DJECA SE PITAJU

Što će biti sutra – hoće li biti Siska?

ritn by: Eva Kranjec | 29.11.2015.
DJECA SE PITAJU: ''Što će biti sutra'' – hoće li biti Siska?
Poznatu pjesmu ''Što će biti sutra?'' iz još poznatijeg mjuzikla ''Jalta, Jalta'' Alfija Kabilja i Milana Grgića predstavio je jučer u svojoj izvedbi dječji zbor ''Crescendo'' iz Siska. Potresnim spotom u kojem su sudjelovali sisački mališani i njihovi roditelji u suradnji s glumcem Leonom Lučevom, autori kao da su ilustrirali trenutačno stanje u hrvatskom društvu, stanje sveopće depresije uzrokovane gospodarskom krizom i rastućom nezaposlenosti. No, nije slučajnost da pjesmu pjevaju baš sisačka djeca, jer ima li bolje scenografije na spomenutu temu od sumornih kadrova, sada pustog i praznog, a početkom devedesetih jednog od najvećih industrijskih gradova u cijeloj Jugoslaviji? S dječjih lica malih stanovnika Siska u spotu se s pravom iščitava zabrinutosti za ono što ih čeka u budućnosti, kao i poziv na odgovornost nas odraslih za ono što ćemo im ostaviti.

Poznatu pjesmu ''Što će biti sutra?'' iz još poznatijeg mjuzikla ''Jalta, Jalta'' Alfija Kabilja i Milana Grgića predstavio je jučer u svojoj izvedbi dječji zbor ''Crescendo'' iz Siska. Potresnim spotom u kojem su sudjelovali sisački mališani i njihovi roditelji u suradnji s glumcem Leonom Lučevom, autori kao da su ilustrirali trenutačno stanje u hrvatskom društvu, stanje sveopće depresije uzrokovane gospodarskom krizom i rastućom nezaposlenosti.

No, nije slučajnost da pjesmu pjevaju baš sisačka djeca, jer ima li bolje scenografije na spomenutu temu od sumornih kadrova, sada pustog i praznog, a početkom devedesetih jednog od najvećih industrijskih gradova u cijeloj Jugoslaviji?! S dječjih lica malih stanovnika Siska u spotu se s pravom iščitava zabrinutosti za ono što ih čeka u budućnosti, kao i poziv na odgovornost nas odraslih za ono što ćemo im ostaviti.

Kada usporedimo situaciju u Sisku s onom prije rata i tranzicije koja je potom uslijedila razloga za očajničke vapaje mali Siščani imaju napretek.

Prema podacima objavljenim u znanstvenom radu sveučilišnog profesora Zdenka Braičića ''Promjene u dnevnom kretanju zaposlenih u industriji Siska u uvjetima deindustrijalizacije", na području općine Sisak 1990. godine ukupan broj zaposlenih kretao se oko 30.000. Prema popisu stanovništva iz iste godine Grad Sisak je tada imao 61.413 stanovnika.

Samo sisačka Željezara tada je zapošljavala oko 14.000 radnika. Danas se ta brojka može svesti na jedva 800 ljudi. Iako je nekada bila stup sisačke privrede, o Željezari danas možete čitati najčešće u kontekstu tvornice – slučaja. Sisačka egzistencijalna tragedija tim je veća jer je ovo samo jedan u nizu primjera tvrtki čije poslovanje se u tranzicijskom periodu koji je uslijedio nakon rata urušavalo poput kule od karata. 

''Za sisačku privredu puno su značili tvornica Herbos, koja se bavila proizvodnjom umjetnih gnojiva i preparata za zaštitu bilja, zatim Rafinerija nafte Sisak, HEP – Termoelektrana, Segestica, poduzeće Mlin i pekare, Dunavski Lloyd. Neka od ovih poduzeća nisu preživjela tranziciju, a neka rade sa znatno smanjenim brojem radnika'', reći će na tu temu sisački novinar Danijel Prerad govoreći za Lupigu.

Golema nezaposlenost jedan je od ključnih faktora koji Sisak polako, ali sigurno pretvaraju u grad duhova. Prema posljednjim procjenama nezaposlenost u Sisku doseže 30 posto. Postupna redukcija radnih mjesta i slaba ili nikakva perspektiva iz grada tjera i preostali broj stanovnika koji je ionako u stalnom opadanju. Usporedbom popisa stanovništva iz 1991. godine i onog iz 2011. godine, postaje jasno kako se u dvadeset godina sisačka populacija smanjila za 13.000 stanovnika.

Također, Sisak bilježi i negativni prirodni prirast. Svake godine broj umrlih veći je od broja rođenih za nekoliko stotina. Tako je 2009. godine rođeno je 432 djece, dok je dvije godine kasnije ta brojka pala na 359, a prosječna starost građana je 2011. godine bila 43,5 godina. U nekim drugim okolnostima Sisak bi se mogao smatrati ''mladim'' gradom, no takva mladost ovdje je tek ilustracija očiglednog odumiranja grada.

