Josipa Rimac je to radila u fušu
Iako samo jedan glasački listić, onaj predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, (ako on ipak izađe na izbore), sigurno neće odlučivati o njihovu ishodu, pobjednički rezultat parlamentarnih izbora 5. srpnja mogao bi zaista biti jako tijesan.
HDZ je izabrao brze izbore uvjeren u svoju pobjedu. Andreju Plenkoviću i njegovima je bilo važno da izbori budu prije negoli birači spoznaju u kakvu tešku gospodarsku krizu ulazimo te da do izlaska na birališta glasače još uvijek drži osjećaj kako je Hrvatska jako dobro prošla u pandemiji koronavirusa, uz relativno mali broj zaraženih i umrlih.
Prvi razlog je uistinu jak jer nitko ne sumnja da je teška ekonomska kriza pred nama i da bi na izborima u studenom ili prosincu HDZ-u vjerojatno bilo nemoguće zadržati vlast. Drugi dobar razlog za tako brze izbore se vremenom gubi i neće na glasače više utjecati kao pretjerano važan. Da, Vlada i njezin Stožer učinili su epidemiološki dobar posao, ali i sve druge zemlje „nove“ Europe prošle su jednako tako dobro, neke čak i bolje od Hrvatske. I kad za mjesec i nešto dana budu izbori, zaboravit će se na Vilija Beroša, Krunoslava Capaka, Alemku Markotić i Maju Grbu-Bujević, pogotovo zato što su donosili i neke sporne odluke i preporuke koje su pogodovale HDZ-u pa su oni izgubili povjerenje dobrog dijela javnosti.
Dosadašnji tok izborne pretkampanje glavnih konkurenata generalno je bezidejan, pust, ispražnjen od sadržaja. Ni od koga od njih ne čujemo ništa neočekivano, impresivno, nešto što bi nas privuklo kao neko novo a realno ostvarivo obećanje.
HDZ najavljuje politiku kontinuiteta, njegovi političari brane sve ono što su učinili u protekle četiri godine, premda je Hrvatska nastavila sve više ekonomski zaostajati za zemljama Europske unije i napose EU-članicama iz bivšeg sovjetskog socijalističkog bloka. Pritom, visoka i najviša korupcija vezana uglavnom uz hadezeovce i dalje nekažnjeno pustoši zemlju jer je pravosudno i sudski u Hrvatskoj puno nedodirljivih, sva suđenja visoke razine beskrajno su duga i nitko više ne misli da će završiti pravičnim presudama.
Premijer je, braneći sebe, zdušno branio svakog od svojih 11 ministrica i ministara prije negoli su oni zbog sumnjivih imovinskih poslova koji su izišli u javnost morali napustiti vladu (FOTO: HINA/Mladen Volarić)
Tako se možda i ovima koji su trenutačno na udaru, Josipi Rimac, Ani Mandrac, Nataši Turbić, Ružici Njavro, Krunoslavu Jakupčiću i ostalima u najnovijoj aferi Vjetroelektrane može cinično poručiti neka se malo strpe dok ne prođu izbori, pa ako HDZ ostane na vlasti - ništa jako neugodno im se neće dogoditi. Na kraju se, kao, ništa neće moći dokazati. Uostalom, sumnjivi tajkuni su, po starom dobrom običaju, u BiH.
Dakle, malo tko danas vjeruje u neovisnost policije, DORH-a i sudstva u Hrvatskoj. No, uhićenja zbog afere Vjetroelektrane po svemu sudeći su krenula zbog provaljene istrage, dakle, prisilno preuranjeno i u ovom predizbornom trenutku sigurno ne odgovaraju HDZ-u. Tu je u igri iznimno skupa i dugo pripremana investicija, a istragom o korupciji obuhvaćeni su ljudi iz visokog drugog reda političke elite, znači, i sam vrh je tu negdje blizu. Pritom Andrej Plenković, upitan je li bila loša odluka da se Josipa Rimac imenuje državnom tajnicom u Ministarstvu uprave nakon njene ranije afere s kućom, bizarno komentira da ovo što se sada događa, koliko on vidi, nema veze s Ministarstvom uprave! Ona je to radila u fušu, dodali bismo mi. Kao da ovo što izlazi na vidjelo nije izravno povezano s njezinim korištenjem političkog položaja i utjecaja. Da nije bila tako visoko pozicionirana, logično bi i njezina mogućnost utjecaja bila manja.
No, sjetimo se kako je premijer, braneći sebe, zdušno branio svakog od svojih 11 ministrica i ministara prije negoli su oni zbog sumnjivih imovinskih poslova koji su izišli u javnost morali napustiti Plenkovićevu vladu.
Kad se kalkulira o tome kako će se poslije izbora sastaviti nova vlada, ponajviše se spominju dvije mogućnosti. Prva, HDZ s Domovinskim pokretom Miroslava Škore i druga - velika koalicija HDZ-a i SDP-a. Obje mogućnosti se, naravno, žestoko opovrgavaju i iz HDZ-a, iz SDP-a i iz Domovinskog pokreta. Ispada da nitko neće koalirati ni s kim, a kako će onda biti moguće sastaviti Vladu?
Kad se o tome pita Andreja Plenkovića i Davora Bernardića, onda Plenković odgovara da će HDZ Vladu sastaviti s onima s kojima je „programski i svjetonazorski“ blizak. Pritom je ranije spominjao svoje sadašnje partnere, podrazumijevalo se, dakle, HNS, Bandića, Radimira Čačića i manjine, no sada je to gotovo prazan skup. Manjinaca će biti osam, to je fiksno. Ali, HNS najviše može računati na dvoje zastupnika (i to eventualno), a Bandić (kojeg se Plenković prije nekoliko dana izričito odrekao) je i u puno bolja vremena, prije četiri godine, prošao u Sabor samo s jednim zastupnikom. A onda ih je dalje malo-pomalo nemilice namicao nekakvom trgovinom, tepajući im kao „žetončićima“. Plenković i HDZ teško mogu dobiti toliko zastupnika, da bi im manjine i Čačićeva 2-3 zastupnika bila dovoljna za vladanje.
HDZ i Plenković pokušavaju predizborno nadmetanje s glavnim konkurentom - Restart koalicijom svesti na duel jedan na jedan Plenković - Bernardić (FOTO: HINA/Dario Grzelj)
Ukoliko SDP-ova Restart koalicija bude relativni pobjednik, ostaje im kao mogući partner IDS s predviđena tri zastupnika, također i njima za pregovore Čačić i manjinci, lijeva koalicija Možemo koja je s vrlo dobrim razlogom u rastućem trendu i koja bi mogla dobiti zastupnike u zagrebačkim jedinicama te, moguće, Stranka s imenima i prezimenima. No, kao i za HDZ u gornjem slučaju, i ova računica Restart koalicije, i kad bi pregovori prošli glatko, mogla bi biti „prekratka“.
Prognozirati je nezahvalno, vjerojatno je da HDZ, bude li prvi ili čak drugi, priključi k sebi barem jedan dio široke i raznorodne krajnje desne Škorine koalicije, koja među desničarima slovi kao nekakav alternativni, narodni, čak „autentični“ HDZ. Izgledno je da Škoro i dobar dio onih iz koalicije koji će postati zastupnici računaju na ulazak u vlast, jasno je to i kad se vidi pozadina financiranja njegove kampanje, tu je, prema pisanju medija, u igri i proruski novac, a on se ulaže da bi se oplođivao i politički. Hoće li i to, uz ultradesničarenje kao jedini koncept Domovinskog pokreta, smetati Plenkoviću? Hoće, ali ako je to cijena za opstanak na vlasti, onda će se Plenković pragmatično dogovoriti sa Škorom i s njegovima.
HDZ i Plenković pokušavaju predizborno nadmetanje s glavnim konkurentom - Restart koalicijom svesti na duel jedan na jedan Plenković - Bernardić kako bi se pokazalo da je Plenković potpuno nadmoćan i da Bernardić nema kapacitet za premijera. Plenković je sigurno elokventniji i ima bolji javni nastup, no dobro znaju i u HDZ-u da to u ovim okolnostima ne mora biti presudno. Bernardić je imao i vrlo dobrih političkih poteza i odabira što su pokazali euroizbori, a i izbori a predsjednika. Osim toga, pratila ga je sreća, možda ga posluži i ovog puta.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/Damir Senčar
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
Pratim Duku još otkako je pisao u Večernjaku i drago mi je da ga ovdje srećem