Novice

RAK DEBELOG I ZAVRŠNOG CRIJEVA SVE VIŠE POGAĐA I MLAĐE OSOBE: Hoće li se spuštati preporučena dob za testiranje?

RAK DEBELOG I ZAVRŠNOG CRIJEVA SVE VIŠE POGAĐA I MLAĐE OSOBE: Hoće li se spuštati preporučena dob za testiranje?

Više različitih studija u posljednjih pet godina, poput one koju su izveli istraživači Američkog nacionalnog instituta za rak, potvrđuje trend na koji upozoravaju gastroenterolozi u raznim dijelovima svijeta – značajan porast kolorektalnog karcinoma, odnosno raka debelog i završnog crijeva među mlađim ljudima. Bolest koja je još do prije desetak godina u javnosti vezivana uz stariju životnu dob sada se sve više pojavljuje kod ljudi srednje i mlađe dobi. Prema gore navedenom istraživanju koje je obuhvatilo podatke iz zdravstvenih registara između 1980. i 2016. godine povećana incidencija rektalnog karcinoma vidljiva je kod ljudi mlađih od pedeset godina, posebice u dobnoj skupini od 30 do 39 godina, a sve je više pacijenata mlađih od 50 godina i s karcinomima debelog i tankog crijeva. Procjene, ovisno o istraživanju govore o povećanju od 2,8 do čak 36,5 posto u nekoliko posljednjih desetljeća, a trend je zamjetljiviji u razvijenim zemljama.
POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

„Politike kurca“ su, po meni, politike koje u sferi vanjske politike i globalne ekonomije prioritiziraju vojnu nadmoć i razvoj vojnih tehnologija. Znam, grubo zvuči, ali stvarnost je puno grublja od zvučnosti pojma. Grubost je jedna od ključnih vrlina „politike kurca“. Znamo da se svijet ne vodi nježnom, nego čvrstom rukom. Ne može se velika politika voditi razgovorom, dogovorom, konsenzusom i uvažavanjem glasova baš svih dionika. Pogledajte gdje nas to dovede, do muškaraca koji piške u toaletima za žene! To je nedopustivo! Treba nam, zna se, snažni vođa - “strongman”. Neko tko zna udariti šakom o stol, presjeći kad treba, tko zna gdje je kome mjesto i kako svakoga staviti na svoje mjesto. Najčešće je to postariji agresivni gospodin upitno funkcionalnog kurca. Pa da se sa svojim drugarima, snažnim vođama okolo mlatara simboličkim kurcima. Tako se stvari rješavaju.
GIDEON LEVY O "KRISTALNOJ NOĆI" U AMSTERDAMU: „Zašto nas toliko mrze? Ne, nije zato što smo Židovi.“

GIDEON LEVY O "KRISTALNOJ NOĆI" U AMSTERDAMU: „Zašto nas toliko mrze? Ne, nije zato što smo Židovi.“

Nitko nije postavio ključno pitanje koje bi se trebalo postaviti pred prizorom nasilja i mržnje u Amsterdamu: Zašto nas toliko mrze? Ne, nije zato što smo Židovi. Tako to izgleda kad živite u toplom, ugodnom balonu, potpuno odvojeni od stvarnosti i u potpunom poricanju, koje za nas grade izraelski mediji - Mi smo uvijek žrtve i jedino smo mi žrtve; Masakr se dogodio samo 7. listopada; Za sve je kriva Gaza; Svi su Arapi krvoločni; Cijela je Europa antisemitska. Imate li ikakve sumnje? Pogledajte „Kristallnacht“ u Amsterdamu. Nije da antisemitizam nema, naravno da on postoji i da se mora boriti protiv njega, ali pokušaj da se sve pripiše antisemitizmu je smiješan i lažljiv. Svaki Izraelac u inozemstvu od sada će biti meta mržnje i nasilja. To je ono što se dogodi kada ubijete gotovo 20.000 djece, provodite etničko čišćenje i razarate Pojas Gaze. To je mala osobitost svijeta; ne voli one koji čine ovakve zločine.
MOJ POVRATAK U PRIŠTINU NAKON 25 GODINA: „Jebote, šta je ovo?“

