Hoćemo li ostati bez Dijane Čuljak Šelebaj?
Prema neslužbenim informacijama koje je iz pera Ivice Đikića objavio Novi list, istraga je došla do vjerodostojnih podataka da tajni ugovor o osnivanju Core medije nije falsifikat, kako je to tvrdila Dijana Čuljak Šelebaj.
Riječ je, podsjetimo, o dokumentu koji je ukazivao da su vlasnici spomenutog poduzeća Dijana Čuljak Šelebaj, Vladimir Šelebaj te estradni menadžer Edvin Softić. Producentska kuća kojoj je trojac, zasad još uvijek navodno, bio vlasnik, poslovala je i sa HTV-om. U slučaju da se na koncu uistinu pokaže da dokument nije falsifikat, bilo bi jasno da je Dijana Čuljak Šelebaj bila u eklatantnom sukobu interesa, zbog čega bi njezin izgon s HTV-a bio više nego primjeren.
Na dokumentu je stajao i njezin potpis, pa nije jasno zbog čega pravnoj državi treba dvije godine da obavi grafološko vještačenje. Ovaj podatak osobito je sulud s obzirom na činjenicu da su državne institucije u kratkom vremenu uspjele izvještačiti više od 700 tisuća potpisa prikupljenih za referendum o Zakonu o radu.
Sapunica s bračnim parom Šelebaj i Edvinom Softićem bliži se, dakle, svome kraju, pa bi Hrvatska televizija u što kraćem roku morala obučiti nove kadrove koji će treptati umjetnim trepavicama na način na koji trepće Dijana Šelebaj Čuljak, a isti će morati proći i kratki tečaj zaštite krupnog kapitala & krupnih političkih zvjerki. Rad Dijane Šelebaj Čuljak, naime, temeljio se na ovim vještinama, u čemu bi valjalo tražiti razlog odugovlačenja sudskog procesa koji se protiv spomenute vodi.
Za primjer kako pravna država tretira Dijanu Šelebaj Čuljak i Vladimira Šelebaja najbolje govori njihov sudski obračun s nekadašnjim partnerom Edvinom Softićem. Estradni menadžer, naime, podnio je kaznenu prijavu protiv bračnog para zbog prevare, a Šelebaji su odgovorili kontra-prijavom. Unatoč tome što je prvi podnio prijavu, pravna država prvo je stala obrađivati prijavu Šelebajevih i fokusirala se na Edvina Softića. Međutim, dokument koji je ukazivao na sukob interesa Dijane Čuljak Šelebaj nije mogao biti zaobiđen, pa bi za kojih dvadesetak godinica hrvatsko pravosuđe napokon moglo okončati i njezin slučaj, što će izmamiti suzu na oku mnogog ljubitelja lijepih umjetnih trepavica i televizijskih budalaština.