Novice

IF YOU BUILD THEM, THEY WILL COME: Što Goran Vojković i Karlo Jurak znaju o bicikliranju?

IF YOU BUILD THEM, THEY WILL COME: Što Goran Vojković i Karlo Jurak znaju o bicikliranju?

Za mene je bicikli i danas, veći dio godine, glavni način kretanja gradom. Velikim dijelom i zato što tramvaj od Jaruna do centra uglavnom beskrajno sporo gmiže Savskom. Iako još puno treba napraviti na unaprjeđenju gradske biciklističke infrastrukture, promjene posljednjih godina su vidljive i dobrodošle. Zbog toga su mi u halabuci o zagrebačkom prometu koja se posljednjih dana odvija u medijskom prostoru, kao da se radi o najvažnijem svjetskom pitanju, posebnu pažnju privukla dva članka, koja napadaju aktualnu vlast baš preko bicikla. Oba objavljena na Indexu. Karlo Jurak tako konstatira da su "ideje da će Zagrepčani preko noći postati Amsterdamci pale na banalnom ispitu", dok je posebno licemjeran u svojoj kvazi-brizi za radničku klasu članak Gorana Vojkovića "Fina urbana elita traži od radnika da biciklom idu na posao. To je idiotarija".
O DO SAD NEOBJAVLJENOM KORNELIJU KOVAČU: „Naš zadatak je ponuditi nešto što prije niste čuli“

O DO SAD NEOBJAVLJENOM KORNELIJU KOVAČU: „Naš zadatak je ponuditi nešto što prije niste čuli“

„Ploča sadrži glazbene teme koje je u okviru svojih sesija za Zimske olimpijske igre u Sarajevu komponirao i izveo Kornelije Kovač, a koje do danas nisu nikad objavljene. Snimane su izvorno za film naslova „Raport iz Sarajeva“ koji se bavi pripremama Sarajeva za Olimpijadu; bilježi ljude, promjene i mijenjanje vizure budućeg olimpijskog grada i to 500 dana prije samog početka Igara“, kaže u razgovoru z Lupigu muzički kritičar, novinar, izdavač i kustos Željko Luketić iz kuće Fox & His Friends koja je izdala do sada neobjavljene Kovačeve muzičke teme. One su novim generacijama toliko nove i zanimljive da ih slušaju i bez okvira povijesti i reakcije su im odlične, uglavnom u ključu kako nisu znali da se u Jugoslaviji snimalo nešto tako moderno, plesno i dobro producirano, objašnjava Luketić.
VIKTOR IVANČIĆ UZ 40 GODINA FERALA: „Kod čuvara nacionalnih interesa paranoja je prirodno stanje duha“

VIKTOR IVANČIĆ UZ 40 GODINA FERALA: „Kod čuvara nacionalnih interesa paranoja je prirodno stanje duha“

"Feral je ovdje bio više eksces, nego ishod neke ozbiljnije kulturne i kritičke prakse. Sada mi se, međutim, generalno situacija čini mrtvački ozbiljnom, a utoliko i opasnom. Možda je stvar i u duhu vremena, gdje se stanovita sterilnost podrazumijeva. Nedavno sam, na primjer, na barem deset portala pročitao usklično intoniranu vijest da je Kate Winslet u nekom filmu pokazala sise. Molim te lijepo! U doba moje mladosti takvo je iščuđavanje bilo nezamislivo. Novi puritanizam jako brzo širi fond nedopuštenog i nalaže smrknuti odnos prema skarednosti, pa onda i prema satiričnim pretjerivanjima", govori Viktor Ivančić u velikom intervjuu za Lupigu povodom 40. obljetnica prvog broja Ferala kada se jednostranična satirična rubrike pojavila u tadašnjem splitskom tjedniku Nedjeljnoj Dalmaciji.
IZMEĐU ZAKONA I POLITIKE: Sve "tajne" zapošljavanja u javnom sektoru

IZMEĐU ZAKONA I POLITIKE: Sve "tajne" zapošljavanja u javnom sektoru

„Samo angažman u politici omogućava da realizujete svoje ideje. Možete biti najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti, ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve to može izgledati kao zabluda“, poručio je u rujnu 2018. godine, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik na predizbornom skupu svoje stranke. Slučaj koji u tekstu Gordane Katana donosi portal banjalučke udruga za zaštitu ljudskih prava „Oštra Nula” potvrđuje kako se, bez obzira na protok vremena, neke stvari ipak ne mijenjaju. Ako je suditi prema slučaju nesuđene profesorice filozofije Danijele Sladoje u Srednjoj školi „Nikola Tesla” u Šamcu, partijska iskaznica i dalje je ključni faktor pri zapošljavanju u javnom sektoru. Sudski proces još uvijek je u tijeku, a ishod slučaja očekuje se nakon rješenja žalbe koju je škola uložila na prvostupanjsku presudu.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA: Politička elita u šoku!