MOJ POVRATAK U PRIŠTINU NAKON 25 GODINA: „Jebote, šta je ovo?“

Približavajući se Prištini iz pravca Podujeva, preko Obilića, pucala je sasvim nova, nepoznata dimenzija. To su dakle te promjene o kojima su mi pričali i na koje su me upozoravali, a ja kao nisam obraćao pažnju. Imre je isto bio zatečen. Gotovo u glas smo se upitali, gdje smo se mi to zapravo zaputili? Osim dimnjaka termoelektrane Obilić i spomenika na Gazimestanu na horizontu, kraj kojeg je stao novoizgrađeni hotel “Happy Life”, sve je djelovalo neobično nepoznato. A onda je pejsaž nekada poznatog grada bljesnuo pred očima. “Jebote, šta je ovo!”, uzviknuli smo u isti glas, zarobljeni u poslijepodnevnom gradskom špicu, spuštajući se u pravcu autobuske stanice. Grotlo. Vučemo se kao puževi. Oko nas neki novi neboderi, Beograd na vodi da se posrami. U tom krkljancu, gdje pred očima iskače sve novo, tih nekoliko stotina metara prelazimo duže od sata. Dovoljno da u nedoumici i nevjerici upijamo svu tu transformaciju prostora.
„KRVAVE RUKE“ PRED TURSKIM VELEPOSLANSTVOM: „Naša je odgovornost napraviti nešto“

„KRVAVE RUKE“ PRED TURSKIM VELEPOSLANSTVOM: „Naša je odgovornost napraviti nešto“

„Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan naftom podupire genocid u Gazi”, upozorili su ovaj tjedan aktivisti iz zagrebačke Zelene akcije. Desetak njih se okupilo u ponedjeljak ispred zgrade Veleposlanstva Republike Turske u Zagrebu, uoči početka UN-ovih klimatskih pregovora u Azerbajdžanu (COP29). Akcija je organizirana u okviru međunarodne kampanje kojom se traži uvođenje energetskog embarga Izraelu. Aktivistice i aktivisti su pred turskim veleposlanstvom razvili veliki transparent na kojem je na engleskom i hrvatskom jeziku pisalo „Erdoğan naftom podupire genocid u Gazi“. Slova na transparentu stilizirana su tako da se s njim okapava nafta, dok je prezime turskog predsjednika simbolički ispisano bojom krvi. Također simbolički, okupljeni su imali dlanove obojane u crveno kako bi sugerirali da su oni kojima se obraćaju okrvavili svoje ruke.

Arhiva

D&K

ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

Trećina Čeha smatra nekadašnji rigidni komunistički sistem boljim od sadašnjeg demokratskog. Dvije trećine razočarano je razvojem događaja nakon studenog 1989. godine. Nije se ispunilo ono što su očekivali, pokazuje istraživanje pod nazivom „35 godina demokracije“. Globalni trend je nemilosrdan, na scenu iskaču trgovci razočarenjem, strahom i gnjevom nezadovoljnih. I zemlja koja je u tzv. postkomunističkom svijetu najviše obećavala, smatrala se najliberalnijom i najnaprednijom u mnogim poljima, sve je desnija i konzervativnija. Trideset pet godina od Baršunaste revolucije i njezinog simbola Vaclava Havela, nekadašnji njegovi suborci i suradnici se, doduše, i dalje kunu u demokraciju, a podržavaju Donalda Trumpa. Što je ostalo od revolucionarnog duha iz 1989. godine i društva kakvog je sanjao Havel? On je nekad bio zaslužan što je cijeli svijet s poštovanjem govorio o maloj srednjoeuropskoj zemlji.
LJUDI BEZ DUŠE: Kad zarađuješ na tuđoj nevolji

LJUDI BEZ DUŠE: Kad zarađuješ na tuđoj nevolji

Tvoji liječnici nemoćno šire ruke i shvatiš da ćeš morati sam. Okrenuti nebo i zemlju. No, tek tada, kada zagrebeš u taj dobro uhodani sustav javne nabave u kojem se sve točno zna, preko koga sve ide i kako, pokušaš naći druge riječi, ali ne ide. Samo bešćutnost je ta riječ. Bešćutnost koju nije briga što djeca umiru ili se ruše svaki dan od epileptičkih napada. Ako vi znate drugu riječ javite mi. Ja nažalost ne znam. Kada shvatiš kako ide igra ostaneš šokiran. I koliko je to sve uhodano, u kako su pošteni liječnici nemoćni pred tim monstrumima. Pošteni, časni, odgovorni i plemeniti. Moji doktori koji su mi objasnili da za taj konkretni aparat moram zaobići taj monstruozni sustav. Sustav u kojem glavni i oni koji potpisuju imaju „zub“. Isprva ne shvaćaš, a onda kada shvatiš prođe te jeza. Ti glavni i odgovorni, ti koji potpisuju, doslovno se igraju ljudskim životima, jer nisu to ni bageri ni miješalice za beton.
BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

Crno-bijela tehnika, utakmica počinje i nakon prvog pasa koji treba da primi igrač jedne od ekipa slijedi pogibeljan start s obje noge, s leđa, za koji se danas, što bi se reklo – “ide u zatvor”. Taj start, kako bi se nekada popularno reklo “istovar”, u nekom je smislu ostvarena metafora onoga što su nam učinili tranzicija i kapitalizam. Mi smo, dakle, svi skupa istovareni. Mučkim faulom s leđa, u kojem se išlo na to da nam se polome noge. U kojem su u prostoru od sto metara, u nekadašnjoj ulici Đure Đakovića, uredno radila četiri kina, sa po četiri predstave dnevno. Jer, ovaj film, naprosto nije za cineplex. Svaka njegova čestica se buni protiv toga da, na današnja primanja u Bosni i Hercegovinu, kino kartu platite trinaest i po, a kokice osam konvertibilnih maraka. Nećemo dalje u statistiku, jer vi znate šta to znači. Ali, mi nismo gospodari svoje budućnosti jer nas je prošlost “istovarila”. Jer, nažalost, nismo uspjeli zagospodariti njome.
SNAŽNIJA PERIFERIJA: „Moramo etablirati periferiju kao dovoljno vrijednu“

SNAŽNIJA PERIFERIJA: „Moramo etablirati periferiju kao dovoljno vrijednu“

"Ima puno centara i periferija. Stvar je u tom osjećaju da se moraš cijelo vrijeme iskapati iz te rupe u koju upadaš da bi bio negdje. Nije pitanje gdje, to se događa svugdje. Više je to potonuće u kapitalističkim uvjetima rada. Scene national nije periferija, ali nije ni HNK u Zagrebu. Ovdje je periferija pitanje sustava koji se otvara, zajednice koja ne isključuje i koja je voljna surađivati te uspostaviti odnose koji su puno dublji, nego odnosi hijerarhije. Povezivanje prema sličnostima, senzibilitetima i nježnostima. Kod nas u to ne upadaju strukture koje su elitne i zatvorene", kaže u razgovoru za Lupigu Anja Pletikosa, glavna urednica "Stronger Peripheries" publikacije čija se promocija održala 12. studenog u prostoru Pogona jedinstvo. Nazvati ovu opsežnu publikaciju katalogom i priručnikom bilo bi sasvim nedostatno, jer na tih se šest stotina stranica nalazi daleko više.
TERRY EAGLETON: „Revolucija se ne može dugo održavati živom samo u duhu“

TERRY EAGLETON: „Revolucija se ne može dugo održavati živom samo u duhu“

Jamesonovo znanje nije bilo ograničeno na jednu naciju. Sumnjamo da je itko živ pročitao toliko knjiga kao on, od Heraklita i Parmenida do opskurnih tekstova i rasprava za koje je samo on čuo. Bio je jedan od najmanje polemičnih ljevičarskih pisaca. Današnjim akademicima teško je na kolegije privući već upisane studente, a kamoli privoljeti širu javnost. Ako je teorija izazvala takve šokove, što se dogodilo s njom? Gdje su trupe marksističkih kritičara iz 1970-ih ili mnoštvo predanih Derrideanaca iz 1980-ih? Jednostavan odgovor je da se revolucija ne može dugo održavati živom samo u duhu. Kako je postalo jasno da se neće ostvariti, doba Harolda Blooma i Hélène Cixous ustupilo je mjesto postmodernizmu, praktičnoj kulturi za koju je teorija previše elitistička stvar. Postmodernisti ne gaje veliku ljubav prema apstrakcijama, razmišljaju pragmatično umjesto historijski i opsjednuti su seksualnošću, ali ravnodušni prema socijalizmu.

Arhiva

Lupiga TV

ŽIVOT S NEMRTVIMA: Sjevernjački pomaknut film kojem prijevod gotovo da i ne treba

ŽIVOT S NEMRTVIMA: Sjevernjački pomaknut film kojem prijevod gotovo da i ne treba

Kratkotrajni poremećaj u elektromagnetskom polju prouzročit će u Oslu jednog neobično vrućeg dana glitch u funkcioniranju aparata i ljudi, pa prvi na tren zatrokiraju, a druge načas kolektivno uhvati jaka glavobolja. Iskliznuće iz rutine dovest će do bizarnih posljedica: jedan dječak, jedna starica i jedna mlađa žena dižu se doslovno iz mrtvih. Takvim okolnostima pogođene su tri ožalošćene kuće: jednoroditeljska obitelj u kojoj je umrlog dječaka podizala majka uz podršku svog oca, dobrostojeća intelektualka starije dobi koja je ostala bez životne partnerice i jedna konvencionalno ustrojena, sretna familija s dvoje djece gdje majka nakon saobraćajne nesreće pretrpi moždanu smrt. Samo u zadnjoj priči dobivamo kakvu takvu kontekstualizaciju zbivanja pa i uzrok 'smrti', dok jedino u drugoj pokojnicu vidimo prije i poslije, odnosno uređenu za pokop i kasnije, kao „povratnicu“ 's one strane'.
THE ROOM NEXT DOOR: Ovo je jedan od najboljih filmova Pedra Almodóvara u ovom mileniju

THE ROOM NEXT DOOR: Ovo je jedan od najboljih filmova Pedra Almodóvara u ovom mileniju

Ima redatelja koji se nikada nisu oprobali u Hollywoodu ili uopće van konteksta svog materinjeg jezika, pa zbog toga nisu ništa manji ili manje važni autori. Ali to Pedru Almodóvaru očito nije nikakva utjeha, budući da je njegova želja da svoj “kraljevski” status u europskim okvirima potvrdi i u “tvornici snova”. Očekivalo se da će to učiniti s „Juliettom“ (2016) nastalom po motivima kratkih priča Alice Munro, ali se tada izgleda uplašio toga koliko bi svoj pristup morao prilagođavatti stranom jeziku i potpuno drugačijim produkcijskim uvjetima. Umjesto toga, Almodóvar je snimio još dva dugometražna filma u Španjolskoj i na španjolskom jeziku, autofikciju „Pain and Glory“ (2019) i melodramu „Parallel Mothers“ (2021), te se s engleskim jezikom počeo vježbati u kratkom metru. Rezultat tih vježbi su „Her Voice“ (2020) s Tildom Swinton u jedinoj ulozi koji možemo okarakterizirati kao karantenski eksperiment.
FESTIVAL NA KOJI SE ISPLATI DOLAZITI: „Skriveni dragulj“ sa ZFF-a

FESTIVAL NA KOJI SE ISPLATI DOLAZITI: „Skriveni dragulj“ sa ZFF-a

Ovogodišnji, upravo završeni Zagreb Film Festival ljubiteljima je filma pružio šest dana uživancije. Tradicionalni fokus ovog festivala na prve i druge filmove autora donosi dobrodošli osjećaj otkrivanja novih i nepoznatih autora koje bi drugi festivali možda „previdjeli“. U moru filmova uspjeli smo si složiti izbor što pogledati - riječ je sve redom o sjajnim filmovima. Zaključak je kako se, bez pretjerivanja, može reći kako je već samo uvrštavanje na ovaj festival garancija kvalitete. Iz onoga što smo pogledali izdvajamo tri filma – američku „Stvarnu bol“ i litavsku „Vikendicu“, prikazane u glavnom natjecateljskom programu, te britanski „Bijeg“ iz programa „Velikih pet“. „Stvarna bol“ i „Bijeg“ će se, pretpostavljamo, naći na repertoaru ponekog art kina, no „Vikendica“ je jedan od onih filmova koje ćemo teško igdje drugdje imati prilike gledati. Upravo se zbog takvih „skrivenih dragulja“ uvijek posebno isplati dolaziti na ZFF.
EMILIA PÉREZ: Ovdje ima jakih emocija dovoljno za dvjestotinjak epizoda sapunice

EMILIA PÉREZ: Ovdje ima jakih emocija dovoljno za dvjestotinjak epizoda sapunice

Postoji jedan paradoks kod transrodnosti: nije nezabilježeno ni u sferi stvarnih slučajeva, a još manje u sferi fikcije, da (bivši) „alfa-muškarci” počinju živjeti kao trans-žene. No, ostavimo se za sada stvarnih slučajeva i posvetimo se najnovijem primjerku filmske fikcije na tu temu, filmu „Emilia Pérez“ Jacquesa Audiarda koji je, nakon premijere u Cannesu i festivalske turneje, prikazan ovih dana i na Zagreb Film Festivalu. Film je to koji teško može nekoga ostaviti potpuno ravnodušnim. Već sam popis žanrova kroz koje ovdje Audiard prolazi je impresivan, pa tako imamo melodramu, komediju, gangstersku dramu, krimi-triler i, povrh svega, mjuzikl, a teme kojih se dotiče još su raznovrsnije, od političke korupcije, kriminala i kartelskog nasilja u Meksiku, preko promjene spola i promjene ličnosti, pa do konotacija i implikacija istih u takozvanom stvarnom svijetu oslikanom kroz hiperbolu.
PROSLAVA: Od sablasnog Ante Pavelića do smrti u planini

PROSLAVA: Od sablasnog Ante Pavelića do smrti u planini

Ovoga tjedna otvoren je Zagreb Film Festival. od bebe u kolicima ova je manifestacija odrasla do svog dvadeset i drugog izdanja, a priliku da ga otvori dobio je film „Proslava“ redatelja Brune Ankovića. Radi se o njegovom debitantskom dugometražnom igranom filmu, koji je napravljen prema istoimenom romanu Damira Karakaša. Film je ovog ljeta dobio četiri Velike Arene na Pulskom filmskom festivalu - u kategorijama za najbolji film, Aleksandru Pavloviću za kameru, Bernadu Tomiću za najbolju glavnu mušku ulogu i Jeleni Paljan za scenarij. Za mnoge koji su čitali roman „Proslava“ bilo je prilično teško očekivati vrlo uspješan film prema romanu koji nema izrazito dinamičnu radnju, nego je asocijativan i kontemplativan. Roman koji pripovijeda o dječaku, pa momku Miji i njegovoj obitelji, o bijedi u kojoj žive u zabačenom ličkom selu, u svakodnevnoj muci za goli opstanak. Sve do „proslave“.

Arhiva

Misao dana

“Čekati, biti strpljiv, to znači misliti”

Friedrich Nietzsche (1844 - 1900)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

    20.11.2024.

    Sofija Kordić

    ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

    18.11.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

  3. BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

    16.11.2024.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije