SLAVOJ ŽIŽEK

Svet pesnika i dželata

ritn by: Slavoj Žižek/Project Syndicate | 15.04.2024.

„U eksplicitnom videu objavljenom na Telegramu“, piše Džulija Dejvis iz Centra za analizu evropskih politika, „jednom od pritvorenika odsečeno je uvo, koje je onda nateran da pojede“. Ruski zvaničnici su to uradili ne samo da bi odvratili potencijalne buduće napadače, već i da bi saplemenicima pružili užitak. „Nikad ovo nisam očekivala od sebe“, napisala je Margarita Simonjan, ruska propagandistkinja koja vodi državni medij RT, „ali kad vidim kako ih povijene dovode u sudnicu, pa čak i to sa uvetom, osećam izuzetno zadovoljstvo.“ Fenomen nije ograničen samo na Rusiju. U Tenesiju, pojedini zakonodavci traže da se vrate javna vešanja (i to na grani) osuđenih na smrtnu kaznu. Gde je tome kraj? Još važnije, kako se „normalni“ ljudi mogu dovesti u stanje da uživaju u takvom sadističkom spektaklu?

Tekst Slavoja Žižeka objavljen na Project Syndicate u prijevodu Milice Jovanović prenosimo s prijateljskog Peščanika

Kad temeljni dogovor koji drži društvo na okupu počne da se urušava, što se izgleda dešava širom sveta, umnožavaju se glasine i teorije zavere. Čak i kad je glasina očigledno besmislena, ili naročito tada, u stanju je da pokrene duboko ukorenjene strahove i predrasude.

Savršen primer, koji sam već pominjao, odigrao se krajem avgusta 2023, kada je sveštenik poznat kao „otac Antonije“ obredno isprskao osvećenom vodom osam metara visoku statuu Staljina u ruskoj oblasti Pskov. Mada je crkva stradala tokom Staljinove vladavine, objasnio je sveštenik, zahvaljujući tome imamo puno „novih ruskih mučenika i ispovednika kojima se sada molimo i koji nam pomažu u obnovi naše Otadžbine“. Ova logika je samo na korak od ideje da Jevreji treba da zahvale Hitleru što je stvorio uslove koji su omogućili osnivanje izraelske države. Ako to zvuči hiperbolično, ili kao loš vic, imajte u vidu da pojedini cionistički ekstremisti bliski izraelskoj vladi otvoreno zastupaju upravo takav stav.

Da bismo shvatili kako ova izopačena argumentacija uopšte ima uspeha, prvo da konstatujemo kako u razvijenim zemljama dolazi do eksplozije nemira i pobuna kada se siromaštvo smanji. Protesti 1960-ih – od šezdesetosmaša, soixante-huitards, u Francuskoj do hipija i jipija u Sjedinjenim Državama – odvijali su se u zlatno doba države blagostanja. Kad ljudi dobro žive, požele još više.

Treba uzeti u obzir i višak užitka koji donosi društvena i moralna perverzija. Recimo, nedavni napad Islamske države na arenu Krokus Siti u Moskvi, kada je ubijeno 144 ljudi. Ono što je za jedne terorizam, drugi smatraju činom oružanog otpora u odgovor na ogromna razaranja koja je ruska vojska izvršila u Siriji. Šta god da je u pitanju, nešto se značajno dogodilo posle napada: ne samo da su ruske snage bezbednosti priznale da su mučile osumnjičene; to su i javno pokazale.

„U eksplicitnom videu objavljenom na Telegramu“, piše Džulija Dejvis iz Centra za analizu evropskih politika, „jednom od pritvorenika odsečeno je uvo, koje je onda nateran da pojede“. Nije ni čudo što je za pojedine izraelske ekstremiste Rusija model za tretiranje uhapšenih pripadnika Hamasa.

Ruski zvaničnici su to uradili ne samo da bi odvratili potencijalne buduće napadače, već i da bi saplemenicima pružili užitak. „Nikad ovo nisam očekivala od sebe“, napisala je Margarita Simonjan, ruska propagandistkinja koja vodi državni medij RT, „ali kad vidim kako ih povijene dovode u sudnicu, pa čak i to sa uvetom, osećam izuzetno zadovoljstvo.“ Fenomen nije ograničen samo na Rusiju. U Tenesiju, pojedini zakonodavci traže da se vrate javna vešanja (i to na grani) osuđenih na smrtnu kaznu.

