Novice

GIDEON LEVY: Sad je jasno da Izrael ima dalekosežan plan

GIDEON LEVY: Sad je jasno da Izrael ima dalekosežan plan

„Evakuacija“ dva miliona ljudi iz njihove sopstvene zemlje zahteva dalekosežan plan. I Izrael radi na tome. Prva faza je da se većina njegovih palestinskih žitelja prebaci u neku vrstu koncentracionog logora kako bi „proterivanje“ bilo efikasnije. Da, postoji plan i on je monstruozniji od svega što smo zamišljali. U nekom trenutku neki ljudi su seli i skovali taj plan. Naivno bi bilo pomišljati da se to dogodilo spontano, samo od sebe. Za 50 godina će se otvoriti arhive i znaćemo ko je bio za, a ko protiv. Ko je mislio da bi možda trebalo ostaviti bar jednu bolnicu. Pored oficira i političara, tu su sedeli i inženjeri, arhitekte, demografi, ljudi iz budžetskog sektora. Možda čak i neko iz ministarstva zdravlja. Znaćemo sve za 50 godina. U međuvremenu, šef biroa za evakuaciju Palestinaca Dadi Barnea sprovešće još jednu fazu plana. On je visoki zvaničnik, poslušan i bezličan, nikada nije odbio naredbu. Zvuči poznato?
ORUŽJE MOĆI: Reakcija feministkinja na seksualno uznemiravanje ročnica

ORUŽJE MOĆI: Reakcija feministkinja na seksualno uznemiravanje ročnica

Dok se užurbano priprema veliki vojni mimohod u povodu 30. obljetnice „Oluje“, Ministarstvo obrane moralo je reagirati na slučaj seksualnog uznemiravanja unutar Hrvatske vojske. Kako su prije nekoliko dana mediji kratko izvijestili, dočasnik HV-a udaljen je iz službe nakon što je prijavljen da je početkom srpnja seksualno uznemiravao dvije ročnice u vojarni 123. brigade HV-a u Požegi. Događaj je potvrdilo i samo Ministarstvo obrane, a dočasnik je nakon ispitivanja udaljen iz službe te je prijavljen stegovnom sudu, uz podnošenje optužnog prijedloga. Tim povodom reagirale su Antiratne feministkinje, koju je osnovala grupa žena prvenstveno s ciljem borbe protiv rata i militarizacije društva, ali i nacionalizma, seksizma, ageizma i svih oblika nasilja, diskriminacije i isključivosti. „U jeku opće militarizacije društva, kao feministkinje upozoravamo da je militarizacija jedan od mehanizama koji etabliraju patrijarhalnu moć", poručuju.
TEATAR APSURDA: Kako to da „Za dom spremni“ može, a „Samo nam je ljubav potrebna“ ne može?

TEATAR APSURDA: Kako to da „Za dom spremni“ može, a „Samo nam je ljubav potrebna“ ne može?

Postoji jedan ozbiljan fenomen, koji svjedoči do koje je mjere u Hrvatskoj poremećeno postalo samorazumljivo. Otkud, naime, zemlji Marka Perkovića Thompsona pravo da moralizira nad političkom korektnošću ijednog pjevača, pa bio stoput iz Srbije? Otkud pravo da moralizira jedinoj europskoj zemlji u kojoj je, prvi put poslije jezivih Hitlerovih nirnberških masovki tridesetih, stotine tisuća ljudi izvikivalo hrvatsku inačicu nacističkog pozdrava? Kako je moguće da hrvatska javnost, gradeći se ozbiljnom, naširoko raspravlja o tome je li ili nije Bajaga devedesetih nastupio na humanitarnom koncertu u Kninu, a ne vidi baš nikakvog razloga za zabrinutost kada ista ona javnost, složno s cijelom vladajućom političkom klasom, pada ničice pred neviđenim, upravo zastrašujućim izobličenjem popularne glazbe u scensku demonstraciju radikalno desnog, proustaškog suverenizma?
ZVANIČNE SMJERNICE: Kako pisati o genocidu u Srebrenici ako ne želite da vas proglase negatorom istog

ZVANIČNE SMJERNICE: Kako pisati o genocidu u Srebrenici ako ne želite da vas proglase negatorom istog

Ako odete na sajt Memorijalnog centra Srebrenica, mogli biste naići na publikaciju pod nazivom „Smjernice za tačno izvještavanje i govorenje o genocidu u Srebrenici“ uz napomenu da se radi o „zvaničnim“ smjernicama. kada krenete da čitate te smjernice možete se susreti s vrlo zanimljivim sadržajem. Na primjer, autorica nam sugeriše da se za žrtve i preživjele genocida koristi termin „Bošnjaci“, te zatim jasno navesti da su muslimani. Potom daje uputstvo kako nazivati i druge etničke grupe u BiH: „Najbolje je pitati osobu lično, jer mnogi antinacionalisti radije koriste historijski tačne nazive poput 'bosanski katolici' ili 'bosanski pravoslavci', umjesto 'bosanski Hrvati' i 'bosanski Srbi'. Također, ne zaboravite da zemlju čine i bosanski Jevreji, bosanski Romi, kao i druge grupe.“ Sasvim je jasno da je novinarka Borčak vrlo patriotski, a to kod nas obavezno znači i neprofesionalno, pristupila pisanju priručnika.
DRAGO BOJIĆ: ​Lažno predstavljanje

DRAGO BOJIĆ: ​Lažno predstavljanje

Nema nikakve razlike između nacionalističkih laži Dragana Čovića i laži kojima se služe njegovi politički protivnici i zagovornici građanske države. Moguće je manipulacijama i lukavstvom ostvarivati političke ciljeve, ali od toga korist ima samo pojedinac ili mali broj ljudi, a na gubitku je cijelo društvo. Od građanskog koncepta koji zastupaju Komšić, veliki dio bošnjačkih intelektualaca i medija, najveću korist ima Dragan Čović, bivši jugoslavenski apartčik i sadašnji legitimni Hrvat po zanimanju. Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Kovačević dobra je vijest za Bosnu i Hercegovinu. Ona poništava lažno predstavljanje i manipulacije s identitetima i upozorava da se na lažima ne može graditi građansko društvo. Građanska BiH nije „umrla“ nakon ove presude, nego je oživljena i oslobođena laži koje joj ne dopuštaju da se gradi na istini.

Arhiva

D&K

FRAGMENTI IZ DNEVNIKA – LÁSZLÓ VÉGEL: Da je danas Đinđić među nama, bi li i njega hapsili?

FRAGMENTI IZ DNEVNIKA – LÁSZLÓ VÉGEL: Da je danas Đinđić među nama, bi li i njega hapsili?

Zoran Đinđić je ponudio nadu. Bio je ubijen. Naravno, delo „Crvenih beretki“. Ispraćen je od stotina hiljada ljudi koji su shvatili: baršunasta revolucija u Srbiji je završena. Oplakivali su Đinđića – i izgubljenu budućnost. Godinama kasnije Vučić je u Novom Beogradu skinuo tablu „Bulevar Zorana Đinđića” i zakucao tablu „Bulevar Ratka Mladića”, simbolično označivši novi put. Posle atentata na Đinđića, društvo je ostalo u grču nedovršene revolucije. Kapitalizam rođen u ratovima uništio je ljudsku solidarnost. Narod je više od decenije učio da trpi i preživljava. Korupcija i partitokratija su cvetali. Apatija se širila. Oligarsi su se učvrstili. Srbija se borila sama sa sobom. Danas je jasno: protestima, ranjenima, polomljenim vilicama, suzavcem i pendrecima progovara trideset godina potisnute traume. Majke ponovo plaču. Baršunasta revolucija mora biti izbrisana. Ova eksplozivna situacija nije samo borba za smenu vlasti.
NAŠ GLAS: Duh Josipa Pejakovića bio je širi od mjesta koje ga geografski određuje

NAŠ GLAS: Duh Josipa Pejakovića bio je širi od mjesta koje ga geografski određuje

Magijski realizam Josipa Conje Pejakovića bio je naš i autentičan. On je u vrijeme našeg odrastanja poput srednjovjekovnih glumaca obilazio cijelu Jugoslaviju i potom Evropu. Od onoga što smo vidjeli u njegovim monodramama, sklapali smo neke svoje priče i imitirali ga na velikim odmorima. Znam, prekasno je u našem slučaju, ali čovjeku za života treba reći ako vam njegovo djelo nešto znači. Njegov udio u procesu naseljavanja artefakata u svakodnevni govor je možda najveći – od “tol’ko je on jaki bio”, do “šta si se natakario na to paciklo”, od “krenu ona pita kroz prozor, pa udari onog čovjeka u glavu, pa upade onoj ženi u krilo, sa sve onim novinama” do “moj si Španac, ….. ti mater kad – tad”. Ali bilo bi ga, rekosmo, besmisleno samo na to svoditi. Duh Josipa Pejakovića bio je, poput duha zemlje koja ga je rodila i u koju sada odlazi, širi od mjesta koje ga geografski određuje.
VIRTUALNI ARHIV: Kako su Nesvrstani stvarali mostove, a ne zidove

VIRTUALNI ARHIV: Kako su Nesvrstani stvarali mostove, a ne zidove

Suprotno položaju koji ima danas, Hrvatska se kao dio bivše države mogla podičiti većom geopolitičkom relevantnošću. Iako to iskustvo ne seže daleko u prošlost, u hrvatskom javnom diskursu čini se zaboravljenim. Štoviše, jugoslavensko "NE" Staljinu 1948. godine postalo je minorna epizoda poglavlja povijesti koje se općenito nastoji potisnuti. O politici nesvrstanosti u školama se tek simbolično govori, zbog čega ne treba ni očekivati da se o njenim izravnim posljedicama na društvenu stvarnost govori uopće. Naraštajima stasalim devedesetih i nakon njih uvelike ostaje nepoznata, recimo, Banduška konferencija održana 1955. godine u Indoneziji, na njoj iskomunicirana potreba za dokidanjem kolonijalizma, rasnih podjela i bipolarnosti u svijetu, sastanak jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, egipatskog predsjednika Nasera te indijskog premijera Nehrua na Brijunima ...
HRVATSKA DANAS: S fašizmom se, gospodo, ne igra niti ga se pakira u celofan

HRVATSKA DANAS: S fašizmom se, gospodo, ne igra niti ga se pakira u celofan

Fašizam u Hrvatskoj raste i traži vašu podršku, da mu malo progledate kroz prste, jer nije on bilo čiji, nego baš naš. Fašizmu nije, kako vidimo, potrebno puno. Jedan koncert i eto ga, već je izvirio iz rupe, u politici, u prijavljivanju reklamnih panoa zbog „nehrvatskog“ jezika“, u sabornici, u otkazivanju koncerta Bajagi, u negiranju Jasenovca, u sramotnim prijetnjama Zoranu Pusiću … Fašizam je kolektivna opsesija koju vi svojim sramotnim istupima isporučujete frustriranim građanima. Fašizam je i kolektivna amnezija koju tako izdašno njeguje sve popularniji elitizam u Hrvatskoj. Fašist niste samo ako dižete desnicu ili ste spremni. Fašist ste i ako svojom šutnjom to odobravate, razumijete ili fašizam krstite domoljubljem. Sramotno je ovo čemu svjedočimo ovih dana, i civilizacijski i ljudski. Sram me živjeti u takvoj državi koja diskriminira, kojoj se politika nastoji dodvoriti fašizmu, predstavljajući ga kao domoljublje.

Arhiva

Lupiga TV

SIRÂT: Zapišite ime ovog filma i pogledajte ga prvom prilikom jer nešto ovakvo se ne viđa često

SIRÂT: Zapišite ime ovog filma i pogledajte ga prvom prilikom jer nešto ovakvo se ne viđa često

Prema islamskoj teologiji, arapska riječ „sirât” ili „sirâh” označava stazu, put, pa i određeni kodeks. Španjolski redatelj rođen u Parizu, Oliver Laxe, u uvodnoj kartici svog najnovijeg filma precizira o kakvoj se točno stazi radi. Ovako Laxe to objašnjava: „Ona spaja Raj i Pakao, tanka je poput dlake i oštra poput noža”. Takav mračni filozofski uvod savršeno paše za, potencijalno, jedan od filmova godine koji publiku ostavlja bez daha još otkako je imao svoju premijeru u Cannesu, gdje je nagrađen nagradom žirija, nagradom za najboljeg kompozitora, „Pasjom Palmom“ četvoronožnim „glumicama”, te posebnim priznanjem francuskih kino-prikazivača art- i esejističkog usmjerenja. Mi smo „Sirât“, međutim, uhvatili na jednoj od njegovih sljedećih postaja, na festivalu u Karlovym Varyma. Nakon spomenutog filozofskog uvoda, teren se priprema za „rave” u pustinji.
MALDOROR: Trauma na filmskom stolu za obdukciju

MALDOROR: Trauma na filmskom stolu za obdukciju

Netko bi pomislio da Belgija, federalna monarhija što spaja, ali zapravo ne ujedinjuje Flamance i Valonce koji uglavnom ne žele imati ništa jedni s drugima, opstaje zato što je riječ o funkcionalnoj državi. To, međutim, ne može biti dalje od istine, ukoliko se samo prisjetimo bizarnih vijesti o višegodišnjim parlamentarnim krizama i periodima bez izabrane vlade. Kao objašnjenje zašto se Belgija do sada ipak nije raspala, dakle, ostaje blaga vanjska institucionalna stega (Bruxelles je sjedište i Europske unije i NATO-a), potom novac, uglavnom onaj „stari”, što iz perioda renesanse, što iz kolonijalnog i rano-industrijskog doba. Belgija je, također, poprilično često bila poprište nekih jezivih i bizarnih zločina i skandala koji su šokirali i u tom šoku ujedinili naciju. Jedan od njih je i slučaj Marca Dutrouxa, višestrukog seksualnog prestupnika, silovatelja, pedofila i serijskog ubojice
KAMEROM PROTIV ZABORAVA: Radu Jude i filmska anatomija nacionalnih mitova

KAMEROM PROTIV ZABORAVA: Radu Jude i filmska anatomija nacionalnih mitova

Humor ne može da bude trajni lek za socijalne bolesti i društvenu patologiju, kao da poručuje Radu Jude. Humor primarno može da služi samo kao određena vrsta laksativa, poput persiflaže, ili groteskne mimike, dodatne iščašenosti kojom se podražava predmet koji se ujedno čini odbojnim, predmet koji postaje, baš zbog sopstvenog viška samouverenosti i gordosti, idealni popularni, populistički subjekt degradirajuće savremenosti. Noseća investicija, zasnovana na parazitirajućim dominirajućim manirima i obrascima moći. Lažne istorijske i umetničke analogije, pseudo-erudicija i etikecija u službi odbrane vladavine krupnog kapitala, sve su to izdajstva kritičkog, prosvetiteljskog uma, koje Radu Jude ne može da oprosti ni prećuti onim mejnstrim režiserima koji su prihvatili komfor lenjosti i sofističkih insinuacija, usled sopstvenog dogmatskog dremeža.
FENIČANSKA SPLETKA: Wes Anderson je još jednom snimio isti film, što nije nužno loše

FENIČANSKA SPLETKA: Wes Anderson je još jednom snimio isti film, što nije nužno loše

Filmove Wesa Andersona prepoznat ćemo na prvu loptu, odnosno na prvi kadar. On je po pravilu bogato komponiran, pun geometrijskih oblika koji se shematski ponavljaju, te s iznimnim osjećajem za simetriju, uglavnom obojen pastelnim bojama. Ugođaj je po pravilu retro, čak pomalo hipsterski, zagledan u ne tako daleku prošlost druge, hladnoratovske polovice 20. stoljeća, a narativ „upakiran“ u barem jedan, ako ne i više okvira, što po pravilu zahtjeva ekstenzivni glumački ansambl popunjen zvučnim imenima. Svaki Andersonov film djeluje kao „artizanska“ čokoladica umotana u šareni, papirnato-plastificirani omot. On s pomoću njih putuje u svoj svijet u kojem se bavi pojedincima, očevima, sinovima, kćerima, braćom i rođacima, te njihovim međusobnim odnosima, ali i distorziranim stvarnim ili, pak, potpuno izmišljenim zemljama.
VESELJE ZA SVE: Adam Curtis ima novi dokumentarac

VESELJE ZA SVE: Adam Curtis ima novi dokumentarac

Proslavljeni BBC-jev dokumentarist Adam Curtis prošlog je tjedna predstavio svoj 35. po redu dokumentarni film kojim, u karakterističnoj maniri, otkriva promjene što su kroz posljednja četiri desetljeća nastale udruživanjem ekstremnog bogatstva i hiperindividualizma u britanskom društvu. Prva od pet epizoda dokumentarne serije „Shifty” dostupna je od 14. lipnja na BBC iPlayeru dok se ostale dodaju svake subote. U najnovijoj seriji Adam Curtis objašnjava kompleksne društvene mijene, ovoga puta se baveći raspadom temeljnih struktura demokracije kao što je zajednička realnost. Političke elite, čini se, izgubile su kontrolu nad društvenim događanjima, a nepovjerenje prema institucijama raste. „Shifty“ pak objašnjava na koji način se svijet u posljednjih 40 godina pretvorio u nepredvidivu spiralu kaosa zbog koje se čini kao da političari i mediji žive u nekoj drugoj stvarnosti.

Arhiva

Misao dana

“Tamo gdje se mora birati između kukavičluka i nasilja, ja sam za nasilje”

Mahatma Gandhi (1869 - 1948)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. FRAGMENTI IZ DNEVNIKA – LÁSZLÓ VÉGEL: Da je danas Đinđić među nama, bi li i njega hapsili?

    22.07.2025.

    László Végel

    FRAGMENTI IZ DNEVNIKA – LÁSZLÓ VÉGEL: Da je danas Đinđić među nama, bi li i njega hapsili?

  2. TEATAR APSURDA: Kako to da „Za dom spremni“ može, a „Samo nam je ljubav potrebna“ ne može?

    18.07.2025.

    Boris Pavelić

    TEATAR APSURDA: Kako to da „Za dom spremni“ može, a „Samo nam je ljubav potrebna“ ne može?

  3. ZVANIČNE SMJERNICE: Kako pisati o genocidu u Srebrenici ako ne želite da vas proglase negatorom istog

    16.07.2025.

    Srđan Puhalo

    ZVANIČNE SMJERNICE: Kako pisati o genocidu u Srebrenici ako ne želite da vas proglase negatorom istog

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije