Teslinoj smrti (FOTO: neatorama.com)

Na privatnom planu Tesla je bio poprilično povučen. Tek s ponekim poznanikom, među koje se ubraja i poznati književnik Mark Twain, razvio je prisnije odnose. Dobar dio njegovih kolega i onih koji su ga poznavali držali su ga za "vuka samotnjaka" i ekscentrika. O ekscentričnosti, uistinu, govori i slučaj oko primanja Nobelove nagrade, iz godine 1912. kada je iako u sasvim solidnoj besparici Tesla odbio primiti nagradu, za koju se kako znamo dobiva značajna novčana svota, jer je držao da njegov suprimatelj Edison nije pravi znanstvenik. Često je u javnosti ismijavan zbog svojih ideja, među kojima je i ona da može konstruirati zraku koja će uništiti 10.000 aviona na udaljenosti od 400 kilometara. Zvuči suludo, zar ne? Baš kao i, za to vrijeme, njegova druga ideja - upaliti 200 žarulja nepovezanih žicom, i to na udaljenosti od 40 kilometara. Zvučalo je nevjerojatno, ali Tesla je to uspio.

Svijet je neosporno priznao njegovu genijalnost. U čast stogodišnjice Teslinog rođenja Međunarodna elektrokomisija njegovim imenom nazvala je jedinicu magnetske indukcije, Tesla (T). Sedmog siječnja 1943. godine u hotelskoj sobi u New Yorku izdahnuo je veliki vizionar, uglavnom zaboravljen od svijeta koji mu duguje neizmjernu zahvalnost. Slava mu!

Lupiga.Com