Gde je tome kraj? Što naprosto ne bismo vratili predmodernu praksu javnog mučenja osumnjičenih kriminalaca do smrti? Još važnije, kako se „normalni“ ljudi mogu dovesti u stanje da uživaju u takvom sadističkom spektaklu?

Sažet odgovor glasi da to zahteva jedinstvenu moć neke vrste mitskog diskursa, religije ili poezije. Kako je to nevoljni saputnik nacista Ernst Jinger objasnio: „Svakoj borbi za vlast prethodi verifikacija slika i ikonoborstvo. Zato su nam potrebni pesnici – oni pokreću svrgavanje, čak i titana.“

Čini se da poezija igra važnu ulogu u Izraelu. Haaretz je 26. marta objavio priču u kojoj se objašnjava „kako izraelska vojska koristi osvetničku poeziju da podigne moral“. Antologija koju su objavile Izraelske odbrambene snage, donosi pesme koje „izražavaju želju za osvetom i opisuju borbu u Gazi kao verski rat“. U saopštenju od 13. oktobra, vojska poziva potencijalne autore „da se otisnu na poetsko putovanje i ponovo podstaknu veliki izraelski duh“, kako bi „podigli ratni moral“.

To što je izraelski premijer Benjamin Netanjahu posle 7. oktobra pominjao Amaleke (biblijske neprijatelje Jevreja opisane u Tori) očigledno nije bilo dovoljno. Trebalo je to dopuniti savremenim stihom. Ili je možda Netanjahuova biblijska referenca prenela više nego što je želeo da kaže. Uostalom, prema Starom zavetu, kada su Jevreji dolutali do brda u Judeji pod kojim su živeli Amalečani, pojavio se Jehova i naredio Isusu Navinu da ih sve pobije, uključujući njihovu decu i životinje. Ako to nije „etničko čišćenje“, taj izraz onda ništa ne znači.

Vredi se setiti da je Nemačka bila poznata kao zemlja pesnika i mislilaca – Dichter und Denker – pre nego što se okrenula sudijama i dželatima, Richter und Henker. Ali šta ako su te dve verzije sličnije nego što se čini? Ako se naš svet postepeno pretvara u svet pesnika i dželata, biće nam potrebno više sudija i mislilaca da se suprotstavimo novoj tendenciji i povratimo svoje moralno uporište.

Slavoj Žižek, Project Syndicate

Za Peščanik prevela Milica Jovanović

Lupiga.Com via Peščanik

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Do sada komentara: 37

Komentiraj

Internet ratnik prije 7 mjeseci

Arkaj, filozof može biti svako, realna politika je nešto sasvim drugo. Žižek je interesantan medijski zabavljač, načitani čudak sa (za zapadnjake) još čudnijim akcentom, dobro se razumije u savremenu pop kulturu, u koju učitava svoje ideološke konstrukcije. Problem kod njega, što nije ni klasični ljevičar, ni klasični desničar .Nego uglavnom miš-mašuje sve i svašta, želeći da ima publiku i na jednom i na drugom spektru.
Verena prije 7 mjeseci

Ne bih raspravljala o tome je li jedan od najacih filozofa danasnjice, jer takvu konstataciju nisam iznijela ja,već filozofi, sociolozi, teoreticari stvarnosti i drugi intelektualci.
Propadanje jedne globalne imperije, kako neki tvrde i odbrojavaju, bilo bi zamijenjeno drugom globalnom imperijom.Znam bar toliko, i nisam fascinirana distopijskom budućnosti za koju se zauzimate.
Svakako je potrebno praviti razliku izmedju medija i njihovih konzumenata; mainstream mediji, alternativni i kritički.Svatko govori o sebi već činjenicom koje medije konzumira.
I za kraj:

"Ukratko, prava formula ateizma nije „bog ne postoji“ već „bog ne samo da ne postoji, već je i glup, ravnodušan, a možda i krajnje zao“. Ako ne uništimo samu fikciju boga iznutra, toj fikciji će biti lako da nas i dalje drži pod kontrolom u obliku odricanja („Znam da nema boga, ali to je ipak plemenita i inspirativna iluzija“).

Slavoj Zizek
Arkaj prije 7 mjeseci

Ako je Žižek jedan od najačih filozofa današnjice to je najača kritika svrhe filozofije danas koju je moguće izreći. Teorija urote je kovanica kojom se, u najvećoj mjeri, urotnici služe u pokušaju diskreditiranja kritičara njihovih urota i smicalica. Uvijek je dobro kao konačni test postavit pitanje ko profitira. Naprimjer kod covida, mjera koje su nametnule vlade, kako su sklapani ugovori, profita koje su inkasirale farmaceutske kompanije..... USA, nedam se, neće propasti, jer bi to donijelo patnje velikom broju ljudi koji tamo žive. Ali propast će jedan projekt globalne imperije i jedna ideologija posebne vrijednosti i prava da se te vrijednosti nameću silom cijeloj planeti s svrhom neograničenog profiterstva na tuđim resursima i znoju. To će bit propast političke elite koja se angažirala u neuspješnom održanju modela koji više nije održiv i značajan gubitak za ekonomsku elitu koja je iz toga profitirala ali nakon početnih teškoća može biti i novi bolji početak za većinu građana USA. Mainstrem mediji svugdje na Zapadu su jako slični i plešu na istu muziku dok su alternativni mediji jako različiti i ne može ih se trpat u isti koš. Neki uistinu ništa ne vrijede dok su drugi vrhunske kvalitete i omogućuju nam da čujemo ljude koji imaju što reći a koje mainstrem mediji cenzuriraju iz političkih razloga.
Verena prije 7 mjeseci

Je li Zizek salonski filozof ili nije ( pa neće zivjeti u buretu kao Diogen iz Sinope), je li selebriti filozof, ili je prvenstveno kritičar i promatrac političke teorije, teorije filma, teorijske psihoanalize i analitičar globalne politike?
Provokativan jeste, kontroverzan takodjer, ali sigurno je da se smatra jednim od najačih filozofa danasnjice.
Sto se ne bavi time, hoće li Amerika propasti a Rusija ,Sjeverna Koreja, Kina opstati, stvar je njegovog izbora i očitog stava da je kontraproduktivno i glupo pristajati uz tvrdnje alternativnih i kojekakvih, nedokazanih teorija bez uporišta, vrlo upitnih medija o skoroj propasti Amerike..Bavljenje
teorijom urote ocito mu nije jača strana, niti se time misli okupirati.
Tko stvara misljenje i oblikuje stavove putem mainstream medija, tko prati kritičke ,vrlo ozbiljne medije( dobro,znaju imati poneki promasaj),stvar je fokusa,a cesto i pogresne procjene.Mainstream mediji djeluju na način da učvrćuju i stvaraju misljenje koje dijeli većina gradjana.Slijedeci ovu definiciju,otkuda vam zaključak da oblikujem stavove putem mainstream medija?
Na kraju: mainstream mediji nisu isto što i kritički mediji (jer promiču medijsku kulturu, kulturu kritičkog promatranja stvarnosti i toleranciju) , a alternativni mediji koje cesto navodite, definiraju se kao suprotnost mainstream medijima. Na granici su ,( koju često prelaze), temeljne objektivnosti i profesionalnosti. Šire dezinformacije i odvlače gradjane od pluralističke diskusije: stavljaju ih u svijet osamljenosti.Isključivi su i mahom netolerantni, cesto nesvjesni tih činjenica, ubijedjeni da su glas slobodnog misljenja, istine i demokracije.Svi drugi to nisu!
Ako se ne mozemo pouzdati u volju gradjana( ma kakva ona bila,svidjala nam se ili ne), onda, sirenjem alternativnih gluposti, diramo u samo jezgro demokracije, njene odrzivosti i legitimnosti.
Dakle, polarizirati stvari na nacin da ako netko ne misli na način kako to prezentiraju alternativni mediji, ne znači da konzumiraju mainstream medije.
Arkaj prije 7 mjeseci

@tubaron, svijet se već promjenio i da ga danas pogledaju oni što su prije 20 godina otišli živjeti negdje u izolaciji ne bi ga prepoznali. Prvenstvena promjena je ne toliko u aroganciji i moći Američke Imperije koliko u percepciji ljudi širom svijeta koliki joj je vijek trajanja. Prije samo dvadesetak godina činilo se da će trajat još stoljećima a sad je očito da neće preživit ni desetljeća. Filozofu kome ta fundamentalna promjena nije u fokusu dok komentira svijet preostaje jedino da se ugleda na besposlenog popa i krsti jariće....