ĐONOM PO RADNIČKOJ FRONTI

Vi niste radnici, vi ste uhljebi, jugonostalgičari i politički padobranci

ritn by: Ana Benačić | 16.12.2014.
ĐONOM PO RADNIČKOJ FRONTI: Vi niste radnici, vi ste uhljebi, jugonostalgičari i politički padobranci
Otkad se nedavno pojavila na medijskoj sceni, Radnička je fronta pod napadima sa svih strana. Iako je nova, ova se politička inicijativa samouvjereno naziva "hrvatskom Syrizom", tvrdi da popunjava prazan prostor na hrvatskoj ljevici i nagovještava obračun sa svime što šteka u našem kapitalizmu, a onda i sa samim kapitalizmom. Umjesto komentara podrške ili osporavanja, klasičnog intervjua ili izvještaja o njihovoj pojavi, Lupiga je odlučila suočiti ih s najčešćim pljuvačkim komentarima kojima su izloženi zadnjih tjedana, a koje smo prikupljali među libertarijancima, dobronamjernim skepticima na ljevici i takozvanim "realistima" u centru. Prosudite sami kako su se snašli.

Na početku napomenimo da za Lupigu na ove prozivke odgovaraju Marko Milošević i Draženka Kosić, aktivni član i članica Radničke fronte, premda smo se najprije obratili Demianu Vokšiju i Mati Kapoviću koji povremeno pišu za naš portal. Međutim, partija nalaže rotaciju u medijima, pa, neka im bude.

Planirate opsežan socijalni program. To je nemoguće financirati bez nepovoljnog zaduživanja.

Draženka Kosić: Ustvari, puno toga je moguće i redistribucijom već postojećih sredstava. Pri tome mislim na iznimno progresivno oporezivanje, uključujući i nekretnine, kapital i ostale oblike 'oplođivanja' novca, ukidanje nevjerojatno izdašnog financiranja vjerskih institucija (uz to i potpuno neoporezivih!), kao i istupanje iz moralno neobranjivog i vrlo skupog NATO pakta, o kojem nas ionako nikada ništa nisu pitali. Također, reorganizacija administracije i lokalnih samouprava i ukidanje politički namještenih poslova sigurno može osloboditi sredstva iz proračuna, a na kraju ostaju i potpuno skandalozna izdvajanja za političku klasu i sve privilegije koje ona dobiva, a što je ionako ne sprečava da vodi katastrofalnu ekonomsku i socijalnu politiku uz stalnu korupciju već desetljećima.

Marko Milošević i Draženka Kosić (FOTO: Lupiga.Com)

Marko Milošević: Naravno da ove mjere, iako nezanemarive, nisu dovoljne za pokretanje rasta ekonomije i proizvodnje o kojem govorimo. Ali čista je demagogija govoriti da smo osuđeni na nepovoljno kreditiranje od strane "Trojke", koja upravo guši Grčku svojim neljudskim mjerama štednje. Kapital je odavno globaliziran, i postoji puno opcija i grupacija s kojima možemo surađivati. Sigurni smo da bi se npr. sa BRICS zemljama moglo surađivati na puno korektnijoj osnovi nego što je to trenutno slučaj sa zapadnim centrima i izvorima kapitala. Ili s pojedinim progresivnim vladama, kao npr. Venezuelom, velesilom fosilnih goriva, s kojom trenutno čak nemamo ni izravne diplomatske odnose. Oni koji govore da je nemoguće, bez da su uopće razmotrili alternative, a kamoli bili u poziciji da ih pokušaju realizirati, ili su naivni ili namjerno šire dezinformacije.

Ako se toliko protivite politikama Europske unije, to znači da ste za izlazak Hrvatske iz EU.

Draženka Kosić: Ne smatramo da bi nagli izlazak Hrvatske iz EU u ovim uvjetima donio nešto dobro za našu ekonomiju. S druge strane, apsolutno se protivimo ovakvom ustroju i zalažemo se za potpunu demokratizaciju i rekonstrukciju institucija u EU, čije su poluge izvršne vlasti trenutno u potpunosti odvojene od demokratske kontrole. Posljedica nedostatka trajne i efikasne demokratske kontrole odozdo je simbioza svih EU institucija s krupnim kapitalom, a posljedice te „neprirodne zajednice“ osjećamo na svojoj koži svi; trenutni predsjednik EK, Jean-Claude Juncker, zanat je izbrusio kao upravitelj porezne oaze poznatije pod nazivom Luksemburg, u kojoj su najveće svjetske korporacije oprale milijune i milijarde dolara profita. U jednoj Njemačkoj, idealu svih naših neinformiranih ljubitelja kapitalizma, 25 posto zaposlenih radi na "mini poslovima"; kraćeg radnog vremena, ispod minimalca, i bez ikakve socijalne zaštite. Od čega će ti ljudi živjeti kad odu u mirovinu?! Naravno da je nešto tako zahtjevno kao što je temeljita promjena EU nemoguća iz pozicije izolirane, male članice kao što je Hrvatska, i zato namjeravamo aktivno surađivati sa svim srodnim pokretima i organizacijama u Europi, koji će ionako neizbježno jačati uz postojeće ekonomske i društvene trendove. Ali i prije nego se to dogodi, možemo – i moramo – početi razvoj društva u potpuno drugačijem smjeru.

Nemoguće je nacionalizirati imovinu koju planirate, ponajprije banke. Ne postoji ni pravno ni financijsko uporište za to.

Marko Milošević: Apsolutno odbijamo tvrdnju da su nacionalizacije nemoguće. Čak i u ovako korumpiranom i nefunkcionalnom političkom sistemu kao što je naš, u više navrata je Državna revizija izvještavala Sabor o epidemiji nepravilnosti i ilegalnih procesa u procesu privatizacije na brojnim primjerima. A to je objavljeno bez ikakve stvarne političke volje da se nešto poduzme. Zamislite koliko kriminala bi u tom procesu pronašla politička opcija čija bi jedna od glavnih svrha bila da se obračuna s privatizacijskom pljačkom? Koliko ukradenih, opljačkanih i nestalih poduzeća su svima poznata, a nikad procesuirana javna tajna po Hrvatskoj? Uloga "naših" banaka u stečajnim, privatizacijskim i korupcijskim manevrima zadnjih godina i desetljeća, kao i njihovo redovno servisiranje i skladištenje novca najrazličitijih kriminalaca i mafijaša, domaćih i uvoznih, većini je ljudi već posve poznata stvar. Samo je pitanje političke volje da reagira na zahtjeve 'odozdo', kako bi se oni proveli.

"Puno toga je moguće i redistribucijom već postojećih sredstava" (FOTO: Radnička fronta/Facebook)

Naravno da ćemo na tom putu osjetiti i otpor i pokušaje sabotaže, ali to nam jednostavno nije dovoljan argument za prihvaćanje alternative, a ona je slobodan pad u katastrofu, jer kad privatni interesi preuzmu kontrolu nad društvenim procesima to je jedino što nas čeka.

Radnička fronta je za samoupravljanje, koje se pokazalo neučinkovitim u Jugoslaviji; moderno poduzetništvo nema vremena za tako spore procedure.

Marko Milošević: Samoupravljanje koje se pokazalo neučinkovitim je korumpirano, birokratsko 'samoupravljanje' u jednopartijskom sistemu bez učinkovite demokratske kontrole odozdo, od strane radnika uključenih u proces organizacije rada. Nije bila loša ideja, nego provedba. Na nižim razinama, tamo gdje je bilo i manje razloga za korupciju i "partijske prste", samoupravni model davao je konzistentno vrlo dobre rezultate. O tome postoje brojne studije. A čak i onako iskrivljen i nepotpun model radničkog samoupravljanja, nastao u suštinski nedemokratskom društvu, davao je neusporedivo bolje ekonomske rezultate nego bilo što što provodimo u samostalnoj Hrvatskoj. Smatramo uvredom za inteligenciju ne samo nas, nego i svih radnika u Hrvatskoj, izjave da su radnici nesposobni odlučivati o pitanjima koja se tiču organizacije i obavljanja posla kojeg ljudi rade po pet, deset, 15 ili 30 godina. Samo je pitanje postavljanja kvalitetnog, transparentnog i efikasnog modela kojim će se to organizirati, a to mi namjeravamo napraviti u suradnji sa svim progresivnim snagama, jednom kada budemo u mogućnosti utjecati na takva pitanja.

