MENI SE TO GLEDA, HRT NE DA

"Po čemu je to HRT hrvatska televizija?"

ritn by: A.B. | 12.07.2019.
MENI SE TO GLEDA, HRT NE DA: "Po čemu je to HRT hrvatska televizija?"
Program Hrvatske radiotelevizije već godinama je na meti žestokih kritika javnosti, a još od čistki na Trećem programu, nije pokrenuta kampanja kakvu je danas pokrenulo Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) pod nazivom „Meni se to gleda, HRT ne da“. Domaći filmski autori na ovaj način žele ukazati na vrijednosti i raznolikosti sve one produkcije koju su na HRT-u odbili. O vrijednosti odbijenih uradaka najbolje govori činjenica koju su „iskopali“ u DHFR-u, a koja kaže kako su ti filmovi do sad prikazani na čak 353 međunarodna i nacionalna festivala te prikupili ukupno 86 nagrada. Posebno su ogorčeni odnosom javnog servisa prema autorima, jer su neki od njih odluku o odbijanju njihovog rada primili nepotpisanu, ali zato s nizom uvreda koje kao da su ispale iz nekog proustaškog glasila, kakvih u Hrvatskoj ne nedostaje. Recimo, jedna od nepotpisanih recenzija kaže kako jedan od odbijenih filmova „produbljuje jugočetničku naraciju“.

Program Hrvatske radiotelevizije već godinama je na meti žestokih kritika javnosti, a još od čistki na Trećem programu, nije pokrenuta kampanja kakvu je danas pokrenulo Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) pod nazivom „Meni se to gleda, HRT ne da“. Domaći filmski autori na ovaj način žele ukazati na vrijednosti i raznolikosti sve one produkcije koju su na HRT-u odbili. Naime, na posljednjem Javnom pozivu na Prisavlju su odbili čak 34 domaća filma

Svaki upućeniji konzument domaće filmske produkcije zasigurno će se složiti da je ona dugi niz godina bila mahom nekvalitetna, ali posljednjih desetak godina, pogotovo otkako je profunkcionirao Hrvatski audiovizualni centar za vrijeme Hrvoja Hribara (nažalost, ne i nakon njegove smjene), iz Hrvatske su u svijet otišli brojni kvalitetni filmovi i zasluženo kupili nagrade, kako na manjim, tako i na velikim festivalima. 

O vrijednosti uradaka koje je HRT odbio u „zadnjoj turi“ najbolje govori činjenica koju su „iskopali“ u DHFR-u, a koja kaže kako su ti odbijeni filmovi do sad prikazani na čak 353 međunarodna i nacionalna festivala, a zajedno su prikupili ukupno 86 nagrada. U DHFR-u su posebno ogorčeni odnosom javne televizije prema autorima, jer su neki od njih odluku o odbijanju njihovog rada primili nepotpisanu, ali zato s nizom uvreda koje kao da su ispale iz nekog proustaškog glasila, kakvih u Hrvatskoj ne nedostaje. Recimo, jedna od nepotpisanih recenzija kaže kako jedan od odbijenih filmova, „Dvije Škole“ Srđana Šarenca, „produbljuje jugočetničku naraciju“.

„Čak ni najviše državno odličje hrvatskom filmu nije garancija emitiranja na hrvatskom javnom servisu, a HRT godinama i bez sankcija ne poštuje zakonski propisane kvote prikazivanja europskih i hrvatskih audiovizualnih djela“, objašnjavaju u DHFR-u uz pitanje hoće li HRT konačno početi poštivati zakone i Ugovor koji je potpisao s Vladom RH.

Na pokretanje kampanje domaći filmaši su se odlučili nakon što su shvatili da se na Prisavlju već mjesec dana oglušuju na apel ministarstva kulture da se spomenuti problem riješi pa su odlučili pozvati javnost da javnom medijskom servisu poruči: „Meni se to gleda, HRT ne da!“. Objašnjavaju kako već nekoliko godina upozoravaju da HRT zanemaruje svoje zakonske obveze, i to mu prolazi bez ikakvih sankcija, o čemu ćemo nešto kasnije u ovom tekstu. Pri tome, kažu, HRT ne poštuje kvote prikazivanja europskih i hrvatskih audiovizualnih djela niti autorska prava filmskih autora, čime nastavlja svoj destruktivni odnos prema hrvatskoj kinematografiji

„HRT je odbila prikazati i film gotovo u potpunosti sačinjen upravo od njezinih arhivskih materijala ('Glasnije od oružja', Miroslav Sikavica). Filmovi koji su s uspjehom prikazani na 353 festivala diljem svijeta s osvojenim nacionalnim i međunarodnim nagradama kao što su Doc Alliance nagrada ('Srbenka', Nebojša Slijepčević), posebno priznanje DocLeipziga ('Na vodi', Goran Dević), ali i najvišeg hrvatskog državnog umjetničkog priznanja za filmsku umjetnost – nagrade Vladimir Nazor (također 'Srbenka'), istovremeno ne mogu biti prikazani na HRT-u i nisu dovoljno dobri za emitiranje na javnom medijskom servisu. Hrvatskim filmskim autorima stoga jedino preostaje pozvati javnost da se pridruži u zahtjevima prema nadležnim institucijama kako bi se HRT konačno počela pridržavati zakona i Ugovora s Vladom RH te da sva kršenja istih budu sankcionirana“, navodi se u medijskom istupu DHFR-a gdje se napominje da domaći filmaši inzistiraju da one osobe koje snose odgovornost za rezultate spornog Javnog poziva u budućnosti ne budu uključene u slične postupke i procese te da zbog svih iznesenih uvreda snose odgovornost.

Prema Zakonu o HRT-u, ova TV kuća dužna je osigurati da europska djela čine većinski udio njegovog godišnjeg vremena objavljivanja te da se 40 posto udjela iz tog stavka mora emitirati izvorno na hrvatskom jeziku. U istom zakonu određuje se i kako najmanje 15 posto svog godišnjeg programskog proračuna HRT mora osigurati za nabavu europskih djela neovisnih proizvođača, od čega polovina tih sredstava mora biti namijenjena za djela proizvedena izvorno na hrvatskom jeziku. Istovremeno, prema Ugovoru s Vladom HRT je dužan „proizvoditi, suproizvoditi i objavljivati igrana, dokumentarna i druga audiovizualna djela, kao i raznovrsna glazbena te radijska djela, pridonositi razvoju hrvatske kulture, umjetnosti i zabave, osobito s namjerom očuvanja hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta“ te „razvijati raznovrsnu proizvodnju audiovizualnih, glazbenih i radijskih djela HRT-a angažirajući najbolje kreativne potencijale sredine, prateći razvoj medija i potrebe javnosti, s osobitom važnošću međunarodne afirmacije ove proizvodnje pomoću međunarodnih koprodukcija, razmjene, prodaje i festivalske promocije“. Na istom mjestu se navodi i kako dokumentarnost ne ovisi o trajanju djela te da se može pojaviti u različitim formama i prilagođena raznim medijima, kao i da će HRT u dokumentarnim sadržajima njegovati tematsku raznolikost.

HRT
HRT tvrdi kako je kampanja Društva hrvatskih filmskih redatelja „nekorektna“ (FOTO: Lupiga.Com)

„Jasno je da HRT osim što ne nabavlja, ni ne emitira hrvatska djela u zakonski određenim postocima, niti ne koproducira hrvatska djela, ne nabavlja, proizvodi niti koproducira istraživačke dokumentarne filmove, pa se shodno tome pitamo, po čemu je to točno HRT hrvatska televizija i hrvatski javni medijski servis, te posebice ‒ na koji to točno način HRT ispunjava misiju i ulogu javnog medijskog servisa“, reagiraju filmaši poručujući kako u Hrvatskoj danas postoje sjajni filmovi, ali ih se ne može vidjeti na mediju kojem je jedna od osnovnih funkcija da to omogući. 

Nekoliko sati nakon što je kampanja pokrenuta oglasio se i HRT, i to tvrdnjom kako je kampanja Društva hrvatskih filmskih redatelja „nekorektna“. Argumentiraju to činjenicom kako o provedbi svojih obaveza dostavljaju izvješća Programskom vijeću HRT-a i Vijeću za elektroničke medije te da su u 2019. godini za nabavu europskih djela neovisnih proizvođača osigurali 83 milijuna kuna. 

„Ističemo, kako je HRT 2018. godine putem Poziva za nabavu djela neovisnih proizvođača, na koje je pristiglo 325 ponuda - nabavio 76 djela, odnosno 23.281 minuta programa na hrvatskom jeziku u ukupnom iznosu od 80.869.621,39 kuna bruto te je uloženo 4.041.031,15 kuna bruto za nabavu djela, odnosno 20.122 minuta programa koja nisu na hrvatskom jeziku. U 2019. godini je do sada HRT ugovorio nabavu djela u ukupnom bruto iznosu od 38.678.873,40 kuna od čega je izdvojeno 34.819.017,61 kn za djela na hrvatskom jeziku te 3.144.485,37 kn za djela koja nisu proizvedena na hrvatskom jeziku“, poručuju s Prisavlja.

Ispunjavanje određenih obaveza prema hrvatskoj produkciji dokazuju argumentom kako već duže vrijeme na Drugom programu postoji stalni termin za hrvatski film - četvrtkom u 21 sat, a da će jesenska shema donijeti i još jedan termin na Trećem programu, dok će se na Četvrtom „u prime time-u“ prikazivati domaći dokumentarni filmovi u čitavoj jesenskoj i proljetnoj sezoni. 

Ono što su ranije neuvjerljivo objašnjavali, ovaj put nisu, a to je odgovor na pitanje kako je moguće da za neke domaće filmove koji se mogu pohvaliti međunarodnim festivalskim nagradama u njihovom programu nema mjesta. O odgovoru o tome tko piše recenzije u kojima se spominje „jugočetnička naracija“ da i ne govorimo. Ono što posljednje vrijeme na HRT-u prodaju pod „dokumentarni program“ nije vrijedno nikakvog komentara. Mudrima je sasvim jasno koji su danas kriteriji podobnosti na javnom servisu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Meni se to gleda, HRT ne da

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: Nove devedesete - Baka Prase, Levijatan i Firer

    04.11.2019.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Nove devedesete - Baka Prase, Levijatan i Firer

  2. ČITANJE IZ DLANA: Plitki grobovi

    01.11.2019.

    Đurđica Čilić

    ČITANJE IZ DLANA: Plitki grobovi

  3. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Čovjek u radničkom kombinezonu

    24.10.2019.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Čovjek u radničkom kombinezonu

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije