Bob Dylan konačno se oglasio na vijest da je dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ali ne odboru nagrade Švedske akademije odakle su ga danima pokušavali kontaktirati već u intervju koji je u subotu objavljen na web stranicama britanskog Telegrapha, a što je i prvo njegovo javno očitovanje na nagradu. Na pitanje novinarke Edne Gundersen, planira li se pojaviti na dodjeli u Stockholmu ovog prosinca, odgovorio je: "Svakako, ako to ikako bude moguće".

Od kako je 13. rujna proglašen dobitnikom Nobelove nagrade Dylan se o ovoj vijesti ni na koji način nije očitovao. Na njegovoj web stranici pojavila se tek kratka napomena da je dobitnik Nobela, no i nestala za manje od 24 sata. Ipak, u razgovoru je novinarka stekla dojam kako je američki glazbenik prilično oduševljen nagradom.

"Kad sam prvi put čuo bio sam u čudu. To je nevjerojatno. Tko uopće može sanjati da će mu se ikad dogoditi takvo što?", rekao je Dylan čije je ime dugo godina bilo među prvima na listi potencijalnih dobitnika, toliko dugo da se prestalo uopće računati kako je moguće da za književnost Nobela primi rock glazbenik. Konačno, javnost je i dalje podijeljena oko ove odluke Švedske akademije, a Dylanova šutnja samo je dolijevala ulje na vatru zbog čega je jedan od članova odbora, a oni malo kad uopće istupaju u javnosti, glazbenika prozvao "nepristojnim i arogantnim". Dylan se svemu tome čudi, nije mu jasno oko čega se stvorila tolika strka.

"Pa ja sam tu cijelo vrijeme", jedino je što nudi kao odgovor na pitanje zbog čega mu je bilo tako teško javiti se na pozive odbora Nobelove nagrade.

"Ako sam išta naučila o njemu tijekom godina i nekoliko intervjua koje mi je pristao dati, to je da od Dylana uvijek možete očekivati neočekivano", napisala je novinarka Telegrapha koja je prvi intervju s ovom glazbenom legendom poznatom po izbjegavanju javnosti objavila prije gotovo 30 godina. 

Bob Dylan u intervjuu britanskom Telegraphu najavljuje svoju izložbu slika u Londonuse - "Theatre, Downtown LA" (FOTO: Halcyon Gallery London)

Ovoga puta pitala ga je gdje vidi svoje pjesme u usporedbi sa starogrčkim pjesnicima Homerom i Sapfom s kojima ga je usporedila stalna tajnica Švedske akademije Sara Danius.

"Pa moguće je, na neki način. Neke od pjesama – 'Blind Willie', 'The Ballad of Hollis Brown', 'Joey', 'A Hard Rain', 'Hurricane', i još neke – definitivno imaju Homersku vrijednost", odgovorio je oprezno očigledno zazirući pomalo od pitanja kao što inače zazire od objašnjavanja svojih pjesama.

"Oni su akademici, pa bi trebali znati. Nisam dovoljno kvalificiran. Nemam nikakvo mišljenje", zaključio je Dylan koji mišljenje, barem kad je o njegovim pjesmama riječ, često mijenja. Tako će jednom novinaru na pitanje smatra li svoje pjesme poezijom odgovoriti potvrdno, a sljedećem da to nije moguće.

Osim glazbom, pa i poezijom, Bob Dylan dugo se bavi i slikarstvom pa se ovih dana u Londonu otvara i njegova izložba slika. Slikanje ga opušta na turnejama, a od 1988. godine neprekidno je na putu. Za neke slike mu treba više, za neke manje vremena, kaže, ali svjestan je i svojih ograničenja zbog kojih, kako je rekao novinarki Telegrapha, nikada ne bi sudjelovao na automobilskim utrkama u Indianapolisu, nikad neće moći udariti bejzbol lopticu tako da leti brzinom većom od sto kilometara na sat, niti će zaigrati u američkoj ragbi ligi.

"Sve što vrijedi zahtijeva vrijeme. Moraš napisati stotine loših pjesama dok ne napišeš jednu dobru. I moraš žrtvovati puno toga što moguće nisi bio spreman. Sviđalo ti se ili ne, u tome si sam i moraš pratiti vlastitu zvijezdu", rekao je Dylan britanskoj novinarki.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikimedia