Sve o četničkim zločinima i kazni
Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, na adresi Preradovićeva 5 u Zagrebu, večeras će od 18.00 sati ugostiti mladog beogradskog povjesničara Milana Radanovića, koji će predstaviti svoju knjigu "Kazna i zločin: snage kolaboracije u Srbiji. Odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945)". U pitanju je povjesničarski rad, stoji u najavi promocije, "koji predstavlja najobuhvatniju kronologiju ratnih zločina snaga pod komandom Draže Mihailovića i pod ingerencijom kvislinške vlade Milana Nedića". Želite li saznati nešto o četničkim zločinima i kazni koja je nakon Drugog svjetskog rata uslijedila - posjetite promociju i uzmite besplatan primjerak knjige.
U najavi događaja stoji:
Nedavno objavljena knjiga Milana Radanovića, "Kazna i zločin: snage kolaboracije u Srbiji. Odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945)", predstavlja najobuhvatniju kronologiju ratnih zločina snaga pod komandom Draže Mihailovića i pod ingerencijom kvislinške vlade Milana Nedića, pisanu pretežno na nekorištenim arhivskim izvorima. Knjiga, pored ostalog, predstavlja kroniku terora nad seljačkim narodom Srbije koju su sprovodile domaće antikomunističke formacije.
Radanovićeva knjiga predstavlja primjer argumentirane polemike sa revizionističkom historiografijom u Srbiji jer otvoreno ukazuje na ignoriranja historijskih činjenica, plasiranja poluinformacija i dezinformacija, mistificiranja historijskog konteksta i donošenja neznanstvenih zaključaka od strane revizionističkih povjesničara koji obrađuju razdoblje Drugog svjetskog rata. Tako ova publikacija demistificira revizionistički mit o strijeljanju navodno 9.300 četnika Draže Mihailovića maja 1945. na Zelengori i Sutjesci i ukazuje na prešutkivanja značaja dviju amnestija iz druge polovice 1944. na osnovu kojih je velikom broju četnika, hrvatskih domobrana i slovenskih domobranaca omogućeno polaganje oružja ili prelaženje u antifašistički tabor, pod uslovom da nisu bili počinioci ratnih zločina.
Radanović sugerira da je nacionalno pomirenje (imperativ koji navodno stoji u pozadini zahtjeva za rehabilitaciju pripadnika domaćih pokreta poraženih 1945.) omogućeno i umnogome sprovedeno još 1944., upravo navedenim amnestijama. Autor ne zaobilazi ni primjere revolucionarnog terora koje je sprovodila partizanska strana, pri čemu kontekstualizira pojedine epizode partizanskog terora, kao što argumentirano osporava brojne stereotipe plasirane od strane historijske publicistike i akademske historiografije na temu zločina oslobodilaca.
Na promociji govore: povjesničari Dragan Markovina i Hrvoje Klasić, urednik Krunoslav Stojaković i autor Milan Radanović.
Knjiga je dostupna i online u pfd formatu, a na samoj promociji bit će dostupan i ograničen broj besplatnih primjeraka knjige. Knjigu možete skinuti s adrese http://www.rosalux.rs/sites/default/files/publications/Kazna%20i%20zločin.pdf
Na ovom, pak, mjestu možete naći razgovor s autorom, povjesničarom Milanom Radanovićem.
Lupiga.Com
Svi politicari na teritoriji bivse SFRJ od raspada te SFRJ naovamo su gradili i danas grade crno-bele situacije u kojima je polazna tacka da je sve pre njih bilo pogresno ili nije ni postojalo. Tako sve po svaku cenu mora biti suprotno od onog kako je pre bilo. Cak i da je samoupravni socijalizam bio najgore drustveno uredjenje na svetu, niko nije ponudio "tranziciju" u bolje drustvo nego svi u gore (liberalni kapitalizam na nivou kollonijalne Indije pre Gandija). Sad u svim drzavama bivse SFRJ kruze na izborima isti ljudi i nista se ne menja sem naziva politickih partija koje ucestvuju na izborima a cesto ni to. Dijalektika podrazumeva usavrsavanje drustvenog uredjenja i sistema a to niko od sadasnjih "lidera" niti zeli da cuje niti mu pada na pamet da to nudi u svom programu.
Politicke partije bez ideologije su bande kriminalaca koji fakticki cekaju svoj red na pljacku drustvene imovine i naroda kad pobede na "izborima". Pljacka je dozvoljena onima kojima je od "stranih faktora" predvidjeno da pobede na izborima, da "strani faktori" ne moraju nikoga da plate. I sve tako jednako. Niko ne spominje da za drustvenu (socijalnu) sigurnost jedinu garanciju daje drustvena imovina i strateski resursi u vlasnistvu naroda i drzave koji ne smeju i ne mogu biti privatizovani, inace drzava postaje strana kolonija.