RF je jugonostalgičarska organizacija, što znači da ste i protiv slobode govora i medija.

Marko Milošević: To je dosta neozbiljna tvrdnja budući da dobar dio članova RF-a uopće nema nekog značajnog iskustva života u bivšoj državi. Ono što možemo reći je da RF nema fundamentalistički stav prema tadašnjim iskustvima, a to nam omogućava da uočimo i određene prednosti u odnosu na postojeće mehanizme u društvu, konkretno u sferi kontrole društvenih nejednakosti i razvoja ekonomije. Naš cilj je zadržavanje – i jačanje – postojećih osobnih i političkih sloboda za ljude koji žive od svog rada, nikakvi skokovi unazad.

Nitko nije riješio nezaposlenost, teško da to može napraviti RF.

Draženka Kosić: Nitko nije ni pokušao riješiti nezaposlenost. Da bi se zaposlenost pokrenula, javni sektor, iza kojeg stoji progresivna, lijeva državna vlast, mora preuzeti odgovornost i kontrolu nad ključnim ekonomskim polugama u društvu i usmjeriti ih u pokretanje proizvodnje. Očito je da tržište nema nikakvu namjeru da to učini. Tržište je u svojoj suštini kartel najmoćnijih igrača koji diktiraju pravila igre, i ako tržište procijeni da mu je u interesu proizvodnja u Aziji ili Africi, ili gdje god mu je isplativije, mi se možemo pozdraviti i s tržištem i s investicijama – ako ne preuzmemo kontrolu barem nad onim što sami proizvodimo, a što je trenutno velikom većinom u rukama malog broja domaćih i stranih tajkuna i korporacija.

Ne vodite računa o rodnoj ravnopravnosti.

Draženka Kosić: To jednostavno nije istina. Tko god pogleda Obrazložene zahtjeve Radničke fronte, vidjet će da je nama izuzetno važna borba za ravnopravan položaj žena i neheteroseksualnih skupina u društvu, od toga da se zalažemo za produženje trudničkog dopusta uz punu plaću, za pravednu valorizaciju neplaćenog ženskog rada u kućanstvu do prava na besplatan abortus i kontracepciju. Isto tako smatramo da svi ljudi bez obzira na seksualnu orijentaciju moraju u svojim pravima biti izjednačeni sa svim građanima Hrvatske.

  Osim što pretpostavlja da ljudi koji ne obavljaju teške fizičke poslove ne zaslužuju biti uključeni u kategoriju radnika, cilja se i na to da se netko ne smije boriti za bolje društvo ako i sam nije na rubu gladi (FOTO: Radnička fronta/Facebook)

Što se tiče žena u Radničkoj fronti, svakim danom raste broj naših članova pa tako i broj žena uključenih u sve aktivnosti i projekte kojima se bavimo. Kad sam prvi put s prijateljicom došla na sastanak Radničke fronte krajem ljeta, na sastanku je bila samo jedna žena, ali je i broj članova RF-a bio puno manji. Situacija se u međuvremenu drastično promijenila. Još uvijek je broj žena nešto manji nego što bismo mi to željeli, ali to ništa ne govori o Radničkoj fronti nego o pojavi koja je prisutna u mnogim društvima, a to je da su nažalost žene zbog svoje višestruko marginalizirane pozicije u manjoj mjeri uključene u društveno-politički život ili je njihov doprinos slabije valoriziran, a što opet ukazuje i na klasni aspekt tog problema. Pojednostavljeno rečeno, hrvatsko društvo je do krajnjih granica osiromašeno i žene slabijeg imovinskog stanja kojih je svakim danom sve više, svakodnevno se bore za preživljavanje radeći više od osam sati dnevno, a onda još moraju preuzeti i veći teret vođenja kućanstva i bavljenja djecom te često nemaju ni snage ni vremena za nekakav politički angažman. Nasuprot tome, žene koje su klasno više na društvenoj ljestvici, a kojih je brojčano manje od osiromašenih i nezaposlenih, imaju i više vremena i puno lakši pristup polugama moći od žena koje se nalaze u nepovoljnijem položaju.

Marko Milošević: Kako je Radnička fronta politička inicijativa, a uskoro i stranka koja se bori za korjenitu promjenu političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada, mi i ovim putem pozivamo žene da se u što većem broju uključe u rad RF-a i odaberu način na koji se žele boriti za bolje i pravednije društvo za sve nas, bilo da se radi o aktivizmu oko ženskih prava, uključivanju u borbu za radnička prava, političkim aktivnostima ili nekoj drugoj vrsti doprinosa općem dobru.

"Radnička" ste fronta, a nemate radnikâ, već samo neke akademike, odnosno "uhljebe".

Draženka Kosić: Imamo poprilično šareno članstvo koje uključuje i sindikalce, i visoko obrazovane, i nezaposlene, i 'tradicionalne' radnike i radnice, uz dosta mladih ali i starijih generacija, a čak nam se i umirovljenici javljaju. Ali takav stav je problematičan na više razina. Osim što pretpostavlja da ljudi koji ne obavljaju teške fizičke poslove ne zaslužuju biti uključeni u kategoriju radnika (a to bi onda moglo obuhvatiti puno poslova od liječnica, preko učiteljica, do socijalnih radnica ili novinarki), također i cilja na to da se netko ne smije boriti za bolje društvo ili za veća prava potlačenih u društvu ako i sam nije na rubu gladi. To je notorna glupost. Na kraju, o sastavu našeg članstva najbolje znaju sami naši članovi i simpatizeri, kojih je svaki tjedan sve više.

Program ORaH-a je konkretniji i promišljeniji od onoga Radničke fronte.

Marko Milošević: Možda po usuglašenosti s političkim jezikom postojećih velikih stranaka. Da li je promišljeniji, a kamoli konkretniji, po pitanju suočavanja s uzrocima većine problema u našem društvu je drugo pitanje. Korijen većine problema u našem društvu leži u kapitalizmu kao takvom, a ne nekoj „našoj“ verziji kapitalizma – jer nikakva druga niti nije moguća u Hrvatskoj. Podatak iz 2010. godine, koji kaže kako najveću prosječnu neto plaću imaju radnici u djelatnosti promidžbe (reklama i propaganda) i istraživanja tržišta – 9.399 kuna, a najnižu proizvođači odjeće – 2.794 kune, nema veze s hrvatskim kapitalizmom, nego s tim sustavom općenito, i borbe protiv istih pojava i problema vode milijuni ljudi od Kanade i SAD-a preko zapadne Europe, do nas. Logika sistema koji četiri puta više vrednuje proizvođače reklama od proizvođača odjeće je globalni problem.

"Apsolutno odbijamo tvrdnju da su nacionalizacije nemoguće" (FOTO: Radnička fronta/Facebook)

Jednostavno, ne mislimo se osvrtati previše na stanje na postojećoj političkoj sceni. Imamo svoj program i svoje zahtjeve i koncentriramo se na širenje naših ideja, a ne na „konkurenciju“, koju u pravom smislu na ljevici ni nemamo.

Nemate ljudske kapacitete da izgradite moderne institucije koje bi provele vaš program.

