Njemački televizijski eter je već tjedan dana zatrovan reklamama u kojima na sve moguće i nemoguće načine raznorazne robne kuće i ostale trgovine nastoje u svoje prostore privući vrle Nijemce, a po mogućnosti i sline trupe stranaca, kako bi im ovi tamo ostavili koji teško ili lagano zarađeni euro. Iako nije ni bitno, jer potrošačko društvo ne pita kako je cijenjeni ojro zarađen. Prilika za silno trošenje novca ukazala se u vidu općeprihvaćene akcije Sommer Schluss Verkauf, koja je smišljena kako bi potrošač pomislio da je, evo, baš sad prava prilika za malo veću kupovinu. Ljudi vole znati da je nešto sniženo, pa makar i nije, jer trgovci su svoj zanat godinama pekli, pa stoga ne čudi da se na etiketi nekog proizvoda nalazi visoka cijena koju ta roba nikada nije imala, samo da bi se ta neobjektivna svota prekrižila i napisala nova, po nekoliko puta manja od one prvotne. To je u Njemačkoj naprosto preraslo u tradiciju.

I tako se posluje. Očigledno vrlo uspješno, jer red koji sam zatekao u jednoj od većih münchenskih trgovina obućom je naprosto nevjerojatan. Prva misao mi je da se tu nešto dijeli džabe. Druga misao je da u Nijemca nema ništa džabe. Ovo moram fotografirati. Na kraju reda, mjesto gdje se kasa nalazi uopće nije vidljivo, stotine ljudi s nekoliko pari cipela, papuča, natikača i sličnih proizvoda mirno čeka svoj red kako bi povoljno trgovali, a potom sjeli na pivo uvjereni kako su dobro prošli, budući su tako malo platili za dobru robu, za robu koja je redom proizvedena van granica Njemačke, jer naravno, tamo su uvjeti za to mnogo povoljniji. Kupci su raznih starosnih dobi, a još raznijih naroda i narodnosti. Manja djeca plaću, ona starija ruše cipele s polica, ipak naporno je sat vremena biti u redu …