Vec me neko vrijeme zaokuplja misao o tome kakav bi trebao biti pravilan odgoj djeteta. Jasno je da se djetetu ,bilo da se radi o svojem djetetu ili djetetu s kojim provodis odredjeno vrijeme dana pa u neku ruku postajes odgajatelj, ne smije u svemu popustati. To su nekakve osnove dobrog odgoja. Djetetu treba znati objasniti da sve ono sto je oko njega postepeno ce usvajati i prilagodavati se tome. Samo sto je u praksi to puno teze. Jer svi smo bili barem jednom u prilici vidjeti kako to izgleda kada jedno djete prohoda i krene istrazivati svijet koji mu do tada nije bio pri ruci. Istog momenta radi se kompletan premjestaj kucanstva i sve ono sto bi mu ne daj boze moglo nauditi, a u dohvatu je ruke, mjenja svoju poziciju. I to je tako, a tko moze protiv toga. Kasnije stradavaju mobiteli, daljinski uredaji i slicne spravice, koje su djeci na zapravo vrlo cudan nacin zanimljive. To govorim iz razloga jer cak i ako ti svom djetetu kupis igracku koja je ustvari replika mobitela, izgleda identicno (kao npr.nokia 3310), ima funkcionalne gumbe,a da ne govorim o tome kako bi vecina ljudi cak pomislila da se radi o pravom mobitelu, ali ne, djeca kuze da to nije onaj pravi i odmah ga bace medu ostalu hrpu svojih igracaka i nastave dosezati za tvojim mobacem (mamatel ga je Ivor zvao prije nego je poceo razgovjetnije izgovarati). A sad je vec malo drugacije, vise mu nije toliko zanimljiv, ali ga uvijek mozes iskoristiti da ga stavi punit u leziste (samo u slucaju starijih modela mobitela, koji imaju ona lezista za punjenje, kakav ima napr. Stipe iliti Ivorov dida). Trenutno mu je glavna okupacija sve sto ima veze sa ukljucivanjem u struju. Bilo to fen za susenje kose, lampe, usisavac, i tako u nedogled. Samo ides za njim i govoris mu -to se nesmije dirati!
Naravno postoje stvari i ne toliko opasne po zivot, no svejedno zabranjene za diranje, ali kad se sve to skupi u jednom danu pocinjes se osjecati kao pokvarena ploca jer cijeli dan vices -to se nesmije, nemoj to dirati!
I sad ti probaj ne popustati malom vragolanu. To je nemoguce.
Evo bas mi Vucko malo prije na telefonu govori kako mu se nase malo prase obraca ko mali pederko. Zove ga tjatja, onim sedefasto umiljatim glasicem, kao jako sam dobar i miran, milina od djeteta. I Vucko se buni, kao zvuci ko peder, oce ga naucit da izgovara cisto, a minutu prije toga veli: Procitaj Edinu kolumnu (Tepanje), stvarno je odlicna.
Pa u cemu je problem, ako se slazemo svi sa tim da je tepanje odlicna relaksacija i zanimacija za odrasle, zasto onda djecu dozivljavati pederkasto, kad je to njihov izvorni govor i kad smo mi svi jednom davno samo tako znali pricati. Bilo bi dobro kad bi organizirali tecajeve za tepanje, za one rijetke koji to ne znaju ili ne zele znati. A najbolja situcija za upotrebu tog izgovora bi bila u svadi. Zamislite da nekom velite: Odi u kujac ili pitju matejinu, pjokjeti smjade, štvajno ši bežobjažan.