Kada je američka obavještajna služba kasnih 1950-ih otkrila tajni objekt duboko u pustinji, izraelski su dužnosnici lagali američkom veleposlanstvu i tvrdili da je riječ samo o tvornici tekstila. Kada se pokazalo da to nije istina, izraelski su dužnosnici ponudili novo objašnjenje: navodno se radilo isključivo o postrojenju za metalurška istraživanja, koje ne sadrži kemijsko postrojenje za preradu goriva potrebnog za proizvodnju nuklearnog oružja. U prosincu 1960. godine David Ben-Gurion je u govoru u Knesetu, izraelskom parlamentu, otkrio postojanje postrojenja, rekavši da 24-megavatni reaktor u Dimoni neće biti dovršen još četiri godine. Istaknuo je da je "namijenjen isključivo miroljubivim svrhama". Novoizabrani američki predsjednik John F. Kennedy, zabrinut zbog mogućeg širenja nuklearnog oružja, vršio je pritisak na izraelske dužnosnike da dopuste redovite inspekcije postrojenja u Dimoni.

Dugoročno, prelazak na obnovljive izvore energije bio bi ne samo povoljan za okoliš već i isplativiji od ovisnosti o fosilnim gorivima. Omogućio bi i goleme uštede na svjetskoj razini. Međutim, za pozitivan rezultat zelene tranzicije, prije svega će biti odgovorni saborski zastupnici. Prema stručnjacima s FSB-a koji su za Greenpeace izradili studiju o zelenoj tranziciji, brža integracija solarnih elektrana mogla bi se osigurati „ako bi one bile integrirane u zgrade ili izgrađene objekte u gradovima i naseljima”. Ovakva razina integracije ne znači samo 'podešavanje' Zakona o gradnji već zahtijeva i koordinirane promjene u svrhu zajedničkog cilja. Promjene načina na koji funkcionira društvo. Praktično, od parlamentarnih zastupnika koji decenijama propagiraju individualizam tražimo iskorak ka učinkovitoj kolektivnoj proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora.

Kvaliteta zraka u Zagrebu sve je češća tema u javnim raspravama, a Zagreb se nerijetko pojavljuje i na listama najzagađenijih gradova u Europi. Javnosti je manje poznato da su u glavnom gradu postavljene brojne mjerne stanice za praćenje kvalitete zraka. Onečišćenje se u Zagrebu se od 2017. godine prati automatskim mjernim senzorima integriranim u Eko kartu Zagreba. Za praćenje kvalitete zraka u Zagrebu je pak zadužen Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”. U potrazi za stručnom perspektivom kontaktirali smo mag. ing. el. Marka Marića s Odjela za higijenu okoliša Službe za zdravstvenu ekologiju NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ koji nam je objasnio kako mjerne stanice funkcioniraju , što mjere i kako tumačiti dobivene podatke.

Prema posljednjim podacima dostupnim na Karti javnih zdenaca, koja je upravo prošlog tjedna modernizirana te je već danas brža i preglednija, u Zagrebu je 180 aktivnih javnih zdenaca. Samo dan ranije, Grad Zagreb se pohvalio činjenicom kako građani mogu potražiti „osvježenje na 172 lokacije diljem grada”. Obzirom da je brojka u kratkom vremenu neobično narasla, od grada smo tražili odgovor na pitanje koliko zapravo postoji javnih zdenaca u Zagrebu, ali ga nismo dobili. Gradska uprava tako s pravom primjećuje kako „u vrijeme velikih vrućina javni zdenci nude važno osvježenje i okrepu” te donosi ispravnu odluku da građanima poveća dostupnost pitke vode. Od tada je Grad, čini se, postavio 14 zdenaca, a do isteka obećanja čekamo još tri nove pumpe. A može li Zagreb, pored ovoga, osigurati dodatnu dostupnost pitke vode na javnim površinama, kako je to uobičajeno u velikim gradovima zapadne Europe? Pravo je pitanje - što se čeka?

"Generalno mislim da mogu otvoreno kritizirati naš mentalitet, jer sam ga temeljito proživjela. Kao što jedino član obitelji smije kritizirati drugog člana, a ako netko izvana nešto kaže, teško mu se. Da nisam iz Cazina bi me malo bilo strah. Ovako se samo nadam da će barem netko pročitati knjigu, naročito srednjoškolke (i srednjoškolci), mladi i isfrustrirani kao što sam ja bila i znati da ih netko razumije i da se bumerski postulati mogu korigirati za bolje sutra. A ne ko u Macondu, oni nisu čitali moju zbirku", kaže u razgovoru za Lupigu Sara Huskić. Ona će u petak na festivalu Prvi prozak na vrh jezika u parku ispred zagrebačke Bookse predstaviti svoju prvu zbirku priča „Student se vraća kući“ za koju je lani dobila nagradu Prozak za najbolju zbirku autora/ica do 35 godina starosti. Osim što piše, danas se Sara kao znanstvena suradnica bavi tumorima mozga i magnetnom rezonancom na Medicinskom fakultetu u Beču.

Ja i moj dida sa Šolte smo sidili na muliću i toćavali smo noge u more. Dida je sa kacavidom popravljao žicu na vrši. Ja sam u žutoj kantici brojao lupare i nanare. Dida je uzdahnijo i rekao je: „Nemoš virovat! Počeće treći svjecki rat, a u nas još nije završija ni drugi!“ Ja sam isto uzdahnijo i vadijo sam veće nanare iz kantice da se osuše na muliću. Dida je rekao: „Ti se praviš da ne čuješ šta ja govorin, a? Jel ti se još po glavi mota ona Tamara iz Begiša?“ Ja sam pitao: „Šta si reka dida?“ Dida je rekao: „Počeće treći svjecki rat, a u nas još nije završija ni drugi! Imaćemo dva rata odjednon, bogte jeba!“ Ja sam pitao: „Kako nije završija drugi, dida?“ Dida je rekao: „A kako je? Jesul partizani pobjedili u ratu? Jesu! A jesul danas ustaše na vlasti? Jesu! Pa jel to normalni završetak rata, molinte lipo?“ Ja sam slegnijo sa ramenima i rekao sam: „Ne znan, dida!“ Dida je rekao: „Samo šta su partizani pobjedili uz pomoć oružane sile" ...

Proslavljeni BBC-jev dokumentarist Adam Curtis prošlog je tjedna predstavio svoj 35. po redu dokumentarni film kojim, u karakterističnoj maniri, otkriva promjene što su kroz posljednja četiri desetljeća nastale udruživanjem ekstremnog bogatstva i hiperindividualizma u britanskom društvu. Prva od pet epizoda dokumentarne serije „Shifty” dostupna je od 14. lipnja na BBC iPlayeru dok se ostale dodaju svake subote. U najnovijoj seriji Adam Curtis objašnjava kompleksne društvene mijene, ovoga puta se baveći raspadom temeljnih struktura demokracije kao što je zajednička realnost. Političke elite, čini se, izgubile su kontrolu nad društvenim događanjima, a nepovjerenje prema institucijama raste. „Shifty“ pak objašnjava na koji način se svijet u posljednjih 40 godina pretvorio u nepredvidivu spiralu kaosa zbog koje se čini kao da političari i mediji žive u nekoj drugoj stvarnosti.

Na internetu je već predstavljen novi hit inspiriran stvarnim događajima koje je Mile Kekin proživio u društvu mafijaša, nogometaša, policajaca, istražitelja, sudaca i kojekakvih drugih likova. „Ilica i marica - hajka za odrasle” muzički je komentar dokumentarnog karaktera nastao pod, do sada, neviđenim okolnostima. Nakon što su ga preslušali pankeri, tinejdžeri, mejnstrim, a potom i policija, sasvim je logično kako Mile Kekin najavljuje i javno saslušanje. Na koncertu koji je zakazao za 26. lipnja u Močvari provest će nas kroz sve faze svoje karijere. Zapravo, nije riječ samo o koncertu, već „činu prkosa i pozivu na buđenje” na kojem ćemo prvi puta moći čuti i novu pjesmu uživo. Usred kampanje za lokalne izbore u Zagrebu, Kekin je u travnju uhićen i, poput lovine, u lisicama dovođen pred kamere. Nakon što ga je politička elita uživo išamarala, očito se na scenu vraća uz dodatni motiv i inspiraciju.

S nešto sjete zbog rastanka i puno zadovoljstva zbog doživljenog, po osamnaesti put Subversive Festivalu poručujemo – „Hvala, i vidimo se dogodine!”. Ovog vikenda ispratili smo ovogodišnje izdanje regularnog programa pod zajedničkom temom "Doba sukoba: eskalirajući ratovi, globalne migracije". Kao i uvijek, festival je bio podijeljen na dva međusobno komplementarna dijela: filmski i teorijski. Najboljim filmom u igranoj konkurenciji proglašen je film gruzijskog redatelja Tata Kotetishvilija „Sveta struja“, a u dokumentarnoj konkurenciji nagradu je dobio film norveške redateljice Monice Strømdahl „Flophouse America“. Teorijski dio, Subversive Forum, okupio je teoretičare i aktiviste iz različitih dijelova svijeta i otvorio prostor za zajedničku refleksiju i diskusiju o gorućim problemima poput migracija i ratova. Valja istaknuti kako je Subversive Festival, kojem je i Lupiga medijski pokrovitelj, posve besplatan, a tako će i ostati.