Marko Milošević: Toga smo se već dotakli na temi samoupravljanja. Kakvi su to natprirodni kapaciteti potrebni npr. za efikasnu i transparentnu kontrolu rada uprave i „najviših razina“ od strane radnika u nekom poduzeću ili organizaciji, ili za njihovo odlučivanje u izboru tih istih upravljačkih struktura? Po čemu je to lošiji sustav od sadašnjeg, gdje sve odluke u ekonomskoj sferi života donose ljudi koji ne snose nikakve posljedice za te odluke, a mi koji ih snosimo, ne možemo nikako na njih utjecati?! U pozadini ovakvog stava leži ideja da smo mi nesposoban, čak i lopovski narod. Osim što je to autokolonijalni refleks bez uporišta u povijesnom iskustvu, čiji je primarni cilj bio da nas bez puno propitkivanja i analize „civilizira“ i gurne u obećanu EUniju, jedina svrha ovakvih izjava je da obeshrabre ljude u mogućnost promjene prije nego uopće i pokušaju napraviti nešto za svoje živote. Ne vjerujemo da će ljudi na to nasjedati još dugo.

Ako će se financirati putem članarina, RF neće imati novca za osnovne funkcije, počevši od predizborne promidžbe pa na dalje.

Draženka Kosić: To se u ovoj ranoj fazi lako može demantirati iskustvom. U trenucima najvećeg prometa, ukupan doseg na našoj Facebook stranici bio je veći od 100.000 ljudi. Naravno da to sve nisu naši simpatizeri, ali to je svakako impresivna publika. Također, do sad smo već spominjani ili intervjuirani u velikom broju medija, na HRT-u i više puta, praktično bez ikakvih financijskih troškova. Kampanje su skupe za režimske političare jer je njihovo izborno tijelo kapitalistička elita, koja ih i financira, pa su im i apetiti veći. Naš pristup komunikacijskoj strategiji je potpuno drugačiji, i primarno se oslanja na našu vlastitu medijsku komunikaciju putem web-stranice i Facebook profila, i izlaze u veće medije kad i gdje nas pozovu. Za dosadašnji rad i troškove, članarine se pokazuju sasvim dovoljne. Kao što je već spominjano, svi RF-ovi kandidati koji budu izabrani na neku političku funkciju će se odricati velikog dijela plaće (kao i saborske mirovine i ostalih povlastica), koju će uplaćivati RF-u za daljnji rad i širenje. Iskreno, više od toga nam u ovoj fazi ni ne treba.

Marko Milošević: Naravno, točno je da izbori u ovakvoj „demokraciji“ praktično isključivo ovise o kapitalu i o odluci koje će opcije ekonomska elita podržati – a to nikad nisu opcije kao što je RF. To je čista diktatura kapitala, koji je koncentriran u minornom broju ruku, a ne demokracija. U tom smislu, budući ulazak naših članova u Sabor nam je bitan i taktički, kao izvor financija za daljnju borbu. Ali da smatramo da je nemoguće doprijeti do velikog broja ljudi bez milijunskih iznosa, ne bi u ovo niti ulazili. Također, postojeće stranke su koruptivne u svemu, pa tako i u trošenju vlastitih sredstava. Mi smo sigurni da možemo postići puno više s puno manje, jer nas ne vežu nikakvi dugovi i klijentelističke veze s kojekakvim medijskim i PR mogulima. A čim budemo u mogućnosti to provesti, u potpunosti ćemo isključiti privatna sredstva iz organiziranja i financiranja izbornog procesa. Politika je stvar od općedruštvenog interesa, i njeni troškovi se jedino tako trebaju i financirati. Potpuno transparentno i iz državnog proračuna, pod jednakim uvjetima za sve.

Sanjate o besklasnom i beskonfliktnom društvu koje ne postoji, niti može biti uspješno u svijetu kompeticije.

Draženka Kosić: To je točno. Zato ćemo se morati, na globalnoj razini, u jednom trenutku riješiti svijeta kompeticije – ili propasti s njim u vrtlogu ekološke, nuklearne ili neke treće katastrofe. Ali to su opća i globalna pitanja koja nisu u fokusu onoga o čemu RF govori – a to je hvatanje u koštac sa svim ovim „lokalnim“ posljedicama kapitalizma koje i sami možemo iskorijeniti. Korumpirana i preplaćena politika, divljajuća nejednakost, izbacivanje ljudi iz stanova, nezaposlenost, sve drugo o čemu smo već govorili su vrlo opipljive, svakodnevne posljedice ovog sistema koje itekako možemo suzbiti, ako se odlučimo na potrebne korake.