Igor Kovač, voditelj sisačkog info-centra mlade, za Lupigu nam je nedavno ispričao kako je odljev mladih iz grada više nego očit. 

"To nije nekakav novitet. Po nezaposlenosti mladih mi smo treća županija u Hrvatskoj. Nezaposlenost je, dakako, glavni razlog za odlazak mladih ljudi. Odlaze trbuhom za kruhom. U nevladinoj organizaciji koju vodim upravo radimo istraživanja vezana uz (ne)zadovoljstvo mladih ljudi ponudom Grada Siska. Uočili smo da mladi ne odlaze jer se u našem gradu ništa ne događa, nego prvenstveno zato jer ne mogu dobiti radno mjesto. Iskreno, u ovom trenu ne bih vam mogao reći gdje se mladi ljudi mogu zaposliti u Sisku. Industrija je svedena na minimum, a s njezinim gašenjem nestalo je i interesa za strukovne škole koje su obrazovale mlade ljude za neke od poslova koji su se u Sisku nudili. Mladi se sad fokusiraju na zanate ili upisuju gimnaziju, a i jedno i drugo su dobar temelj za odlazak, što u inozemstvo, što na fakultete u Zagreb. Nakon završenih fakulteta ljudi se u Sisak u pravilu ne vraćaju", kaže Kovač. Na njegove riječi savršeno se nadovezuje zaključak sisačkog kolege novinara Danijela Prerada.

"Nema tu velike mudrosti. Kad iz Siska maknete petrokemiju i Željezaru - sve se ruši", kaže Prerad. 


Uzmemo li u obzir i činjenicu da je Sisak jedini grad u Hrvatskoj za čije pučke kuhinje postoje liste čekanja, poruka mališana iz sisačkog zbora ''Crescendo'' je više nego realna, zapravo i više od toga - očajnička (SCREENSHOT: YouTube) 

Jedni od rijetkih poslodavaca u gradu su trgovački centri koji su ujedno i jedino što se proteklih godina gradilo u Sisku. Izuzmemo li njih, prema podacima s početka 2015. godine najveći poslodavac u gradu je država, točnije sisačka bolnica, koja zapošljava 1.300 radnika. Dodatnih 800 ljudi radi u sisačkoj Rafineriji, koja uz njih zapošljava i 500 ''vanjskih'' radnika, a čija je sudbina prilično neizvjesna, jer je pitanje koliko dugo će se još nafta prerađivati u Sisku. Gašenjem prerade u Rafineriji bi ostalo ukupno 300 radnika, što bi predstavljalo još jedan ozbiljan udarac za grad rastumačio je reporteru Lupige sisački kolega Prerad.

Nakon rafinerije i bolnice, najveći poslodavac je Grad, s oko 600 zaposlenih u upravi i komunalnim poduzećima, a tu je i poduzeće Mlin i Pekare, sa svojom maloprodajnom mrežom i 670 zaposlenih radnika na području cijele županije.  

Zbrojimo li sve spomenute brojke u tekstu nećemo nabrojati niti 5.000 zaposlenih građana, a prema podacima udruge Blokirani upravo je tamo toliko onih s blokiranim tekućim računima. O tome koliko je sisačka situacija notorna svjedoči i činjenica da su ovogodišnji Praznik rada sindikati obilježili prosvjednim skupom upravo ovdje, kao gradu simbolu devastirane hrvatske industrije. Čelnici pet sindikalnih središnjica pozvali su vlasti da spase ono što je od industrije ostalo, a sindikalni predstavnici Rafinerije Sisak i kutinske Petrokemije upozorili da i tim dvjema tvrtkama prijeti propast.

Uzmemo li u obzir i činjenicu da je Sisak jedini grad u Hrvatskoj za čije pučke kuhinje postoje liste čekanja, poruka mališana iz sisačkog zbora ''Crescendo'' je više nego realna, zapravo i više od toga - očajnička. Naslov njihove pjesme ''Što će biti s nama sutra'' mogli bismo komotno preformulirati u ''Hoće li sutra uopće biti Siska'' - grada, čija djeca su zaslužila puno više od toga da ih se prepoznaje kao one koji dolaze iz definicije za gospodarsku depresiju.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Negiranje genocida u Srebrenici pitanje je dobrog odgoja

    11.07.2020.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Negiranje genocida u Srebrenici pitanje je dobrog odgoja

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Paradoksalno, težak poraz sreća je u nesreći za SDP

    09.07.2020.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Paradoksalno, težak poraz sreća je u nesreći za SDP

  3. NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: „Srpski životi su važni???“

    23.06.2020.

    Igor Mandić

    NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: „Srpski životi su važni???“

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije