Skoro 30 godina od svojeg nastanka, berlinski bend Ivanke Mazurkijević i njenih prijatelja La Folee – ugledao je svjetlo dana i imat će promociju u ponedjeljak u riječkom dućanu Dallas Records. Grupa je zamišljena kao otvorena gostujućim muzičarima poput projekta u stalnoj mijeni, a njenu jezgru uz Ivanku čini bračni par Mario Fišter na bas-gitari, donedavni ton-majstor Darka Rundeka koji je na prijelazu iz osamdesetih u devedesete svirao bubnjeve u Generalima i njegova supruga Sanja Fišter, profesionalna udaraljkašica, koja predaje timpane i udaraljke na akademiji Hans Eissler u Berlinu. 

Tako je Ivanka Mazurkijević - IvaneSky nakon otkazanog vjenčanja s Damirom Martinovićem-Mrletom koje se trebalo desiti početkom rujna, prekinutog koncerta grupe Stampedo na Green Festivalu, ovime zapravo predstavila stilski raspon između utjecaja Nine Hagen i Shirley Bassey, dok je Fišterova produkcija pošla smjerom produkcije Princea Bustera, autora suvremenog jamajčanskog zvuka na čijim su zasadama stasali i na kojeg su se ugledali kasniji ska i reggae izvođači. No, Fišter nije stao na tome, već se podjednako ogledavao i prema new waveu, a album je poprimio obrise jednog kozmopolitskog džuboksa iz avanture koja počinje u starom berlinskom Tachelesu i nakon uličnog festivala u Notting Hillu, završava na bureku i jogurtu na putu za Hrelić. Baš kao u kakvoj oniričkoj pripovijetci iz debut-romana Svena Popovića. 

Ekipa na okupu (FOTO: Privatni album)

Što treba znati o ovom albumu? Tko su akteri i otkad je snimka?

Ivanka: Projekt/bend La Folee postoji od 1993. godine, kad je u Berlinu, slučajna ekipa Mario Fišter, Sanja Fišter i ja, između tulumarenja i prekrasnog „poslijezidnog“ Berlina snimila svoj prvi demo. Ideja je bila da radimo s gostima-muzičarima koji će nam obogaćivati zvuk. Tako da kroz skoro 30 godina imamo puno prijatelja/glazbenika koji su surađivali s nama. Album je zasnovan na formi porodičnog albuma, snimkama nastalim u periodu od 1995. do 2021. godine. Stvar nikad nije konačna, projekt je stalno u nastajanju i stvaranju novih materijala. No, ima brdo materijala iz prošlosti koji će biti na sljedećem albumu, otprilike za godinu i pol. CD postoji u maloj tiraži kao forma vizitke za dijeljenje frendovima i zainteresiranima. Mali broj će biti dostupan u prodaji. U pregovorima smo, ako uspijemo zbog svima poznate situacije vezane uz pandemiju koronavirusa, da napravimo i malu promociju u zagrebačkom Rockmarku na novoj adresi kod Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Oko Nove godine stvorit ćemo i vinilni LP male tiraže, jer to sad naprosto svi moraju imati. Uskoro će biti dostupan online download album, nije još jasno koja će biti platforma, bandcamp nažalost ne može radi nekih pravnih zavrzlama, tako da ćemo upotrijebiti nešto slično ... Također i na YouTubeu, pored već postojećih videa, možete nam se pridružiti na Facebook stranici La Folee.

Pripadate prvoj generaciji gastarbajtera koji su se u inozemstvu zatekli maltene protiv svoje volje. Može li se ovaj 20-i-nešto odmak od nastanka albuma čitati kao razglednica izgubljenoj generaciji?

Ivanka: Da, ima puno tih izbjeglica, no u slučaju Marija i Sanje, a pogotovo mene koji smo stalno bili jednom nogom i tamo i tu – nije klasično gastarbajterstvo. Berlin je nakon pada zida bio nevjerojatno putovanje u prošlost koju ja obožavam. Život u danas nepostojećoj ničijoj zemlji u zgradama iz doba Marlene Dietrich za mene su često uspomena koja mi se čini izmišljena da nemam prijatelje koji su isto tamo bili. Sjatilo se tih godina gomila „umjetnika“ pogotovo „mladih umjetnika nepodnošljive lakoće zabavljanja“, gdje smo se mi uklopili jakošću post-balkanskih junaka.

Možda da nas upoznaš s Mariom Fišterom? 

Ivanka: Tko je Mario Fišter? On je moj frend iz Berlina s kojim sam podijelila, skupa sa Sanjom Fišter, mlade godine na najbolji način. Kemijali smo muziku bez da smo je forsirali – kao da nam je bila treći frend. Ovo je, to dobro kažeš, razglednica ... No, za razglednicu ima malo više teksta pa bih prije rekla da je podugačko pismo iz mladih i mlađih dana. Zvijezde vodilje su se mijenjale kroz desetljeća. Definitivno sad ne osjećam nikoga kao total, više sam u miksu svih starih i novih autora kojih ima na lopate. Dobre glazbe stvarno ima. I naše i tuđe.

Možda neki komentar od samog Marija? 

Mario: Aha... i, prilikom spremanja albuma, odluka “kakav zvuk odrediti” – da li autentičan iz starog doba ili sve maksimalno modernizirati – pala je tako što smo zaključili ne modernizirati previše zvuk. Prevagnula je ideja da ostane uglavnom retro. Mastering je minimalno iznivelirao cijeli materijal u jednu donekle homogenu cjelinu. Da svaka stvar zvuči drukčije je meni, kao producentu, cool i stojim iza toga. 

A tvoj? 

Ivanka: Autor dvije pjesme je i Dudo Magerski, a imali smo i genijalnu Sanju Fišter sa svojom ekipom stvarno posebnih udaraljkaša. Ona je savršena vibrafonistica. Kroz desetljeća putovali smo kao individue kroz ponekad vrlo oprečne stilske odrednice, no svaki put kad smo se našli uspjeli smo napraviti neku svoju priču s elementima prošlosti koju smo uvijek lynchovski naposljetku pretvarali u svoju.

Kako si prihvatila ideju da na svoj nastupni album čekaš skoro 30 godina?

Ivanka: Nisam ja čekala album, nego je album dočekao mene ... A da sam na marginama, jer da je tako u ovoj sredini ne bih preživjela 30 godina baveći se vrlo zabavnim stvarima. Okej, tu i tamo radila sam kao voditeljica, no i to je bilo komplementarno korištenje vokala. 

Tacheles u nešto kasnijoj i komercijaliziranijoj fazi

Što znači ime vašeg benda i otkud ste ga pokupili? 

Ivanka: Bilo je raznih imena, zvali smo se El Pero Andaluz, to ne moram prevoditi, a Mario je promijenio u La Folee – francuski slobodni prijevod je “ludost”. No, i to sigurno znate. Ludost je ne odustajati, vjerujem da je to neka naša nit. Možda i nedostatak prisutnosti cilja. 

Što ti Berlin znači, koje mjesto zauzima u tvom životu i što je presudilo da ipak okreneš leđa životu u stranoj zemlji?

Ivanka: Berlin je nekoliko puta promijenio svoju paradigmu tako da ovo o čemu pričam više ne možete vidjeti. Nova arhitektura na tim mjestima je također prekrasna i čest sam gost. No, ona kombinacija sa stanovnicima tipa Nick Cave, Blixa i slični u naponima svog djelovanja preko Tachelesa do najvećeg buvljaka na svijetu. Sad je to ipak preuzeo Hrelić, kao najveći Flohmarkt u ovom dijelu Europe.

Berlinski dani (FOTO: Facebook/LaFolee) 

Zvuči dobro. U takav sam Tacheles svojevremeno kročio i sam. A što je bilo sa Stampedom, kad već govoriš o Hreliću? Tamo ste snimali prvi spot za istoimeni singl. 

Ivanka: Stampedo je živ. Nikad bolje. Imamo svirke. I to su prava slavlja camp-cabareta. Imali smo dobro ljeto, no kao i svi – radimo još po dva-tri posla. Ja imam jako uspješne Kišne Razdragance s kojima sviram te Mr.Lee&IvaneSky bend s kojim također pjevam te radimo dvije predstave, jednu s Paolom Magellijem u ZKM-u, “Ja sam ona koja nisam”, a plesnu sa Žakom Valentom i posebnim plesačem Tonijem Mijačem – riječkom naj-facom. Stampedo ima u pripremi album sa svim pjesmama, no iskreno – ne stignemo ... A revival benda je upravo! Slično kao i La Folee, no bez neke pompe ili natjecanja. S tim da Stampedo ima jedno pet hitova koje svima još uvijek možeš dosta dobro prodati. Uglavnom, situacija za mene je bila super do izbijanja pandemije. Imali smo ozbiljni zastoj jer smo se koncertno pripremili, a tijekom 2019. godine, Mrle i ja izdali smo čak tri CD-a. 

Gdje si i kako zapravo upoznala Mrleta? 

Ivanka: Upoznali smo se na posljednjoj predstavi prije nego li sam prestala raditi na Sceni Gorica sa Senkom Bulić, politička smjena klasičnih dimenzija nakon koje nije bilo nekog kulturno jačeg kontinuiteta za moj grad. No, kroz taj kraj i predstavu „Kiklop”, smo se zbližili i eto – ostalo je povijest. Vjenčanje najavljeno kao „Sailor Mr.Lee se vjenča za IvaneSky – Mr. Lee Spektakl Sailor“ trebalo se održati na San Marinu, otočiću ispred Novog Vinodolskog, kao muzička priča s ograničenim brojem sretnih ljudi s koncertima i Let3 i Stampeda i Mr.Leeja, uz snimanje konačnih kadrova skladbe “Giganti” – u suradnji sa Sašom Hessom, slovenskim redateljem. No, korona je i to odgodila.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatni album

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"