Nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, najaktivniji i najzanimljiviji akter postao je novi saborski zastupnik Ivan Pernar. Unatoč tomu, analize njegovog uspona i popularnosti su rijetke, a medijska cenzura oko njega i Živog zida skoro sveobuhvatna (iako nije uvijek bilo tako). Unatoč tome, prošlotjedna anketa Ipsosa i Nove TV pokazuje da je Živi zid iznenađujuće skočio na treće mjesto, odmah iza dvije najveće stranke. Ovotjedna anketa agencije Promocije plus pozicionira Živi zid (7,5 posto) na četvrto mjesto iza HDZ-a (31,3), SDP-a (22,9) i MOST-a (8,7 posto), a sam Pernar preskočio je po popularnosti Davora Bernardića (SDP), navodno čelnika najveće opozicijske stranke. Teško je reći kojoj anketi treba vjerovati, ali Živi zid se sve više profilira kao vrlo izgledna treća opcija, dok Pernarova popularnost raste.

Takav politički razvoj mogao bi uvelike zakomplicirati situaciju nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Zato nije neobično da se povodom ovih anketa javio i dugovječni HDZ-ov spletkar, siva eminencija koja u suton života povlači konce iz pozadine, krojeći buduću HDZ-ovu taktiku u zakulisnim dvorskim intrigama. U vjernoj kopiji Erdoğanovog antidemokratskog obračuna s opozicijom, Vladmir Šeks izrazio je tobožnju zabrinutost za stabilnost političkog sustava i predložio podizanje izbornog praga na sedam posto te povećavanje broja zastupnika u sredinama (Dalmacija i Slavonija) gdje još uvijek čvrsto vlada HDZ.

Živi zid je iznenađujuće skočio na treće mjesto, odmah iza dvije najveće stranke (FOTO: Lupiga.Com)

U ovim povezanim sličicama političkog mozaika, na jednoj strani otkriva nam se dakle uspon stranke što je žestoko ušla u obračun s političkim establišmentom, a na drugoj otvoreni zahtjev za što većim isključivanjem širokih slojeva iz demokratskog procesa.

Pernarovi počeci

Najzaslužniji za trenutnu popularnost Živog zida nedvojbeno je Ivan Pernar. U svojim živopisnim i borbenim parlamentarnim nastupima uspio je zagrabiti u sve dublji bunar rastućeg nezadovoljstva društvenom stvarnošću i profilirati se kao akter oštro suprotstavljen vladajućem HDZ-ovom establišmentu. No radi jasnoće pregleda i razumijevanja trenutne popularnosti možda je ipak bolje kronološki rekonstruirati njegovu političku prisutnost. Potkraj februara 2011. godine, u vrijeme kada je ekonomska kriza već uočljivo izjedala društvenu koheziju, a drugi se HDZ-ov mandat bližio kraju, u Zagrebu izbijaju prosvjedi u kojima Pernar izranja u prvi plan. Njegova spremnost da se baci pod štitove interventne policije, pa ga u medijski ekscesnom momentu odnesu u maricu, brzo ga je gurnula u središte zbivanja.

Same prosvjedne šetnje započele su euforično, odlaskom pred središnjice HDZ-a i SDP-a, skidanjem i paljenjem stranačkih zastava, kao i zastave Europske unije. Svakih nekoliko dana u Zagrebu se okupljalo između nekoliko stotina i nekoliko hiljada demonstranata, političkih uvjerenja širom ideološkog spektra, ali s centralnim zahtjevom rušenja HDZ-ove vlasti i raspisivanja prijevremenih izbora. Mediji Pernara (kao samozvanog lidera tog širokog prosvjednog pokreta) nisu štedjeli i brzo su ga otpisali kao nesuvislog i narcisoidnog egzibicionistu isključivo željnog medijske pozornosti. Premda ne daleko od istine, ovaj fokus na pojedinca i njegova diskvalifikacija su situaciju protiv koje se prosvjedovalo ostavili izvan fokusa. Pernar je pola godine kasnije pokušao iskoristiti medijsku prepoznatljivost, pa je u kasnu jesen 2011. izašao na parlamentarne izbore sa strankom Savez za promjene koja je na razini cijele zemlje skupila oko 14 hiljada glasova i skoro u svim izbornim jedinicama ostala ispod jedan posto.

Sljedeće godine grupa mlađih ljudi oko Pernara formira udrugu Živi zid. Cilj im je formalno zaustaviti deložiranje ljudi iz ovršenih domova. Time svjesno i strateški odlučuju adresirati neke od ključnih problema o kojim političke elite izbjegavaju govoriti, a još manje se njima baviti, poput rastućeg broja građana s blokiranim računima (oko 330 hiljada), povećanog broja ovrha te naposljetku deložacija. Spremnost da postave svoja tijela između interventnih policajaca i izgubljenih domova, snime mučne scene policijske brutalnosti i prokažu surovost sistema u kojem banke hladno ovršavaju neplaćene kreditne rate, nerijetko ih je guralo među udarne vijesti internetskih portala. Tiskani i elektronički korporativni mediji, više ovisniji o reklamama iz bankarskog sektora, pridavali su puno manje pažnje, tek i eventualno na razini kratke vijesti.

Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Pernar (FOTO: Lupiga.Com)

No na razini poruke odaslane sa samih poprišta sukoba vladala je opća konfuzija i posvemašnji manjak suvislosti. Borbu protiv deložacija uokvirili su kroz uvjerenje da je hitno potrebna reforma monetarnog i financijskog sustava koji je neodrživ i poguban dok god je “novac dug, centralna banka mjenjačnica, a valutna klauzula pljačka”. Ove nejasne i apstraktne poruke, provučene kroz dualističku metafiziku demonskih bankarskih elita i poštenog malog čovjeka, ostale su do danas temelj njihovog političkog programa. Pernar ih papagajski ponavlja skoro u svakoj prilici, malo shvaćajući da grebe po površini nečeg što uopće ne razumije. Ali njegova autentična i iskrena ambicija da na deložacijama “objasni” monetarni sustav proizvela je zato koreografije i stilske ekspresije fascinantnije od bilo čega što danas može proizvesti suvremeni hrvatski teatar.

Politički proboj

Usprkos svim sukobima s policijom i mučnim momentima privođenja, Pernar i Živi zid i dalje su ostajali izolirani, tapkajući po nevidljivom rubu političkog spektra, posve izvan interesa mainstream elektroničkih medija. Situacija se promijenila krajem 2014. godine, kada je Savez za promjene preimenovan u Živi zid, a njihov član Ivan Vilibor Sinčić krenuo u skupljanje potpisa za predsjedničku kandidaturu. Iako su u tom trenutku djelovali već skoro tri godine, potpisi nisu dolazili glatko, ali onog trenutka kada je Sinčić postao kandidat, dobili su i željeni prostor na nacionalnim televizijama. Svjestan medijske slike o sebi, Pernar se povukao u drugi plan, prepustivši Sinčiću svjetla političke pozornice.

Tekst u cjelosti pročitajte na portalu bilten.org.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com