Progresivni porezi otjerat će sposobne menadžere iz Hrvatske.

Marko Milošević: Neće. Otjerat će možda 20-25 posto najpohlepnijih i najsebičnijih. Neka im je sa srećom – evo, mi ćemo im pomoći da se spakiraju, ako treba. Ne sumnjamo da će ih EU dočekati raširenih ruku, Amerika pogotovo. S druge strane, o tome kako je osobni profit najbolji, ili čak jedini motiv za razvoj tehnologije ili društva najbolje govore Nikola Tesla, Jonas Salk, ili pak kompletni sovjetski svemirski program. Albert Einstein napisao je esej „Zašto socijalizam?“ u kojem nastoji racionalno objasniti zašto je privatno upravljanje u ekonomiji, i koruptivni utjecaj kapitala u politici koje iz njega proizlazi, u suštini štetno za ljudski rod.

Smatramo uvredom za inteligenciju svih radnika u Hrvatskoj, izjave da su radnici nesposobni odlučivati o pitanjima koja se tiču organizacije posla kojeg ljudi rade po pet, deset, 15 ili 30 godina (FOTO: Radnička fronta/Facebook)

Jedina kategorija ljudi u društvu kojoj koristi ideja da je zgrtanje novca najbolja garancija za opće blagostanje su oni ljudi koji već imaju gomilu novca, jer tako svoju poziciju prikazuju kao društveno korisnu. I to je sve.

Nemate zaštitne mehanizme unutar stranke koji bi spriječili samovolju nekih istaknutijih članova partije.

Draženka Kosić: Najbolji zaštitni mehanizam je jasno i apsolutno ograničavanje individualnih ovlasti unutar organizacije, što provodimo u praksi od početka. Niti jednu bitnu odluku ne može donijeti jedan član; sve odluke donose se, ovisno o svom karakteru, transparentno i demokratski na razini lokalne organizacije, Koordinacijskog odbora ili Skupštine RF.

Marko Milošević: Drugi dio pristupa rješavanju ovog problema je rotacija članova u medijskim nastupima, što smo do sada jasno provodili i što je ključna karika naše strategije. Teško da bi nas nečija samovolja dovela do sadašnje situacije. A osobni stavovi prema bilo kojem istaknutijem članu ne mogu biti dominantno mjerilo u ozbiljnom političkom radu. Političko organiziranje koje se zadržava na ljudima koji su ti osobno dragi je osuđeno na marginu, i po nama potpuno neozbiljno. U politiku se ulazi zbog ideja za koje se želiš boriti, ne zbog ljudi koji su ti simpatični.

Nemate širu bazu koja se gradi godinama radom na terenu, čak ni u Zagrebu, a kamoli izvan Zagreba.

Draženka Kosić: Širu bazu još uvijek nemamo. Imamo četiri čvrste lokalne organizacije, još tri u skorom pokretanju (najkasnije odmah nakon Nove godine), i sve veći broj simpatizera i podržavatelja koji se u ovom trenutku nisu aktivno uključili. Ni ne tvrdimo da smo daleko stigli, samo da smo dobro počeli, a reakcije ljudi na svako naše dosadašnje pojavljivanje u medijima nas iznimno ohrabruju – ne računajući, naravno, tržišne talibane.

Pozivate se na Syrizu, Podemos, Združenu levicu. Syriza ima iza sebe više desetljeća izgradnje pokreta, Podemos ima grassroots pokret, Združena levica bar pet godina sustavnog rada s članstvom, a što vi imate? I u kakvim ste konkretno kontaktima s te tri stranke?

Marko Milošević: Ustvari, Združena levica je također poprilično naglo katapultirana u politički sustav Slovenije. SYRIZA jedina ima dugogodišnju povijest, organizacijske kapacitete i veze u bazi. Podemos se pojavio na valu velikih prosvjeda u Španjolskoj, ali oni su dominantno bili fokusirani u Madridu (trg Puerta del Sol), a Podemos je ipak u rekordnom roku narastao na stotine lokalnih „krugova“, kako oni zovu lokalne organizacije.


"Sa ZL smo u odličnim odnosima, s
a SYRIZA-om već kontaktiramo preko člana njihovog CK zaduženog za 
međunarodno povezivanje...  Isto vrijedi i za Podemos" (FOTO: Radnička fronta/Facebook)

Pouka iz ovih primjera je da se alternativne ideje mogu probiti u društveni mainstream i putevima drugačijim od tradicionalnog shvaćanja procesa izgradnje baze na ljevici, vjerojatno i zato što neodrživost sistema postaje instinktivno jasna sve većem broju ljudi. Ne mora netko čitati Marxa, Marcusea ili Rosu Luxemburg – iako su poželjni – da bi shvatio da je današnje društvo, koje počiva na kapitalističkoj ekonomiji, potpuno apsurdno, nečovječno, nepravedno i neodrživo.

Draženka Kosić: Sa ZL smo u odličnim odnosima, bili smo i u posjeti u Ljubljani, a njihovi članovi sudjelovat će na skoroj sindikalnoj konferenciji koju organiziramo. Sa SYRIZA-om već kontaktiramo preko člana njihovog CK zaduženog za međunarodno povezivanje, i vjerojatno će netko iz SYRIZA-e doći i podržati našu službenu osnivačku skupštinu. Isto vrijedi i za Podemos, s kojim ćemo se uskoro izravno povezati preko jednog našeg simpatizera koji radi u GUE/NGL, odnosno najljevijoj grupaciji u Europskom parlamentu sastavljenoj od Ujedinjene europske i Nordijske zelene ljevice.

„Procurio“ vam je video koji je prozvan Kapovićevim planom za manipulaciju javnošću. Tamo se govori o skrivanju vaših stvarnih namjera pred medijima, dvostrukoj igri s javnosti - radikalno vs. umiveno, priča se o bacanju "hippie fora"..., tek se ovlaš spominju radnici. 

Marko Milošević: Prvo, najbolji način da se razbiju „kontroverze“ oko tog izlaganja je da ga svi zainteresirani pogledaju. „Sažetak“ objavljen na blogu nazvanom po glavnom liku romana sociopatkinje Ayn Rand ne može se nazvati pouzdanim izvorom.
 


Kao što smo već napisali na našem profilu kad smo objavili njihovu „ekskluzivu“ – napad je najbolja obrana – i kao što je u videu i sam izlagač, Mate Kapović, odmah na početku spomenuo, izlaganje je samo jedno u nizu za članove RF od strane više ljudi koji će iznositi svoje stavove o nizu tema; od medijske strategije, preko sindikata, interne organizacije ili povijesti radničkih borbi. Od ovoga se pokušala napraviti priča jer je riječ o trenutno medijski najeksponiranijem članu RF-a, ali s druge strane, to nam govori nešto o tome kako se naši protivnici hvataju za slamke i kako je očito da nekom smetamo. To nas može samo ohrabriti. Uspjeh RF ne počiva na bilo kojem pojedincu, nego na jedinom političkom programu u Hrvatskoj koji nudi jasne korake za uspješno suočavanje sa izazovima pred kojima stoji naše društvo.

Draženka Kosić: Ponovit ću naš poziv svim dobronamjernim pratiteljima RF-a: slobodno nam se javite za sudjelovanje na sastancima, učlanjenje i rad u RF, kao i za izlaganja sličnog karaktera.

(FOTO: Radnička fronta/Facebook)


Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Radnička fronta/Facebook


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. NAŠA DOBROTA JE VEĆA OD VAŠEG ZLA: Sarajevo će biti, fašizam će proći

    08.09.2019.

    Faruk Šehić

    NAŠA DOBROTA JE VEĆA OD VAŠEG ZLA: Sarajevo će biti, fašizam će proći

  2. TURISTI MEĐU NAMA: Hvala što plešete umjesto mene

    20.08.2019.

    Boba Đuderija

    TURISTI MEĐU NAMA: Hvala što plešete umjesto mene

  3. BURE BARUTA: Brega vs. Buba Corelli

    16.08.2019.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Brega vs. Buba Corelli

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije