Pisac na strani progonitelja
Početkom ožujka, na završetku karnevalske parade u Herceg Novom, spaljena je lutka koja simbolizira crnogorskog i bosansko-hercegovačkog pisca Andreja Nikolaidisa. Poremećeni sudionici karnevala, predvođeni ekstremističkom organizacijom Ku Klux Klana, želeći zadovoljiti svoje paleće i ubilačke apetite, spalili su piščevu lutku zato što im smetaju Nikolaidisevi javni istupi. U piščevu obranu stali su mnogi, uključujući i bosansko-hercegovački P.E.N. Centar koji je u svom reagiranju ustvrdio „da to predstavlja neskrivenu fizičku i svaku drugu prijetnju našem članu Andreju Nikolaidisu, čija je sigurnost ugrožena, te aludira na barbarsko spaljivanje neistomišljenika na lomači u nekim mračnim vremenima.“
Samo nekoliko dana kasnije, Andrej Nikolaidis gostovao je u emisiji Istraga sedmice koju na televiziji Hayat vodi novinar Avdo Avdić. U emisiji su gostovali i Haris Imamović i Reuf Bajrović, fanatični stjegonoše bošnjačkog nacionalizma. Tema emisije bio je docent na sarajevskom univerzitetu i urednik portala Prometej.ba Franjo Šarčević, koji se ovih dana ponovno našao na udaru bošnjačkih nacionalista zbog toga što je kritizirao sarajevsku gradonačelnicu Benjaminu Karić koja se na Dan nezavisnosti BiH fotografirala s dječakom odjevenim u odoru Armije BiH.
VJEŠALA ZA FRANJU ŠARČEVIĆA: 11 teza povodom nove hajke
KAD CIPELARI AVDO AVDIĆ: Jebeš tekst bez izmišljotina
KREIRANJE HAJKE: Kako je profesor matematike postao ratni zločinac?
Netko bi se mogao zapitati otkud Andrej Nikolaidis u društvu ljudi koji promoviraju zapaljivi bošnjački nacionalizam i krvožednu mržnju prema svemu što nije bošnjačko ili tobože „državotvorno bosansko“. Odgovor na to pitanje dao je sam Nikolaidis kad je početkom siječnja prošle godine ustvrdio da je „bošnjački nacionalizam, kao i crnogorski, što se mene tiče, sekundaran problem. A svaki pokušaj da se nacionalizmi izjednače čin u najboljem slučaju intelektualne lijenosti i konformizma. U najgorem – podmukla asistencija velikodržavnom projektu.“
Jasno je da se ovim stavom Nikolaidis dodvorava bošnjačkoj i sarajevskoj javnosti, ponajprije onoj okupljenoj oko stranaka SDA i DF koje su na prošlim parlamentarnim izborima izgubile vlast na državnoj i federalnoj razini, ali time i samog sebe upreže u kola bošnjačkog nacionalizma. Razlike između nacionalizama postoje, o tome su pisali i pišu teoretičari nacionalizma, ali to ne može biti razlog da se ijedan nacionalizam opravdava. Bošnjački nacionalizam u BiH nije nikakav „sekundarni problem“, nego nacionalizam većinskog naroda, koji je posljednjih godina sve goropadniji i agresivniji.
Ili je Nikolaidis „intelektualno lijen“, da se poslužimo njegovim riječima, te se ne želi dublje uživljavati u bosansko-hercegovačku svakodnevnicu, ili je naprosto konformist koji se ulaguje većinskom narodu u BiH. Svjestan je crnogorski pisac da bi u slučaju kritike bošnjačkog nacionalizma doživio istu sudbinu kao i mnogi drugi pisci i intelektualci koji su o tome javno progovorili. Korisnije je biti „podmukli asistent“ bošnjačkog nacionalističkog projekta upakiranog u ratoborni patriotizam kojim se neistomišljenike ušutkava i linčuje.
Crnogorski pisac nije jedini na ovim prostorima koji simpatizira takozvane „manje“ nacionalizme, ili „sekundarne“ kako ih naziva Nikolaidis. Takve treba podsjetiti da su i „manji“ nacionalizmi jednako nehumani, pogotovo onda kad imaju političku moć ili ondje gdje su u većini. Je li bošnjački nacionalizam tako bezazlen kao što tvrdi Nikolaidis, trebao bi pitati pripadnike srpskog i hrvatskog naroda koji su u proteklom ratu na vlastitoj koži osjetili strahote „sekundarnog“ nacionalizma.
U spomenutoj emisiji Nikolaidis je komentirao prijetnje koje ovih dana s različitih adresa dobiva urednik portala Prometej.ba Franjo Šarčević i njegova obitelj. Usklađujući svoje stavove s unisonom ekipom iz sarajevskog studija, koja smatra da Franjo Šarčević nije ugrožen jer ga štiti sadašnja vlast, misli se na Našu stranku (NS) i Socijaldemokratsku partiju (SDP), Nikolaidis proglašava portal Prometej.ba „režimskim glasilom“ jer na njemu objavljuju i neki članovi tih stranaka.
Riječ je o zlonamjernoj difamaciji spomenutog medija, kako bi se obmanula javnost i opravdale uvrede i prijetnje upućene Franji Šarčeviću. O prijetnjama Franji Šarčeviću, o ugroženosti koja se nadvila nad njegov život i život njegove obitelji, a ti osjećaji poznati su i Nikolaidisu, crnogorski pisac nije izustio ni jednu riječ. A upravo je o tome trebao govoriti pisac koji je i sam bio izložen prijetnjama, tim više što su ostali sudionici u emisiji posve minimizirali ozbiljnost prijetnji i ugroženog čovjeka predstavili kao „režimskog čovjeka“ koji ugrožava bošnjački narod i domovinu BiH.
Nazivajući portal Prometej.ba „režimskim glasilom“, Andrej Nikolaidis ignorira ozbiljne prijetnje kojima je izložen njegov urednik Franjo Šarčević, a sve suradnice i suradnike tog medija proglašava legitimnim metama bošnjačkog nacionalizma. Perfidno izokrećući teze, Nikolaidis se svrstava na stranu progoniteljā, onu istu sortu ljudi – fanatika, ekstremista, nacionalista, koja je u Herceg Novom ritualno spalila njegovu lutku.
Svaki nacionalizam je zlo. Ne postoje prihvatljivi nacionalizmi niti takvi koji bi bili „sekundaran problem“, kako Andrej Nikolaidis povlađuje bošnjačkom nacionalizmu. Od pisca koji je i sam na udaru nacionalizma očekivalo bi se da pokaže bar minimum solidarnosti s Franjom Šarčevićem. Umjesto toga, on se svrstava na stranu bošnjačkih nacionalista.
Lupiga.Com via Prometej
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Zadrzavam pravo na osobni stav, i to mi nitko ne moze oduzeti, bez obzira na insinuacije i konstrukcije.
Prezentiracu dio teksta Miljana Vesovića sa portala AntenaM, kako bi se mozda Crna Gora i stanje u njoj bolje razumjelo.
---------------------
"Crna Gora se i dalje nalazi pred veoma ozbiljnim prijetnjama njenoj državnosti, identitetu i nacionalnoj bezbjednosti. Istina je da su te prijetnje puno puta objašnjene. Ipak, neophodno je pojasniti određene aspekte.
Narative čiji je cilj destrukcija crnogorske državnosti i nacionalnog identiteta šire proruski i (pro)srpski mediji, nevladine organizacije, članovi akademske zajednice i naravno obavještajni operativci i drugi „agenti uticaja“. Pored toga, te narative propagiraju i ljudi koji nijesu u službi rusko – srpske obavještajno – propagandne mašinerije, ali nesvjesno pronose njihove stavove ili druge štetne narative. Ugrubo rečeno, postoje tri vrste narativa koji izazivaju najveću štetu.
Prvi je, naravno, najpoznatiji – radi se o narativu koji propagiraju srpski nacionalisti i proruski političari, mediji i drugi javni djelatnici u Crnoj Gori (naravno, srpski nacionalisti i proruski javni djelatnici su često isti ljudi). Ovaj narativ je takođe puno puta zvanično podržan od zvanične Srbije i Rusije, a obavještajne zajednice ovih zemalja koriste ga kao sredstvo u hibridnom ratu protiv Crne Gore.Narativ o Crnogorcima koji jesu Srbi.
Narativ, takođe, podržava Srpska pravoslavna crkva koja nažalost (objašnjeno je puno puta) nije samo vjerska zajednica, već i glavni centar ruske i srpske obavještajne aktivnosti i „crnih operacija“ na Balkanu.
Shodno ovom narativu, Crna Gora je „lažna država“ ili „klasična srpska država“, Crnogorci kao etnička grupa „ne postoje“ ili su „Đilasova kopilad“ (ovo su sve citati izjava raznih srpskih zvaničnika i visokorangiranih sveštenika SPC), a Crnu Goru treba ili prisajediniti Srbiji ili je ostaviti da postoji kao marionetski entitet Srbije (slično Republici Srpskoj u BiH).
Propagatori ovog narativa takođe aktivno šire lažne vijesti da su Srbi koji žive u Crnoj Gori ili sveštenstvo SPC u Crnoj Gori „ugroženi“ i „pod prijetnjom“ (nikad nijesu bili ni pod prijetnjom, ni ugroženi). Bave se i falsifikovanjem istorije – tvrde da su stanovnici Crne Gore „uvijek bili Srbi“ (nijesu), da Pravoslavna crkva u Crnoj Gori nikad nije bila autokefalna (što je notorna neistina, jer čak pojedini zvanični dokumenti SPC priznaju činjenicu da je Pravoslavna crkva u Crnoj Gori bila autokefalna) i da je Rusija uvijek bila „prirodni i jedini iskreni“ saveznik Crne Gore (još jedan primjer falsifikovanja istorije).
Glavni cilj ovog narativa je da drži nacionalne Srbe u Crnoj Gori radikalizovanim i da ih pokuša učiniti lojalnijim Srbiji i Rusiji nego Crnoj Gori. Imajući u vidu da se oko 30% stanovništva Crne Gore izjašnjava kao Srbi, jasno je kako njihovo konstantno radikalizovanje čini Crnu Goru nestabilnom."