REZULTATI ISTRAŽIVANJA: Politička elita u šoku!

Niz fascinantnih podataka o ekonomskom, kao i političkom te mentalnom stanju Hrvata, može se iščitati iz istraživanja Eurobarometra objavljenog ovog mjeseca. Premda je izvorna namjera ankete praćenje motiva koji usmjeravaju odluke glasača i njihove stavove o EU i Europskom parlamentu, iz njih se može naslutiti puno više. Sudeći po informativnim emisijama, naslovnicama dnevnika i ostalih tiskanih medija, slabo upućeni stranac mogao bi steći utisak kako njegove hrvatske domaćine isključivo interesira tko je na platnom spisku Rusije i da li šahovnica počinje prvim crvenim, žutim ili plavim poljem. Krajnje iznenađujuće političkoj eliti bi mogao zvučati podatak kako su Hrvati zapravo zabrinuti rastom cijena i životnih troškova te kako EU isključivo vide kao idealnu priliku da odsele.

Arhiva

D&K

BORIS DEŽULOVIĆ: Glavu gore!

BORIS DEŽULOVIĆ: Glavu gore!

Običan dan. Petogodišnju Saru i devetogodišnju Valentinu djed Đorđe došao je ispratiti na vlak u posjetu drugom djedu. Malo dalje vlak je čekala i Goranka, a Vukašin je krenuo u posjet kćerki, pa čekajući autobus sjeo na klupu i čitao novine. Autobus su na klupi čekali i Sanja i Đuro, koji je kod doktora dogovorio operaciju kuka. I Mileva, koja se vratila sa skidanja gipsa s noge, i Nemanja, koji je upravo završio sat vožnje u autoškoli. Anđela je na stanici dočekala svog dečka Miloša, da zajedno proslave njegov dvadeset prvi rođendan, a Milica se vraćala iz škole i telefonom dogovarala s rođakom da zajedno gledaju utakmicu. Stefan je stigao u grad da potraži manji stan ili garsonijeru, a Vasko je završio posao u Razvojno istraživačkom institutu i kao svakog petka čekao vlak da se vrati kući, gdje su ga čekali supruga i dvoje djece.
NADISTORIJSKI PUTOKAZ: U šta gleda Antonija Čeč?

NADISTORIJSKI PUTOKAZ: U šta gleda Antonija Čeč?

Na fotografiji koju vidite slovenački su partizani prisiljeni da gledaju svoje mrtve drugove. Prizor je dio nacističkog tanatološkog performansa u jesen 1942. godine. Zarobljenici su sprovedeni kroz Celje, na njihovim prsima su table ispisane pogrdnim riječima. Nakon šetnje, sučeljeni su sa tijelima boraca palih u bici na planini Dobrovlje. Spektakl je ograđen kanapom, na platou ispred Narodnog doma. Na lijevoj strani je građanstvo u mimohodu, dok su desno namučeni borci postrojeni uza zid. Zarobljeni gledaju vlastitu smrt u najavi. Gotovo da su postvareni u tom prizoru. Nacisti su ostavili pristojnu arhivu svojih zločina u Celju. Na seriji fotografija vide se komunisti koji se jedva drže na nogama, sa tupim pogledima upravljenim u ništa. Slična je postavka i na gornjoj slici, lice žene koja ne gleda pravo, niti dolje.
ALMIN KAPLAN: Kuća u grlu

ALMIN KAPLAN: Kuća u grlu

Trebinjski arhitekta Vuk Roganović je negdje izjavio kako bi volio da ga pamte po onome što je spriječio da se sagradi, puno više nego po onome što je sam projektovao. U jednoj Roganovićevoj kući sam prespavao prije nekoliko godina i to je jedina vila u kojoj sam bio a da mi se dopala. Naime, radi se o porodičnoj kući Namika Kabila koji je o njoj, odnosno o tome kako je bez nje ostao, napisao knjigu pod naslovom Beskućnik. Te godine kad me je poveo sa sobom u Trebinje pisao je neku drugu knjigu koju je u međuvremenu objavio. No, ja sam već tada osjetio da on piše i ovu drugu, knjigu o kući nedavno objavljenu kod Frakture iz Zaprešića. Kabilovu kuću gradio je njegov otac, ugledni trebinjski ljekar, čovjek koji je volio ljude i druženja s njima. U njegovoj mediteranskoj vili u kojoj je ostao sav prijeratni namještaj, živjelo se intenzivno.
DOSTA JE ŠUTNJE: „Chemsex“ je pogrešan put. Leševi nam to dokazuju.

DOSTA JE ŠUTNJE: „Chemsex“ je pogrešan put. Leševi nam to dokazuju.

U džepu nemam veliki plan niti čarobni štapić kojim bi pomor hrvatskih gej muškaraca zbog (često nenamjernog) predoziranja uslijed „chemsexa“ sutra prestao, ali znam da nijedan problem nije riješen tako što se o njemu sustavno i namjerno šutjelo. Ništa se nije destigmatiziralo šutnjom. Koliko god išlo na prvu ruku najgorim homofobima, koliko god narušavalo imidž simpatičnih gejeva, „chemsex“ i njegove potencijalno fatalne posljedice moraju postati tema javnog diskursa, politička tema. To je, bez imalo pretjerivanja, za stotine, možda i tisuće gej muškaraca u Hrvatskoj pitanje života i smrti. I za one koji su dio te scene, a čini se da ih je u stotinama, ali i za one koji bi joj se tek mogli priključiti jer nemaju drugih opcija u životu. "Chemsex" je zapravo perverzija ideje „safe spacea“ i još jedna ekstenzija ideologije ormara.
PLANET NA DLANU: Šalabahter iz svijeta #1

PLANET NA DLANU: Šalabahter iz svijeta #1

Književna kritičarka i influencerica, Katherine Diez, 2018. godine objavila je svoju prvu književnu kritiku za najstariji danski dnevni list Berlingske. Plavokosa djevojka toga je dana objavila fotografiju na Instagramu kako leži s knjigom na prsima uz tekst “idem na posao”. Na Instagramu je imala preko 60.000 pratitelja, bila je možda jedina iz svijeta književne kritike, koja je imala takav doseg. Postala je preko noći poznata i bila kritizirana zbog estradizacije književnosti, na što se ona pravdala, kako nije njena krivica što je istovremeno lijepa i dobra poznavateljica svijeta književnosti. A onda je optužena za plagijat i interna istraga pokazala je da je u 13 slučajeva prepisivala tuđe tekstove. Ispostavit će se da nikad nije završila studij književnosti na sveučilištu u Kopenhagenu, iako ga jeste studirala.

Arhiva

Lupiga TV

ANORA: Sean Baker nas je ipak naviknuo na nešto sirovije, iskrenije, s manje kalkulacije

ANORA: Sean Baker nas je ipak naviknuo na nešto sirovije, iskrenije, s manje kalkulacije

Nije se postavljalo pitanje hoće li Sean Baker početi uzimati nagrade po velikim festivalima, nego kad bi se to moglo dogoditi. On se, naime, etablirao u okvirima američke neovisne („indie”) kinematografije slikajući portrete s margine s dozom topline, ali bez snishodljivosti i lažne sentimentalnosti. Slikao ih je na autorski zanimljiv, dinamičan, gotovo gerilski način miješajući naturščike koje bi sam otkrio po ulicama američkih gradova s manje poznatim i polu-profesionalnim glumcima, često se koristeći improvizacijom glede opreme (jedan je od prvih kojima je uspjelo snimiti film mobilnim telefonom) i zadržavajući potpunu autorsku kontrolu kao sam svoj scenarist, direktor fotografije i montažer. S vremenom su Bakerovi filmovi postajali manje sirovi, a više ispolirani, snimljeni s većim budžetima i širim ekipama.
DANI SRĐANA ALEKSIĆA: Na repertoaru su dokumentarci o ljudskim pravima, prijave su u tijeku

DANI SRĐANA ALEKSIĆA: Na repertoaru su dokumentarci o ljudskim pravima, prijave su u tijeku

