REDATELJ: PETER CARE
Opasni životi ministranata (Dangerous lives of altar boys)
ocjena:
|
godina: 2002.
| trajanje: 98 min
|
godina: 2002.
| trajanje: 98 min
uloge: Emile Hirsch, Kieran Culkin, Jena Malone, Jodie Foster
žanr: drama
produkcija: .
scenario: Jeff Stockwell
redatelj: Peter Care
Igrom slučaja kratko nakon čitanja vrlo dobrog romana Ja se ne bojim, na VHS-u (nema se para za DVD, šmrc, šmrc) odgledah Dangerous lives of altar boys, koji je također smješten u ‘70.-te, a i radnju ponovo pratimo iz perspektive jednoga dječaka. Istina, ovaj puta nešto starijeg, 13-godišnjaka, dok je Ammanitijev Michele imao tek 9. Mjesto radnje ponovo je provincija, no, u ovom slučaju, američka.
Fabula prati razigranu svakodnevicu Francisa (glumi ga nepoznat mi Emile Hirsch) koji svoje dane provodi u društvu školskog prijatelja Tima (kojeg glumi mlađi Macauleyev brat – Kieran
Culkin), a kako je riječ o likovima u ranom pubertetu razumljivo je da se fabula gradi oko njihovog buntovništva. Točnije, otpora prema strogoj školskoj učiteljici katoličke škole koju naši dečkići pohađaju, časnoj sestri Assumpti (blijeda uloga Jodie Foster). Kroz neprestane spačke koje smišljaju da napakoste učiteljici pobliže ih upoznajemo, te uviđamo kako se buntovni Tim uslijed frustracije zbog nesređenog obiteljskog stanja (roditelji pred razvodom) polako pretvara u potencijalnog budućeg delikventa, a Francis je senzibilni kreativac koji prijatelja u nepodopštinama slijedi iz osobne inercije.
Osim odnosu njih dvojice, u filmu svjedočimo i Francisovoj "prvoj ljubavi". Međutim slatka Margie (evidentno vrlo talentirana Jena Malone) postepeno unosi sve veći razdor među dvojicu prijatelja, a kako bi ponovo pridobio pažnju prijatelja koji ga počinje zanemarivati, jer sve više vremena provodi s Margie, Tim Francisa uvlači u opasan pothvat, koji (očekivano) okončava krvavom tragedijom.
Ono što ovaj film čini drukčijim su animirane sekvence koje
pratimo paralelno sa osnovnom fabulom filma, a upravo je taj vrlo efektni animirani “film unutar filma” odraz prijespomenute kreativne strane Francisovog karaktera. Naime, on je veliki fan stripova koje guta u neizmjernim količinama, ali ih i sam pokušava crtati, a crtani film kojeg tokom filma u nastavcima pratimo zapravo je Francisova imaginacija stripa kojeg on namjerava stvoriti.
Taj je crtić potpuno u stilu Marvelovih, u to vrijeme silno popularnih, stripovskih “superhero” serijala, i u njemu pratimo skupinu superjunaka u borbi protiv opake bande časnih sestara na čelu sa Nunzillom. Francisovi stripovski superjunaci preslika su njega i prijatelja mu, a Nunzillla, naravno, nije nitko drugi nego njihova učiteljica, časna sestra Assumpta. A ona, dakako, nije nikakva zločesta “baba roga”, te je svima (osim našim buntovnim tinejdžerima) jasno da ona pokušava svoj učiteljski posao raditi što bolje može, a svojim učenicima samo želi dobro. Međutim, percepcija svijeta tinejdžerima je zamagljena iz više uzroka i na više načina (svi smo mi to prošli, šta ne?) što su autori uspjeli uvjerljivo dočarati.
No, u nekim drugim stvarima bili su puno manje uspješni. Tako se osnovna mana filma ogleda u rascjepu između lepršave i prilično zabavne prve, i preambiciozno zamišljene i bitno ozbiljnije druge polovice filma. Film započinje vrlo lepršavo; duhoviti nestašluci koje naš dvojac osvetnički podmeće svojoj strogoj učiteljici sugeriraju da će biti riječ o laganom, zabavnom filmiću namijenjenom tinejdžerskoj razonodi, da bi neočekivano, nakon razotkrivanja strašne tajne koju u sebi nosi lik slatke Margie, film potpuno promijenio ton i pretvorio se u mučnu dramu, sa vrhuncem u krvavoj finalnoj tragediji (koja je nažalost i sasvim predvidljiva).
Ambicija režisera Petera Carea (kojemu je ovo igrani p
rvijenac nakon dugogodišnjeg rada na reklamnim i glazbenim spotovima) i scenariste Jeffa Stockwella da se odmaknu od prevladavajuće hrpe blesavih tinejdžerskih komedija te svojim filmom pokažu i one tamnije tonove perioda odrastanja, bez sumnje je svake hvale vrijedna, no upravo je zato veće i žaljenje što je u ovom slučaju ambicija nadišla izvedbenu sposobnost. Autorski se dvojac pokazao nedoraslim uspješnom ostvarenju svoje zamisli, jer film ostavlja dojam pretjerane pretencioznosti (samo jedan mali primjer - teško da bi na sprovodu prijatelja jedan trinaestogodišnjak citirao baš Williama Blakea), ali i nedorađenosti i fabularne predvidljivosti. Autori kao da nisu do kraja raščistili žele li laganu komediju nalik onima od Johna Hughesa ili pak mračan film o odrastanju (poput npr. odličnog The Virgin suicides koji je također odnedavno dostupan u našim videotekama) pa smo kao rezultat dobili nekakav polovično uspjeli žanrovski miš-maš. Kao da je netko nakon već snimljene polovine filma drastično promijenio scenarijski predložak, pa je film u svojoj drugoj polovici skrenuo u sasvim drugom smjeru.
No, Opasni životi ministranata, gledanje ipak zaslužuju, ako ni zbog čeg drugog onda barem zbog veoma atraktivnih animiranih dionica i perspektivne mlade glumice (Jena Malone), čije ime svakako treba zapamtiti.
Fabula prati razigranu svakodnevicu Francisa (glumi ga nepoznat mi Emile Hirsch) koji svoje dane provodi u društvu školskog prijatelja Tima (kojeg glumi mlađi Macauleyev brat – Kieran
Culkin), a kako je riječ o likovima u ranom pubertetu razumljivo je da se fabula gradi oko njihovog buntovništva. Točnije, otpora prema strogoj školskoj učiteljici katoličke škole koju naši dečkići pohađaju, časnoj sestri Assumpti (blijeda uloga Jodie Foster). Kroz neprestane spačke koje smišljaju da napakoste učiteljici pobliže ih upoznajemo, te uviđamo kako se buntovni Tim uslijed frustracije zbog nesređenog obiteljskog stanja (roditelji pred razvodom) polako pretvara u potencijalnog budućeg delikventa, a Francis je senzibilni kreativac koji prijatelja u nepodopštinama slijedi iz osobne inercije. Osim odnosu njih dvojice, u filmu svjedočimo i Francisovoj "prvoj ljubavi". Međutim slatka Margie (evidentno vrlo talentirana Jena Malone) postepeno unosi sve veći razdor među dvojicu prijatelja, a kako bi ponovo pridobio pažnju prijatelja koji ga počinje zanemarivati, jer sve više vremena provodi s Margie, Tim Francisa uvlači u opasan pothvat, koji (očekivano) okončava krvavom tragedijom.
Ono što ovaj film čini drukčijim su animirane sekvence koje
pratimo paralelno sa osnovnom fabulom filma, a upravo je taj vrlo efektni animirani “film unutar filma” odraz prijespomenute kreativne strane Francisovog karaktera. Naime, on je veliki fan stripova koje guta u neizmjernim količinama, ali ih i sam pokušava crtati, a crtani film kojeg tokom filma u nastavcima pratimo zapravo je Francisova imaginacija stripa kojeg on namjerava stvoriti. Taj je crtić potpuno u stilu Marvelovih, u to vrijeme silno popularnih, stripovskih “superhero” serijala, i u njemu pratimo skupinu superjunaka u borbi protiv opake bande časnih sestara na čelu sa Nunzillom. Francisovi stripovski superjunaci preslika su njega i prijatelja mu, a Nunzillla, naravno, nije nitko drugi nego njihova učiteljica, časna sestra Assumpta. A ona, dakako, nije nikakva zločesta “baba roga”, te je svima (osim našim buntovnim tinejdžerima) jasno da ona pokušava svoj učiteljski posao raditi što bolje može, a svojim učenicima samo želi dobro. Međutim, percepcija svijeta tinejdžerima je zamagljena iz više uzroka i na više načina (svi smo mi to prošli, šta ne?) što su autori uspjeli uvjerljivo dočarati.
No, u nekim drugim stvarima bili su puno manje uspješni. Tako se osnovna mana filma ogleda u rascjepu između lepršave i prilično zabavne prve, i preambiciozno zamišljene i bitno ozbiljnije druge polovice filma. Film započinje vrlo lepršavo; duhoviti nestašluci koje naš dvojac osvetnički podmeće svojoj strogoj učiteljici sugeriraju da će biti riječ o laganom, zabavnom filmiću namijenjenom tinejdžerskoj razonodi, da bi neočekivano, nakon razotkrivanja strašne tajne koju u sebi nosi lik slatke Margie, film potpuno promijenio ton i pretvorio se u mučnu dramu, sa vrhuncem u krvavoj finalnoj tragediji (koja je nažalost i sasvim predvidljiva).
Ambicija režisera Petera Carea (kojemu je ovo igrani p
rvijenac nakon dugogodišnjeg rada na reklamnim i glazbenim spotovima) i scenariste Jeffa Stockwella da se odmaknu od prevladavajuće hrpe blesavih tinejdžerskih komedija te svojim filmom pokažu i one tamnije tonove perioda odrastanja, bez sumnje je svake hvale vrijedna, no upravo je zato veće i žaljenje što je u ovom slučaju ambicija nadišla izvedbenu sposobnost. Autorski se dvojac pokazao nedoraslim uspješnom ostvarenju svoje zamisli, jer film ostavlja dojam pretjerane pretencioznosti (samo jedan mali primjer - teško da bi na sprovodu prijatelja jedan trinaestogodišnjak citirao baš Williama Blakea), ali i nedorađenosti i fabularne predvidljivosti. Autori kao da nisu do kraja raščistili žele li laganu komediju nalik onima od Johna Hughesa ili pak mračan film o odrastanju (poput npr. odličnog The Virgin suicides koji je također odnedavno dostupan u našim videotekama) pa smo kao rezultat dobili nekakav polovično uspjeli žanrovski miš-maš. Kao da je netko nakon već snimljene polovine filma drastično promijenio scenarijski predložak, pa je film u svojoj drugoj polovici skrenuo u sasvim drugom smjeru.No, Opasni životi ministranata, gledanje ipak zaslužuju, ako ni zbog čeg drugog onda barem zbog veoma atraktivnih animiranih dionica i perspektivne mlade glumice (Jena Malone), čije ime svakako treba zapamtiti.
remek djelo