Neke su slobode osvojene, neke su pobede već ostvarene. Ni najveći pesmisti neće reći da je moguć povratak na isto. A povratak na isto bi bio povratak na gore. Vlast ne krije raspoloženje da napravi „kontrarevoluciju“, otvoreno to ovih dana poručuje, a pod njom podrazumeva – nasilje i osvetu. U tim stvarima zna da bude efikasna. Može i omanji rat, što se nje tiče. Imaju, međutim, problem. Malo su zakasnili, zbunjeni razvojem događaja. Više ni sami ne znaju na koga mogu da računaju, raskol u njihovim redovima je očigledan. Ne samo među strankama vlasti, nego i unutar mafijaške Srpske napredne stranke, pa i u bezbednosnim strukturama. U okviru „kontrarevolucije“, Vučić najavljuje veliki miting u Beogradu za 28. mart, „najveći u istoriji sveta“. Biće to debakl, sasvim sigurno, sve sa onim silnim autobusima koji pristižu odsvakud, sa partijskim delatnicima i izbezumljenim i pauperizovanim ljudima.

„Vlast kreira lažne narative koji nezavisne medije prikazuju kao strane agente i neprijatelje države“, stoji u priopćenju koje su urednici srbijanskih medija N1, portala Nova.rs, dnevnog lista Danas, portala Radar i TV Nove, uputili međunarodnim medijima izražavajući zabrinutost zbog “alarmantne eskalacije napada na nezavisne medije u Srbiji”. Radi se o medijima koji su u vlasništvu United Media grupe, a kako navode, srbijanska vlada sve više pokušava suzbiti kritičko izvještavanje putem kampanja diskreditacije, financijskog i regulatornog pritiska te izravnih prijetnji novinarima. „Aleksandar Vučić lažno je optužio naše novinare za poticanje nemira, dok provladini tabloidi neometano šire očite laži bez ikakvih posljedica”, objašnjavaju urednici ovih pet medija, što su srbijanski tabloidi, koji su redom pod kontrolom vlasti, smjesta osudili, nazivajući ove medije izdajnicima koji se žale „srbomrscima“ i lažu da su ugroženi.

Jedno je sigurno: studentski pokret je značajno promenio srpsku javnost. Ključno objašnjenje leži u tome da mlada generacija, rođena u novom milenijumu, nije prošla kroz traume devedesetih, nije u tom periodu socijalizovana i ne nosi na leđima grehe koje su stariji počinili ili im svedočili. Njih ne opterećuju dileme koje su razdirale prethodne generacije i kočile razvoj zemlje. Ova „nevina generacija“ ušla je u javni život bez predrasuda. To nije „generacija embarga“, koja nije imala priliku da na vreme vidi svet. Oni su bez viza slobodno putovali i bez predrasuda upoznavali druge zemlje. Nisu podložni pritiscima vlasti – ako ne nađu izlaz, uzimaju putnu torbu i odlaze. Obrazovani su i informisani, zbog čega se lakše snalaze u svetu. Digitalna generacija se oslanja na nezavisne izvore informacija i nije podložna državnim medijima. Iznenađujuće, međutim, žele da uspeju u sopstvenoj zemlji. Ova generacija govori drugačijim jezikom od vladajuće elite.

Koje su stvarne posljedice medijskog govora mržnje na primjeru portala Narod.hr, prezentirat će Centar za građanske inicijative Poreč na okruglom stolu koji će se održati u ponedjeljak, 31. ožujka u 13 sati u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu, povodom Međunarodnog dana vidljivosti trans osoba. „Pravna analiza i anketa ukazuju na stvarne posljedice medijskog govora mržnje, na primjeru portala Narod.hr, koji sustavno širi diskriminatorne i homo/bi/transfobne narative“, objašnjavaju u Centru za građanske inicijative Poreč. Na okruglom stolu govorit će se o institucijama i pravnom okviru – na koji način nadležne institucije reagiraju na prijave govora mržnje i diskriminacije. Pokušat će se dati i odgovor na pitanje jesu li odluke institucija usklađene s nacionalnim i europskim standardima, a tu je i pitanje slobode izražavanja i govora mržnje

„Ako se bavimo samo time da smo mi najbolji na svijetu i da su svi drugi grozni i žele nam zlo ... Mi ne možemo biti zdravo društvo. Proizvodit ćemo psihopate ako se tako budemo postavljali“, kaže novinar, pisac i scenarist Ivica Đikić u HRT-ovoj emisiji „Razgovor s razlogom“ Morane Kasapović. Kako i sam kaže, nije teoretičar novinarstva, ali unatoč tome kao vrsni praktičar u nekoj normalnijoj zemlji, i isto takvim okolnostima, Đikić bi svakako imao mjesto na katedri novinarstva. Dok HRT u potpunosti ne klone pod pritiskom komercijalizacije i tržišta, te kako svjedoči i ova emisija, ispunjava obrazovnu i informativnu funkciju u svijetu poluinformacija, dezinformacija i laži, upućujemo vas na nekoliko odabranih tema kojima je ovo dvoje sugovornika posvetilo pažnju. Zbog čega Đikić ima nezgodu da ide na jetru "državotvornom Hrvatu" pojasnio je odgovorivši na pitanje koliko je za društvo opasna šutnja i prešućivanje.

Na hrvatskoj se medijskoj sceni trenutno odvija prava drama vezana uz reformu javnog medijskog servisa, poznatijeg kao HRT. Ta drama, iako velika, ne dopire do onih kojima bi trebala biti najbitnija, a to su gledatelji i slušatelji. Razlozi tome leže u činjenici što se već desetljećima javni medijski servis srozava, ugled mu je okopnio, dok nepovjerenje u njega raste pa na kraju sve to vodi do već poznate priče u kojoj se javno dobro uništava do neprepoznatljivosti. Plan konsolidacije temelji se na modelu dobrovoljnog odlaska radnika uz otpremninu do 70.000 eura po osobi, a sadržaj bi potom umjesto onih koji su otišli trebale proizvoditi skuplje vanjske produkcije. Također, namjerava se prilagođavati ukusu mase, te upustiti u natjecanje s komercijalnim televizijama što garantira srozavanje kvalitete sadržaja. Također, bitno će se smanjiti proizvodnja kulturnog programa.

Kada smo prije dvije godine pisali o HRT-ovoj emisiji „Razgovor s razlogom” Morane Kasapović nazvali smo to čudom. Ne zbog urednice i voditeljice, već zbog izvrsnog odabira gosta. Naime, Morana Kasapović tada je u goste na državnu televiziju, nenaviklu na kritičke glasove, dovela Viktora Ivančića. Kroz tri sezone „Razgovor s razlogom” Kasapović je vodila s izvrsnim gostima među kojima vrijedi istaknuti publicistkinju Slavenku Drakulić, fizičara Antonija Šibera te astronoma i učitelja Korada Korlevića. Ovog utorka, 11. ožujka, na Prvom programu državne televizije kod Morane Kasapović se odvio još jedan bitan razgovor s razlogom. Gost emisije bio je bosanskohercegovački pisac Ivan Lovrenović koji u posljednjem romanu „U sjeni fantoma” obradio raskorak između službene i osobne povijesti. Zašto mu je bilo važno napisati taj roman i kako je to kad se u čovjeku sukobe službena i vlastita historija, Morani Kasapović je odgovorio sljedećim riječima.

Čuvena pjesma Električnog orgazma, „Krokodili dolaze” više nije samo hit iz osamdesetih, već i naziv projekta koji je, u zajedničkoj borbi protiv ovisnosti o kocki, okupio brojne muzičare. Ideju su, od Zorana Predina, preko Ramba Amadeusa, Srđana Gojkovića Gileta, podržale i desetine drugih, a sve ih je okupio novosadski glazbenik i DJ Aleksandar Janić - Jana. Nakon što je i sam prošao 18 godina borbe protiv heroinske ovisnosti, Jana je život posvetio pomaganju drugima. U tom naporu okupio je niz prijatelja koji će mu ovog tjedna pomoći u borbi protiv agresivnog promoviranja kladionica. Kako pojašnjava organizator, „Krokodili dolaze” je preventivni projekt udruge Epicentar NS za bolesti ovisnosti iz Novog Sada u sklopu kojega djeluje i Janić. Dio projekta predviđa i snimanje spota s glazbenicima koji će otpjevati po jedan stih pjesme „Krokodili dolaze” Električnog orgazma.

Za širu publiku, pogotovo za generaciju rođenu 1970-ih i početkom 1980-ih Lyncheva pojava, emitiranje serijala „Twin Peaks“ na javnoj televiziji, najdoslovnije su značili rastvaranje portala u druge i drugačije svjetove. Na relativno skučenom horizontu pojavio se neobjašnjivo osebujan sadržaj za kakvim bi gledatelj od većih zahtjeva morao inače svjesno i angažirano iskoračiti iz svojih građanskih, to jest srednjeklasnih okvira, kako bi to na primjer bio slučaj da se dao u potragu za nekom avangardnom zbirkom poezije, jer teško da se takvo što moglo naći na policama za tadašnje prilike uobičajene kućne biblioteke. No, da bi se ukoračilo u jezovitu snovitost „Twin Peaksa“, koji Lynch supotpisuje s Markom Frostom, nije se trebalo potezati nikuda, neočekivano nas je zadesio u našim dnevnim boravcima, uprizorivši se u predvidljivoj simetričnosti socijalističkih regala.