Od 2013. godine Mreža anarhista (MASA) objavljuje časopis za popularizaciju kulture otpora i solidarnosti Društvo otpora. Do sada je uređeno deset brojeva, zaključno s posljednjim koji je objavljen krajem veljače. Časopis možete prelistati na ovom linku, a iz ovog broja izdvojit ćemo ulomak iz pisma Charlesa Bukowskog izdavaču Johnu Martinu u kojem slavni pisac govori o najamnom radu. Uredništvo časopisa uz prijevod pisma stavilo je i sljedeću napomenu – „svjesni smo svih manjkavosti Bukowskog kao osobe, kao i nekih ozbiljnih nazadnih stajališta, ali učinilo nam se ove njegove misli vrijednima za prenijeti“.

Naslovnica desetog broja časopisa (ILUSTRACIJA: Društvo otpora)

"Nazivaju to poslom 'od 9 do 5'. Nikad nije od 9 do 5 (...) Štoviše, na većini takvih mjesta izbjegavaš pauze kako bi zadržao posao. A tu je i prekovremeno i u knjigama im nikad ne polazi za rukom da upišu prekovremene, požališ li se na to, uvijek postoji neki naivniji čovjek koji će doći na tvoje mjesto. Znaš moju staru izreku: Ropstvo nikad nije iskorijenjeno, samo se proširilo na druge rase. Ono što najviše boli je postepeno propadanje ljudskosti onih koji zadržavaju poslove koje ne žele, jer se boje da je alternativa puno gora. Ljudi se jednostavno isprazne. Postaju tijela u kojima se nalazi preplašeni i poslušni um. Boja napusti oko. Glas postaje ružan. I tijelo. I kosa. I nokti. Cipele. Sve postaje ružno. Kao mladić nisam mogao vjerovati da bi ljudi mogli dati živote pod takvim okolnostima. Kao starac, još uvijek ne vjerujem. (...) 

Ranije, kad sam bio mlad i seljakao se s posla na posao, bio sam naivan i pokušao razgovarati s radnicima: Hej, šef u svakom trenutku može ući i sve nas otpustiti. Samo tako. Nije li vam to jasno? Samo bi buljili u mene. Predstavljao sam nešto o čemu nisu željeli razmišljati. U današnjoj industriji postoje masovna otpuštanja. Stotine gube poslove i njihova su lica u čudu. Govore: Dao sam 35 godina života, to nije u redu, ne znam što da radim ... Nikada robove ne plaćaju dovoljno da bi bili slobodni. Daju im samo toliko da ostanu na životu i vrate se na posao. Ja sam to zapazio. Zašto nisu i oni? (...) S gađenjem sam pisao protiv svega toga, bilo je olakšanje izbaciti sve to iz sebe."

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Flickr/ThomasCizauskas/screenshot/YouTube