Svijet u kojem živimo zapeo je u glibu apsurda, a knjiga „Opasne priče - politike koje su zarobile svijet“ je utoliko značajna jer rasvjetljuje mnoge stvari koje nam se čine nerazumljivima i uopće teško shvatljivima jer smo neprestano zasuti količinom informacija koje je teško procesuirati, a kamoli se njima uopće ozbiljnije pozabaviti.

Objašnjavajući genezu etnopluralizma autor je u knjizi objasnio paradoks ponovnog buđenja desničarskih politika u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Pojava i jačanje tih politika u Europi dobila je novu dimenziju jer za razliku od fašizma u prvoj polovici 20. stoljeća, koji je prvo silom oteo vlast, a zatim počeo ideološki djelovati na kulturnom polju, suvremene desničarske politike krenule su osvajati medijski prostor i pristaše upravo obrnutim pristupom. Iskoristile su mogućnost slobode izražavanja u demokratskom društvu i prodorom u polje medijske kulture otvorile pitanja svjetonazorskih razlika. Time je započeo svojevrsni kulturni rat koji pridonosi polarizaciji društva, a istovremeno desne pritajene fašističke politike bivaju sve vidljivije u društvu.

Tema euroazijanizma i kleptokracije vodi nas u Rusiju i otkriva nam obrasce suvremene ruske vanjske politike i uspona na vlast Vladimira Putina. Nakon konsolidacije vlasti i svih lomova koje je Rusija proživjela devedesetih Putin je shvatio da je najveće rusko oružje upravo prodaja nafte i plina na zapadno tržište. Autor jasno objašnjava kako je plin pretvoren u geopolitičko oružje upereno na najbliže europske susjede. Tu se otvara polje suvremenog ruskog intervencionizma u državama poput Bjelorusije, Gruzije i Ukrajine. 

Putin je shvatio da je najveće rusko oružje upravo prodaja nafte i plina na zapadno tržište (FOTO: HINA/EPA/Alexei Nikolsky)

Koliko god nam se Sjedinjene Američke Države činile jake kao globalni igrač ova knjiga nam ipak rasvjetljava novu ulogu Rusije u međunarodnim odnosima. Suvremeni diktator poput Recepa Tayyipa Erdoğana u Turskoj ili autokrat poput Viktora Orbána u Mađarskoj u vrlo su uskoj vezi s Putinom. Također je važna činjenica i to da su u koruptivne radnje u poslovanju s ruskim Gazpromom upleteni i brojni političari od Baltika do Jadrana, a Hrvatska nije izuzetak. Upravo se putem Gazpromove koruptivne hobotnice širi utjecaj Rusije u mnoge europske države, a njena je posljedica politička destabilizacija pojedinih država. To je zapravo nevidljivi intervencionizam Rusije koji je izuzetno poguban jer politički destabilizira države i dovodi do polarizacije društva. 

Zanimljivo je da se u takvim uvjetima pojavljuju fundamentalistički obiteljaški pokreti diljem Europe koji toj polarizaciji pridonose. Isti pokreti pojavili su se tijekom ere Ronalda Reagana u SAD-u, ali ono što je zanimljivo jest činjenica da se danas obilato financiraju upravo ruskim novcem. Paralelno s njima javljaju se i kojekakvi ideološki pokreti s protuznanstvenim tezama o evoluciji, o štetnosti cijepljenja, o nepostojanju globalne klimatske krize uzrokovanje pretjeranim korištenjem fosilnih goriva i uništavanjem okoliša uopće. Autor u knjizi naglašava da je propaganda uvijek bila glavno oružje u ideološkoj borbi, a svim tim narativima otvorena su vrata medijskog prostora putem društvenih mreža i tu je mogućnost manipulacije i obraćanja široj javnosti postala opasnija nego ikad prije. 

Uz gospodarsku krizu koja je nastupila 2007. godine ponovno se u svijetu bude nacionalistički narativi koji oživljavaju naizgled mrtve ideologije. U Hrvatskoj taj narativ traje od 1990. godine i zapravo nije izgubio snagu do danas, a usmjeren je naizgled na zaštitu nacionalnog identiteta koji je sam po sebi konstrukcija. Problem je taj što nacionalizam već dokazano prati sistemska korupcija, nama u Hrvatskoj toliko dobro znana. Autor je izuzetno dobro detektirao temeljeni problem, mnogima teško shvatljiv, koji krasi Republiku Hrvatsku, ali i brojne druge tranzicijske države - koruptivno ponašanje dovodi do zarobljavanja države odnosno njenih institucija. 

Knjiga koji treba preporučiti svakome s kim ulazimo u raspravu o politici, društvu i gospodarstvu (FOTO: Jesenski i Turk)

Preneseno u hrvatski kontekst to zarobljavanje se može najbolje vidjeti na aktualnoj dodjeli bespovratnih sredstava Europske Unije u okviru Projekta Slavonija, Baranja i Srijem kojim se raspodjeljuje 18,5 milijardi kuna za revitalizaciju pet slavonskih županija. Ono što je izašlo na vidjelo posljednjih dana jest da novac u milijunskim iznosima odlazi uglavnom ljudima koji dolaze iz samog HDZ-a ili su s lokalnim HDZ-ovim moćnicima u obiteljskoj ili poslovnoj vezi. To je najbolji primjer kako korupcija proždire naše društvo i što zapravo znači zarobljavanje države. Najnovija saznanja objavljena u Jutarnjem listu i Telegramu otkrivaju imena aktualnih ministara, bivših ministara i lokalnih HDZ-ovih moćnika u raspodjeli sredstava sveukupno teškima i do nekoliko stotina milijuna kuna u posljednjih nekoliko godina. Istovremeno premijer Andrej Plenković na izvanrednoj pressici 11. studenog 2020. negira koruptivne radnje i nonšalantno kaže da su to sve besmislice. Svi dobitnici bespovratnih sredstava koji se računaju u milijunima pouzdano su najveći donatori HDZ-a. 

Posljedica takve pogubne politike je demografski pad od 105.000 stanovnika u toj hrvatskoj regiji od 2017. godine do danas. Destruktivan način upravljanja poguban je za sve, za državu samu, za njene građane koji gube povjerenje u čitav sustav i odlučuju se za život u nekoj drugoj državi, u Njemačkoj ili Irskoj. Ukupan broj iseljenih iz Hrvatske u posljednje četiri godine (2016.-2019.) HDZ-ove vladavine koju predvodi Andrej Plenković je 149.048 stanovnika. Sasvim slučajno Andrej Plenković osobno predsjeda Savjetom za Slavoniju Baranju i Srijem, tijelom Vlade RH koja taj isti novac raspodjeljuje korisnicima. 

Čitav svijet je danas suočen s globalnom klimatskom krizom, globalnom gospodarskom krizom i globalnom društvenom krizom u uvjetima epidemije koronavirusa. Jasan je stav znanstvene zajednice da je potrebno djelovati usuglašeno na razini svijeta kako bi se usporilo zagrijavanje atmosfere i kako bi se budućim naraštajima omogućio koliko-toliko normalan život. Autor je jasno detektirao da migrantska kriza posljednjih deset godina nije samo posljedica ratnih zbivanja već i konkretna posljedica klimatskih promjena. Upravo su područja Afrike i jugozapadne Azije prva postala mjesta gdje je život za ljude u novim klimatskim uvjetima postao nemoguć. Rješavanje tih problema prije svega traži redefiniranje društvenih normi odnosno kapitalističkih zabluda o potrebi stalnog gospodarskog rasta koja je nespojiva s ekološkom održivosti.

Destruktivan način upravljanja poguban je za sve, za državu samu, za njene građane koji gube povjerenje u čitav sustav i odlučuju se za život u nekoj drugoj državi (FOTO: Lupiga.Com)

„Opasne priče“ ukazuju na ključni problem današnjeg svijeta - umjesto da se svijet okrene globalnoj suradnji, jer krizu globalnog karaktera ne može drugačije ni rješavati, s ciljem očuvanja planeta i razvoja održivih lokalnih politika, ljudi se sve više zatvaraju u okvire nacionalnog u kojima se raspiruje strah kroz identitetske političke narative i samim time nacionalizam se pretvara u vodeću svjetsku snagu. Žalosno je da se 70 godina nakon Drugog svjetskog rata i užasa koji je posijan u tom razdoblju ne prepoznaje ključna obmana nacionalizma. Političari koji se kunu u identitet i tradiciju zapravo nemaju društvu što ponuditi. Gdje god ta priča prerasta u dominantnu vladajuću politiku rezultati su porazni - gospodarstvo stagnira, životni standard pada, kvaliteta javnih usluga degradira. Domoljublje je zaista postalo posljednje utočište hulja. 

„Opasne priče“ Petra Vidova knjiga je koju treba čitati iznova i preporučiti je svakome s kim ulazimo u raspravu o politici, društvu i gospodarstvu. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Jesenski i Turk