„Nažalost, Srđan nam i danas treba. Klima u kojoj živimo vrlo je nestimulativna i ratni narativi su itekako prisutni. Sve je to još vrlo živo. Pitanje suočavanja s prošlošću prepušteno je civilnom društvu dok vlasti podgrijavaju tenzije među konstitutivnim narodima. Javni diskurs vrvi od zapaljivih izjava, a građani su prosto zarobljeni, taoci tih i takvih politika. Srđan nam, na žalost, treba da nas podsjeća na to šta je to građanska dužnost”, objašnjava nam jedna od organizatorica Revije kratkih dokumentarnih filmova o ljudskim pravima koja će 9. prosinca otvoriti Dane Srđana Aleksića. Organizatori koriste priliku da pozovu sve zainteresirane filmske radnike koji su u posljednje dvije godine snimili dokumentarac s tematikom ljudskih prava da se prijave na natječaj koji je otvoren do 10. studenog.
TRAŽI KOKICE: Novi ZFF samo što nije

TRAŽI KOKICE: Novi ZFF samo što nije

Najveći međunarodni filmski festival u Hrvatskoj, 22. po redu Zagreb Film Festival, održat će se od 4. do 10. studenog na više lokacija, u nekim od najpopularnijih zagrebačkih kina. Od svoga prvog izdanja 2003. godine, festival je specifičan po svom fokusu na prve i druge filmove autora/ica pa je i ovogodišnji program festivala usmjeren na otkrivanje i predstavljanje debitantskih filmova i novih autora i autorica. Prilika je to da pogledate najbolje od recentne nezavisne filmske produkcije i vrijedna ostvarenja od kojih mnoga neće biti dostupna u sveprisutnim multipleksima. Među nekadašnjim debitantima čiji su filmovi bili prikazani u glavnom festivalskom programu ističu se imena danas slavnih redatelja poput Stevea McQueena, Cristija Puiua, Radua Judea i brojnih drugih.
ČKALJA: Ne postoji lek za smeh

ČKALJA: Ne postoji lek za smeh

Mlađima, vjerojatno, malo znači ime Miodraga Petrovića. No, oni malo zreliji mogli bi se sjetiti nadimka Čkalja. Nažalost, izložbu koja je povodom stogodišnjice rođenja organizirana u Ljubljani vjerojatno ste propustili. Stoga nemojte propustiti tekst Svetlane Slapšak koja nas podsjeća na jedan od temelja komedije s ovih prostora. "Komičaru je sve oprošteno jer se nikada ne ruga slabim i ranjivim. Upravo iz te 'nedužnosti' proizlazi snaga komičarske kritike društva: politički režimi nisu smeli često i otvoreno da napadaju takve komičare, ali događalo se: Čkalja je više puta bio žrtva komentara 'viših vlasti' i nikada nije bio član Saveza komunista, pa je bilo perioda kada je bio 'u frižideru' i nije smeo da se pojavi na televiziji. Tako se u čuvenoj TV seriji Servisna stanica (kao kuvar Jordan) pojavio tek posle dvanaeste epizode".
NJEGOVE TRI KĆERI: Jedan od vrhunaca streaming ponude ove jeseni

NJEGOVE TRI KĆERI: Jedan od vrhunaca streaming ponude ove jeseni

Neki film, ne bez razloga, definiraju kao spektakl od kojeg ne želimo odvojiti pogled, ali u filmskoj umjetnosti postoji i druga dimenzija koju je jedan doajen američke filmske kritike sročio kao „stroj koji generira empatiju”. Mehanizam toga je što se mi s filmskim likovima, fiktivnim, fikcionaliziranim ili posve stvarnim, kao i s njihovim situacijama, pozicijama i sudbinama, identificiramo, ponekad dubinski. To filmsku umjetnost definira kao sinkretičku: spektakl u njemu je vizualnog i auditivnog karaktera, dok narativna komponenta izvire iz književnosti i drame/teatra. „Njegove tri kćeri“ („His Three Daughters“) Azazela Jacobsa je vrlo dobar primjer više za drugu nego za prvu definiciju, budući da njegova audio-vizualna komponenta ne cilja na jake senzacije i spektakl, ali to ne znači da je ona zanemarena.

Arhiva

Misao dana

“Ako započnemo svađu između prošlosti i sadašnjosti, uvidjet ćemo da smo izgubili budućnost”

Winston Churchill (1874 - 1966)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. NADISTORIJSKI PUTOKAZ: U šta gleda Antonija Čeč?

    03.11.2024.

    Brano Mandić

    NADISTORIJSKI PUTOKAZ: U šta gleda Antonija Čeč?

  2. BURE BARUTA: Bujica

    18.10.2024.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Bujica

  3. MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Dva kuhana jaja u džepovima kućnog ogrtača

    14.10.2024.

    Ivica Prtenjača

    MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Dva kuhana jaja u džepovima kućnog ogrtača

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije