Ministar zdravstva Vili Beroš za Lupigu je odgovorio na pitanja o tzv. Zakonu o pobačaju i problemu raširenog priziva savjesti u hrvatskoj ginekologiji.

HORVAT VUKOVIĆ S KATEDRE ZA USTAVNO PRAVO: „Pravo na priziv savjesti ne može biti 'jače' od prava na pobačaj“

INTERVJU - VIŠNJA LJUBIČIĆ: "Bolnice imaju pravo zapošljavati ginekologe koji se neće pozvati na savjest"

POBAČAJ U HRVATSKOJ: Privid savjesti

U SJENI COVIDA: Rasprave o pobačaju

Napominjemo da smo ministru molbu za intervju uputili prije dva mjeseca i da on u tom roku nije našao vremena da se nađemo, nego je na pitanja odgovorio u pisanoj formi. Zato, nažalost, nema rasprave o mnogim spornim izjavama. Budući da smo tek iz odgovora doznali da će se ministar oslanjati na povjerenstvo koje je osnovao njegov prethodnik Milan Kujundžić, a koje dijelom čine poznati prizivači savjesti i nijedan poznati zagovornik regulacije priziva savjesti, nismo razgovarali ni o svjetonazorskoj pristranosti Vlade u rješavanju ovog pitanja. 

Puna dva mjeseca ministar nije našao vremena kako bi odgovorio na pitanja (FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić)

U sjeni epidemije bolesti Covid 19 ostaju problemi mnogih drugih pacijenata, među ostalim, žena koje žele prekinuti trudnoću. Platforma za reproduktivnu pravdu je izvijestila da je pobačaj danas još nedostupniji nego prije epidemije. Prima li Ministarstvo zdravstva pritužbe na taj segment zdravstvene zaštite?

- Činjenica je da je početkom epidemije radi zaštite zdravlja i života pacijenata te zdravstvenog osoblja u bolnicama privremeno smanjen redovan rad. Međutim, Ministarstvo zdravstva je dalo uputu bolnicama da je, neovisno o reduciranju hladnog programa i rada u bolničkim poliklinikama i ambulantama, i dalje potrebno organizirati zbrinjavanje prioritetnih pacijenata. Kako se među prioritetne pacijente ubrajaju i pacijentice koje su zahtijevale prekid trudnoće, prema izvješćima bolnica tijekom ožujka i travnja 2020. godine navedeni je postupak bio kontinuirano dostupan te je tijekom ožujka i travnja 2020. godine ukupno obavljen 371 pobačaj na zahtjev pacijentica. Mjerama reaktivacije bolničkog sektora od 4. svibnja 2020. godine, postupno se vratio redovan rad u bolnicama, uz modifikacije u skladu s epidemiološkim smjernicama. Moram istaknuti da za vrijeme trajanja epidemije nismo zaprimili pritužbe vezano uz nemogućnost obavljanja pobačaja u zdravstvenim ustanovama.

Ustavni sud RH je 2017. godine donio rješenje koje obavezuje zakonodavca da u roku od dvije godine donese i osuvremeni Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Taj je rok jednostavno zanemaren - kada planirate početi s izradom Zakona?

- Ministarstvo zdravstva je poduzelo preliminarne korake u cilju donošenja novog zakona te je osnovano „Povjerenstvo za evaluaciju zakonskih kriterija i iskustava država Europske unije koji se odnose na pravo prekida trudnoće“. Povjerenstvo je razmotrilo praksu drugih europskih zemalja vezano uz prekid trudnoće te je prema dostupnim zdravstveno-statističkim podacima procijenilo stanje u Hrvatskoj i mjere koje se u našem zdravstvenom sustavu provode u zaštiti reproduktivnog zdravlja i promicanju odgovornog spolnog ponašanja. Dakle, Povjerenstvo je provelo usporedbu Hrvatske s drugim državama, te donijelo zaključke koji će doprinijeti prilikom izrade novog zakona. U tijeku su konzultacije koje će dovesti do zaključaka oko daljnjih koraka u kojima će Ministarstvo zdravstva utvrditi prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti za iz svoga djelokruga za buduće razdoblje i koje će uključivati brojne relevantne zakonske i, posljedično, podzakonske akte.

Najveća prepreka ostvarivanju prava na abortus je rašireni priziv savjesti u ginekologiji. Je li Ministarstvo zdravstva ikada izradilo analizu stanja? Prema Zakonu o procjeni učinaka propisa, ona je neizostavni dio procedure donošenja zakona. Ako ste radili na tome, kakvi su nalazi?

- Priziv savjesti kao institut kojeg se koristi na temelju Ustavnih odredbi o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti u većini zapadnoeuropskih zemalja nije prisutan samo u liječništvu, već i u drugim djelatnostima i znanostima pored medicine, pa tako primjere možemo potražiti i u odbijanju sudjelovanja u oružanim sukobima i slično. U odnosu na Zakonom o liječništvu propisanu mogućnost priziva savjesti gdje radi etičkih, vjerskih ili moralnih razloga ili uvjerenja liječnik ima pravo pozvati se na priziv savjesti te odbiti provođenje određenih postupaka uz uvjet da to ne ugrožava zdravlje ili život pacijenata i pacijentica, te ih prethodno izvijestiti o tome i uputiti ih drugom liječniku iste struke, Ministarstvo zdravstva raspolaže podacima o stanju priziva savjesti u zdravstvenom sustavu. Kako bi se osigurala dostupnost obavljanja postupaka prekida trudnoće i u slučaju da liječnik u pojedinoj bolnici izrazi priziv savjesti definirane su upute o postupanju: ukoliko je ginekolog izrazio priziv savjesti obvezan je o tome izvijestiti pacijenticu, to pisano dokumentirati u svom specijalističkom nalazu i u bolničkoj zdravstvenoj dokumentaciji, te pacijenticu uputiti drugom liječniku iste struke u toj bolničkoj zdravstvenoj ustanovi. Ukoliko ravnatelj zdravstvene ustanove ne može osigurati obavljanje postupka prekida trudnoće na zahtjev pacijentice sa zaposlenicima bolnice, u obvezi je angažirati vanjskog suradnika, odnosno uputiti pacijenticu u drugu najbližu zdravstvenu ustanovu u kojoj je pobačaj moguće obaviti. S obzirom na sve to, smatram kako u Hrvatskoj nije riječ o postojanju problema zbog priziva savjesti kako to vrlo često možemo u javnosti čuti jer pacijentici ne može biti uskraćeno pravo na prekid trudnoće.

"Poduzeli smo preliminarne korake u cilju donošenja novog zakona" (FOTO: HINA/PIXSELL/POOL/Robert Anić/ml)

Prema istraživanju koje sam osobno provela, najgore je stanje u najvećim centrima, u tzv. Petrovoj u sklopu KBC-a Zagreb, gdje čak 40 od 45 liječnika ne radi pobačaje i KBC-u Split u kojoj 32 od 34 ginekologa ne rade pobačaje. Predstojnik Klinike u Petrovoj dr. Slavko Orešković izjavljuje da - citiram - nije pravedno previše opteretiti preostalih petoro liječnika koji rade pobačaje, pa da se pacijentice uglavnom snalaze izvan te bolnice. Također kaže da nijedna administrativna mjera ne može kontrolirati pravo na priziv savjesti. Radi se o najvažnijim bolnicama čiji je kadar zaposlen i na sveučilištima, gdje obrazuju nove generacije liječnika. Mislite li da je ovo znak da se sa shvaćanjem slobode savjesti liječnika otišlo predaleko, do mjere koja značajno ugrožava dominantna etička stajališta suvremene medicine i prava pacijentica?

- Već sam naglasio činjenicu priziva savjesti kao vrste temeljnog prava koje je ugrađeno u naš Ustav, ali i kao pravo na slobodu savjesti. Sudovi savjesti ugrađeni su, pak, u našu osobnost i dio su našeg morala i odraz naše postojanosti i duboko su osobni za svakog pojedinca i on mora biti zasnovan na moralnim uvjerenjima onih koji se na njega pozivaju. Upravo je zato to temeljno pravo zaštićeno mogućnošću priziva savjesti i u slučaju izvođenja medicinskih postupaka prekida trudnoće. Međutim, želim istaknuti kako pobačaj, iako najčešće spominjan, nije jedini primjer u kojem moralno, religiozno filozofsko osobi ne dopušta da učini neko djelo. Liječnicima u zemljama gdje je medicinska eutanazija dopuštena, odobrava se u njoj ne sudjelovati na temelju priziva savjesti. Prekid trudnoće na zahtjev pacijentice je medicinski postupak koji se u Hrvatskoj obavlja u bolnicama koje su za to ovlaštene. U trenutku kada se svi preduvjeti steknu i konsenzus društvenih i stručnih dionika postigne, novi zakon, kako je to definirao i Ustavni sud, obuhvatit će sve aspekte vezane uz prekid trudnoće. U Gradu Zagrebu imamo na maloj udaljenosti nekoliko bolnica koje obavljaju zahvat i tu se ne dovodi u pitanje njegova dostupnost. Osim toga, svaka je zdravstvena ustanova dužna osigurati alternativu u izvođenju bilo kojeg medicinskog postupka koji se eventualno ne može izvesti zbog priziva savjesti jer je to tako uređeno zakonom. Nisam upoznat s izjavom prof. Oreškovića, ali sam siguran da edukacija liječnika ginekologa uključuje i stjecanje znanja i vještina za obavljanje prekida trudnoće.

Dakle, nema argumenata da se pravo na priziv savjesti ograniči novim Zakonom?

- Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi spada u ljudska prava i temeljne slobode zajamčene međunarodnim dokumentima, u prvom redu Općom deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Poveljom Europske Unije. Značaj ove ljudske slobode ogleda se i u tome što većina demokratskih zemalja daje pojedincu legitimno pravo na priziv savjesti, odnosno dopušta mu da ne postupi po zakonu ili pojedinoj njegovoj odredbi koja propisuje ponašanje protivno njegovoj savjesti kako sam već istaknuo objašnjavajući osobine najdubljih moralnih čimbenika koje nas tvore kao svjesne pojedince. U Republici Hrvatskoj sloboda savjesti i vjeroispovijedi te sloboda javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja zajamčena je člankom 40. Ustava Republike Hrvatske, a pravo na priziv savjesti utvrđeno je nizom zakona iz područja zdravstva. Malo se spominje kako i kolege koje se pozivaju na priziv savjesti često bivaju javno prozivani upravo zbog korištenja tog instituta jer netko drugi smatra da to oni ne smiju misleći pritom da je njihovo pravo na prekid trudnoće snažnije i derogira pravo na priziv savjesti i to je ono što stvara podjele u društvu, ali i struci. Međutim, odgovornost prema pacijenticama ni u kojem slučaju nije i ne može biti isključena jer je bolnička ustanova dužna osigurati obavljanje postupka prekida trudnoće na zahtjev pacijentice, a u krajnjoj mjeri uputiti je u drugu zdravstvenu ustanovu. Kako bi se osiguralo pružanje ove zdravstvene usluge u bolničkom sustavu u Republici Hrvatskoj Ministarstvo zdravstva je bolnicama dodatno ukazalo na obvezu kojom se i doktori medicine koji su na specijalističkom usavršavanju iz ginekologije i opstetricije moraju pridržavati programa navedene specijalizacije, stjecati kompetencije, znanje i vještine te obaviti sve postupke i zahvate propisane programom specijalizacije. Također smo ukazali i na zakonsku obvezu prijave prekida trudnoće Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. 

"Obvezno zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove nijedne zdravstvene usluge tražene na zahtjev osigurane osobe" (FOTO: HINA/Edvard Šušak)

Dr. Jasenka Grujić javno tvrdi da joj pacijentice javljaju da se u Zagrebu pobačaji rade u privatnim stanovima. Bi li Ministarstvo zdravstva trebalo ozbiljnije istražiti stanje u hrvatskoj ginekologiji, uključivši i ovakve, potpuno šokantne, sumnje?

- Sukladno odredbama koji regulira pitanje pobačaja, prekid trudnoće može se obaviti u bolnicama koje imaju organiziranu jedinicu za ginekologiju i porodništvo i u drugim zdravstvenim ustanovama koje za to posebno ovlasti Ministarstvo nadležno za zdravstvo. Obavljanje prekida trudnoće izvan zakonom propisanih ustanova je protupravni prekid trudnoće definiran odredbama Kaznenog zakona kao kazneno djelo za kojeg su propisane kazne zatvora, te je postupanje kod mogućih saznanja o postojanju kaznenog djela isključivo u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Ukoliko za to postoji potreba u okviru provođenja radnji koje bi dovele do utvrđivanja tog kaznenog djela, Ministarstvo unutarnjih poslova može zatražiti suradnji s zdravstvenom inspekcijom. Zakon o zdravstvenoj zaštiti kao temeljni pravni akt definira pravo na jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite kao i zdravstvene usluge standardizirane kvalitete, uključivo i pravo na prekid trudnoće. Napominjemo da zdravstvena inspekcija nije zaprimila pritužbe niti ima saznanja o mogućem obavljanju prekida trudnoće u privatnim stanovima.

Mislite li da pobačaj na zahtjev mora biti financiran sredstvima iz obveznog zdravstvenog osiguranja da bi ga se konačno shvaćalo kao zdravstveno pravo žene?

- U skladu s osnovnim načelima na kojima počiva obvezno zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske osobama koje imaju utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju osiguravaju se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti, na način i pod uvjetima utvrđenim propisima Europske unije, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, posebnim zakonom te propisima donesenim na temelju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Sve osigurane osobe HZZO-a ostvaruju pod jednakim uvjetima pravo na zdravstvenu zaštitu na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja pod uvjetom da je medicinski indicirana te da je indikacija postavljenja od strane ugovornog doktora i korištena u zdravstvenim ustanovama ili kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je HZZO sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite na način i pod uvjetima koji su utvrđeni Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i općim aktima HZZO-a. Dakle, u slučaju prekida trudnoće koja je medicinski indicirana troškove istog, a sukladno važećim propisima, pokriva HZZO. Obvezno zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove nijedne zdravstvene usluge tražene na zahtjev osigurane osobe, odnosno zdravstvene usluge koja nije medicinski indicirana od strane za to nadležnog zdravstvenog radnika, te s tim u vezi ne pokriva niti treba pokrivati prekid trudnoće koji nije medicinski indiciran već je rezultat osobne odluke osigurane osobe.

S obzirom da pobačaj, prema instrukcijama USUD-a ne može biti zabranjen zbog ustavne zaštite prava na privatnost, smije li zakonodavac odrediti obavezno savjetovanje prije pobačaja?

- Novi zakon koji će uređivati to područje bit će donesen u skladu sa zaključcima Ustavnog suda. U njima je, između ostalog, prepušteno zakonodavcu da odredi edukativne i preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude izuzetak, odnosno uključi reproduktivno i spolno obrazovanje, promovira spolno odgovorno ponašanje te odgovornost i muškarca i žene u prevenciji neželjene trudnoće, kao i da predvidi primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće u kojem bi ženi bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju, primjerice, o savjetodavnim centrima i zdravstvenoj zaštititi za vrijeme trudnoće i poroda, o radnim pravima trudnica i majki, o dostupnosti jaslica, o centrima koji osiguravaju odgovarajuću kontracepciju i informacije o zaštićenom spolnom odnosu, te o centrima u kojima se savjetovanje može obaviti prije i nakon trudnoće, a sve u cilju kako bi se ženi omogućilo da njezino određenje prema trudnoći i majčinstvu bude slobodno.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/PIXSELL/POOL/Robert Anić/ml

Ovaj tekst peti je u nizu tekstova iz serije "Razgovori sa savješću", nastale uz potporu Agencije za elektroničke medije