Što nije jasno Zlatku Hasanbegoviću oko desetljeća aktivizma Tomislava Tomaševića koje je, kako tvrdi, „financirano iz stranih avansa“? Što bi on to građanima Zagreba, koji su očito glupi i ne vide dalje od nosa, trebao objasniti?

Bivši ministar kulture, koji je istu za svog mandata lišio "pogubnih utjecaja lijevih avansa" i srozao je na najniže grane, vrlo se kritično osvrnuo na volju birača koji kako ponavlja „ne znaju tko je Tomislav Tomašević i tko stoji iza njega“. Zlatko Hasanbegović, kao uostalom i njegov stranački šef Miroslav Škoro, prisjetio se prosvjeda iz 2010. godine u zagrebačkoj Varšavskoj ulici, a u kojima je Tomašević imao vrlo aktivnu ulogu dižući svoj glas protiv nasrtaja na javni interes u vidu izgradnje podzemne garaže. 

„To je platforma koja želi ideološki kolonizirati Zagreb“, istaknuo je Hasanbegović, navodeći kako je cijelo desetljeće aktivizma Tomislava Tomaševića ustvari bilo samo priprema za političko djelovanje. Prosvjedi na Savici protiv otimanja parka i nezakonite izgradnje crkve na uređenoj zelenoj površini, marširanje u prvim redovima na Prideu pod LGBT zastavama, borba protiv promjene imena Trga maršala Tita, borba za prava manjina i radnika, koračanje za osmomartovski noćni marš i prava žena, borba za prava manjina i radnika … sve to, jasno, smeta Hasanbegoviću i Škori, no postavlja se pitanje što u svemu tome njima dvojici zapravo nije jasno?

Prosvjed za Trg maršala Tita - najveći grijeh po Hasanbegoviću (FOTO: Lupiga.Com)

I jednome i drugome zapravo nije jasno da su građani Zagreba na svojim glasačkim listićima velikom većinom zaokružili upravo ime Tomislava Tomaševića. Po gospodi Hasanbegović&Škoro, građani Grada Zagreba su očito idioti kojima ništa nije jasno, pa im treba pojasniti tko je i što je Tomislav Tomašević. 

Kao da građani ne znaju da je Tomislav Tomašević aktivist koji godinama traži korjenite promjene u korupcijom izjedenom Zagrebu. Da je čovjek koji je uistinu, braneći park, predvodio prosvjede na Savici protiv nezakonite izgradnje crkve na uređenoj zelenoj površini, Da je marširao u prvim redovima na Prideu pod LGBT zastavama, kao i da se borio protiv promjene imena Trga maršala Tita. Da je sudjelovao u osmomartovskom noćnom maršu i zalagao se za ženska prava, kao i da zastupa prava manjina i radnika. Ti krimeni koje vidi Zlatko Hasanbegović, a kojem nije jasno kako građani grada Zagreba ne vide tko stoji iza njih, „strani avansi“ i tko sve ne, nisu jasni ni njemu, niti Škori, no ono što obojici nije jasno zapravo jest zašto su građani Grada Zagreba u tolikom broju glasali za Tomislava Tomaševića?

Da pojasnimo Zlatku Hasanbegoviću i Miroslavu Škori – da, građani Zagreba upravo su zbog tog aktivizma zaokružili Tomislava Tomaševića. I što tu, dakle, nije jasno Zlatku Hasanbegoviću i Miroslavu Škori zapravo je jednostavno?

I jednome i drugome nisu zapravo jasni građani Zagreba.

Što Peđi Grbinu oko katastrofe koja je zadesila njegov SDP nije jasno? Politika klijentelizma i potpuni odmak od socijaldemokracije, ljevice i prava radnika doveli su SDP do situacije da su građani Hrvatske koji njeguju taj svjetonazor isti potražili drugdje. Istina, Peđa Grbin nije išao toliko daleko da je u tome što njemu nije jasno optužio građane Hrvatske, no ako Grbin uskoro ne shvati prave razloge još jednog izbornog debakla, uskoro neće biti ni važno što zapravo Peđi Grbinu nije jasno. A trebalo bi mu biti jasno kako građani Hrvatske odavno znaju da se SDP pretvorio u stranku koja funkcionira potpuno identično kao i HDZ. Dakle kolektiv ljudi koji ne prate svijet 21. stoljeća, njegove potrebe i uzuse. Da bi pojasnio Peđi Grbinu što mu zapravo nije jasno, potrudio se upravo Zlatko Hasanbegović.

Čuvari parka na Savici (FOTO: Lupiga.Com)

Prosvjedi na Savici protiv otimanja parka i nezakonite izgradnje crkve na uređenoj zelenoj površini, marširanje u prvim redovima na Prideu pod LGBT zastavama, borba protiv promjene imena Trga maršala Tita, borba za prava manjina i radnika, koračanje za osmomartovski noćni marš i prava žena, borba za prava manjina i radnika, sve to uglavnom je prolazilo mimo SDP-a. Ugodno zabavljeni samima sobom slušali su prosvjede s ulice, jer su tada imali pametnija posla. Što sada nije jasno Peđi Grbinu i zašto su građani Hrvatske u velikom broju zaokružili platformu Možemo! na svim razinama i županijama, zapravo je potpuno identično snebivanjima Zlatka Hasanbegovića i Miroslava Škore.

Peđi Grbinu zapravo nisu jasni građani Hrvatske.

Što Andreju Plenkoviću, aktualnom premijeru i predsjedniku HDZ-a danas nije jasno?

Sama struktura i organizacija njegove stranke koja i djeluje i izgleda kao da je izašla iz prošlog stoljeća ima sudsku presudu. I on to jako dobro zna, koliko god se pravio da nije tako. Svjestan je opasnosti da uskoro, baš po modelu Zlatka Hasanbegovića, Miroslava Škore i Peđe Grbina kojima ništa nije jasno, može doživjeti potpuni debakl na idućim parlamentarnim izborima. Proces koji je započeo samom strukturom stranke, koja desetljećima egzistira na potrebama pojedinaca, a ne kolektiva, uskoro bi mogao doći do definitivnog kraja. Ne postoji, naime, način da se isti zaustavi. Premreženi korupcijom i klijentelizmom, potpuno zarobljeni u svom ideološkom sustavu kojeg mnogi vide samo kao domoljubni paravan za pljačku, ta politička organizacija hermetički zatvorena sama u sebe, nije kadra, niti će biti kadra, iznjedriti bilo kakav mlađi naraštaj koji neće nositi krimen svojih prethodnika. Najbolji primjer za činjenice o kojima vam govorim, a o kojima Andreju Plenkoviću ništa nije jasno, epski je debakl Davora Filipovića u Zagrebu.

Prosvjedi na Savici protiv otimanja parka i nezakonite izgradnje crkve na uređenoj zelenoj površini, marširanje u prvim redovima na Prideu pod LGBT zastavama, borba protiv promjene imena Trga maršala Tita, borba za prava manjina i radnika, koračanje za osmomartovski noćni marš i prava žena, borba za prava manjina i radnika, sve su to posljedice politike HDZ-a u prethodnim desetljećima. Kao što su posljedice te i takve politike Zlatko Hasanbegović, Miroslav Škoro, i vjerovali mi ili ne – Peđa Grbin.

Još jedan neoprostivi grijeh (FOTO: Lupiga.Com)

Andreju Plenkoviću, istina, još nije jasno, ali će mu ubrzo biti jasno, da je Hrvatska ušla u 21. stoljeće. Stoljeće progresa, stoljeće borbe za zeleni planet i njegovo očuvanje, stoljeća u kojem će se mladost Hrvatske sve više boriti za prava LGBT osoba i tolerantniji, ugodniji svijet za život u kojem ih neće biti briga za ideologije i politiku. Svijet 21. stoljeća od političara će tražiti da su mladi, moderni, otvoreni, da na posao idu tramvajem ili biciklom, i da povijest ostave na miru. 

Andreju Plenkoviću, da se potpuno razumijemo, nisu jasni građani Hrvatske. Jer ih Andrej Plenković, kao uostalom i Zlatko Hasanbegović, Miroslav Škoro ili Peđa Grbin, nije u stanju shvatiti, kao ni ono što su im građani Hrvatske na ovim izborima poručili.

No, ono najgore što ti ljudi ne shvaćaju jest vrijeme. Vrijeme koje ih neumitno gazi, i kojem se unatoč očajničkim pokušajima neće uspjeti prilagoditi. Dolazi vrijeme zelenih, i dolazi vrijeme mladih koji će jasno artikulirati želje mladosti s ulice. Dolazi vrijeme kada će Hrvatskom vladati ta populacija. Ona koja je stala na Savici protiv otimanja parka i nezakonite izgradnje crkve na uređenoj zelenoj površini, marširala u prvim redovima na Prideu pod LGBT zastavama, borila se protiv promjene imena Trga maršala Tita, koračala u osmomartovskim marševima i prosvjedovala za prava manjina i radnika.

Je li vam sad što jasnije?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA