Novice

NACIONALNOST – IMIGRANT: Ako Bosanci nisu uspjeli razjebati Dansku, neće ni Nepalci Hrvatsku

NACIONALNOST – IMIGRANT: Ako Bosanci nisu uspjeli razjebati Dansku, neće ni Nepalci Hrvatsku

Ako Bosanci nisu uspjeli razjebati Dansku, ne dajem Nepalcima velike šanse da će razjebati Hrvatsku. Mogu je samo unaprijediti. Prije će Nepalci preuzeti leksikografski zavod Miroslav Krleža, nego što će preuzeti svijet kriminala. Prije će smijeniti profesora na talijanistici Ninu Raspudića, nego što će postati novi klijenti odvjetnika Ljube Pavasović-Viskovića. Prije će izbaciti Zorana Milanovića s Pantovčaka, nego što će preuzeti neki krupniji posao Joze Berlina. Ovi što loše rade svoje poslove, oni su ugroženi. Radujem se svoj toj budućoj djeci današnjih dostavljača Glova i Wolta. Bit će ljuti, bit će bijesni, biće ludi, biće ambiciozni. Mlad sam čovjek i njihov prodor u društvo ću doživjeti. Stranci, a svoji na svome. Posebno se veselim piscima među njima, njih uvijek bude.
SOLIDARNO UZ NOVOSTI: „Opasne namjere autoritarne politike da se disciplinira i pokori medije“

SOLIDARNO UZ NOVOSTI: „Opasne namjere autoritarne politike da se disciplinira i pokori medije“

Smatramo da svako društvo koje drži do sebe nikako ne bi smjelo dopustiti da jedan profesionalan mediji i jedna nacionalna manjina postanu „žrtveno janje“ ucjenjivačke politike diskriminirajućih tendencija. Nedopustivo je da takav podmukli narativ, kojim se želi odrediti medijima što i kako smiju pisati, te ih upregnuti u nacionalistički imaginarij, postane i službena politika jedne demokratske države. Ovime se, u konačnici, širom otvaraju vrata opasnim namjerama autoritarne politike da se disciplinira i pokori cijelu medijsku scenu koja ispunjava svoju društvenu obavezu - da bude kritička i da ne podliježe političkim pritiscima. Osuđujemo svaku vrstu pritisaka i udara na medijske slobode te gušenje i sužavanje medijskog prostora, a posebno pritiske koji se rade zbog politike i političkih interesa. Zabrinjavajuća je sama ideja da se kao uvjet za sklapanje političkog koalicijskog sporazuma nametne represija prema jednom mediju, jer je u svojoj srži ovakva zamisao nedemokratska, diskriminatorna te kao takva apsolutno neprihvatljiva i skandalozna.
ŠTO STE IZDAVALI – IZDAVALI STE: Stephen Bartulica stat će vam na kraj

ŠTO STE IZDAVALI – IZDAVALI STE: Stephen Bartulica stat će vam na kraj

Priča s izdajom i Hrvatima seže valjda još od kralja nam Zvonimira, da ne kažem od Kaina i Abela koji doduše nisu bili Hrvati, ali ajde uvjerite vi u to Stephena Bartulicu. To s izdajom praktički je postalo Hrvatima opsesija. Nema mjeseca, tjedna, da ne kažem dana, kako se u nas Hrvata ne prozove barem jednog izdajnika. Rane su još svježe od one veleumne ideje koju je i službeno inaugurirao tadašnji ministar branitelja Mijo Crnoja kada je krenuo u realizaciju sastavljanja prvog poznatog registra izdajnika. Redikulizacija istog, a mislim sada na registar, ne na ministra, krenula je već neočekivanim tempom pa je Kolektiv Skroz preduhitrio ministra i promptno napravio web stranicu www.registar-izdajnika.org. Već u prvim satima u njega se samoupisalo oko tisuću Hrvata. Pamtite, vjerujem, te dane ponosa i slave izdajništva u Hrvata.
INTERVJU - SELMA SPAHIĆ: „Odlučile smo da se ni na koji način ne povinujemo muškom pogledu“

INTERVJU - SELMA SPAHIĆ: „Odlučile smo da se ni na koji način ne povinujemo muškom pogledu“

"odlučile smo da ništa ne objašnjavamo, da se ne povinujemo ni na koji način muškom pogledu, da gradimo njihove svjetove onako kako bi ih one gradile da ih niko ne gleda, i da na to dodamo pogled glumica i izvođačica u publiku koji je ključna stvar za čitanje predstava. I to nam je neobično kao publici, jer smo toliko navikli na žene pisane, predstavljene, čitane, objašnjavane iz ugla muškaraca, iako ih se srećom danas sve više drugačije interpretira. U 'Svijetu' na sceni žene imaju uznemirujuću moć, samim tim što uzimaju narativ u potpunosti u svoje ruke i što nemaju potrebu nikome da se svide. I toga se društvo plaši, da će nakon hiljada godina tlačenja doći do ženske osvete", govori redateljica Selma Spahić za Lupigu o predstavi „Kraj svijeta u tri čina“ koja uskoro dolazi na daske zagrebačkog ZeKaeM-a
POSLEDNJI POZDRAV: „Bojan Tončić – građanin nepokorene savesti“

POSLEDNJI POZDRAV: „Bojan Tončić – građanin nepokorene savesti“

„Bojan Tončić je bio humanista vešto prerušen u namćora. Na početku je uspeo da me prevari. Kada smo se pre petnaestak godina upoznali u redakciji e-novina, zazirao sam od tog čoveka koji je bacao cinične strelice ka svima. Trebalo mi je vremena da uvidim da je taj stav poza, neka vrsta vizira pred užasima o kojima je pisao“, rekao je novinar Dušan Komarčević na komemoraciji za Bojana Tončića održanoj u utorak u Beogradu. Njegov kolega iz mladih dana, Goran Kostić, ustvrdio je kako je Bojan bio "neizlečivo zaražen virusom novinarstva", dok je Staša Zajović iz "Žena u crnom" dodala: „Za Bojana, tuđinca među svojima. Ne smemo da plačemo, nego da ga slavimo i pamtimo kao prgavog, brižnog i nežnog prijatelja, druga uspravnog hoda, građanina nepokorene savesti."

Arhiva

D&K

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Houmlend muvment

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Houmlend muvment

Mi obitelj smo pičili sa trajektom kod mog dida na Šoltu. Onda smo kad je trajekt armiža u Rogač iskipali se iz trajekta u tatinom škodilaku. Samo malo dalje na cesti je bila prugasta rampa. Na rampi je bijo veliki okrugli znak. Na znaku je pisalo Carina. Tu su auti iz trajekta čekali u koloni. Tata je rekao: „Šta je ovo, jebate irud?“ Mama je izbečila facu: „Neam blage…“ Kraj rampe je jedan barba vikao u mengafon: „Molimo sve putnike iz Hrvacke da idu u livu traku, a one iz drugih zemalja u desnu! Ponavljan, putnici iz Hrvacke u livu, a ostali u desnu traku!“ Mama je pitala: „Ma šta je sad ovo, za gospu blaženu?“ Tata je izbečijo facu: „Neam blage…“ Onda je kod rampe jedan barba iz pandurije tati da mot da spusti ponistru od škodilaka. Tata je spustijo. Murac je rekao: „Pasoše, molin!“
PUTOPIS S ISTOKA: Jeftine karte iz Zagreba za Iran? Zašto da ne?

PUTOPIS S ISTOKA: Jeftine karte iz Zagreba za Iran? Zašto da ne?

Jednog jutra u veljači probudila sam se ranije od uobičajenog, dohvatila mobitel i ugledala prvu objavu tog dana: „Jeftine karte iz Zagreba za Iran!“. I tako u devet ujutro imam kupljene četiri karte za Iran i već grubo složeni plan puta. Šaljem mail iranskoj ambasadi da se raspitam za vizu. Ne odgovaraju mi, ali ubrzo čitam vijest da je Iran upravo ukinuo vize Hrvatima. Mi smo, izgleda, jedina zemlja Europske unije koja ne treba vizu za ulaz u tu zemlju. Zgodno. Kada se već jako i nestrpljivo veselim putu u vijestima čitam kako je Izrael granatirao iransko veleposlanstvo u Siriji. Sutradan čitamo kako je Izrael raketirao Isfahan. Avion kojim tjedan kasnije letimo za Teheran neobično je prazan. Očekivala sam strogu kontrolu i mrcvarenje na ulasku u zemlju, no kroz desetak minuta izlazimo s aerodroma gdje nas čeka vozač
MINISTARSTVO ARBITRARNOSTI: Pitanje bez odgovora

MINISTARSTVO ARBITRARNOSTI: Pitanje bez odgovora

Pitanje smo postavili ministrici, a komentar smo tražili i od predsjednice Vijeća za interdisciplinarne i nove umjetničke prakse, no do objave teksta nismo dobili njihove odgovore. Izostanak evaluacije svakog programa predloženog za financiranje u ovom kontekstu dodatno doprinosi netransparentnosti jer, osim što prijaviteljima programa otežava promišljanje sadržaja koji produciraju u svjetlu njegovog razvoja i održivosti, ne postoji niti jasno izraženo i javno dostupno stručno vrednovanje koje bi predstavljalo branu proizvoljnosti. Ovako možemo zaključiti samo to da se radi o arbitrarnoj odluci koja nije utemeljena ni na čemu provjerljivom, mjerljivom ili dokazivom, čime Nina Obuljen Koržinek prijavitelje stavlja u neravnopravan položaj, kršeći time propise Republike Hrvatske u čije ime ove odluke donosi.
TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

Godine 1995. izbjegnut je čeoni sudar između istorije i dosadne sadašnjosti. Ljeto se bilo razvuklo, prosječna temperatura bila je uobičajeno visoka, ljudi su iz očaja posezali za špricerom i lubenicama. Na festivalu u Budvi iznijeta je barska stolica na koju je sjeo manje poznati pjevač Željko Samardžić i osvojio srca publike hitom „Sipajte mi još jedan viski“. Ničeg istorijskog nije bilo u toj 1995. godini, muškarci bi samo odmahnuli glavom i rekli, peder! - zatim bi prebacili na dnevnik RTCG koji je nudio razne oblike političkog usavršavanja. Trebalo je usavršiti stav da je Crna Gora zemlja u miru i čistog obraza. Naravno, neki su crnogorski sinovi silovali i palili stotinjak kilometara dalje, ali ta se istina nije mogla probiti do sadašnjosti i stvarnosti. Ta istina nije bila dovoljno istorijska da bi postala politička.
DOBITNICI NAGRADE SOZIALMARIE: „Ovo je poticaj da uključimo što više Roma u kreiranje medijskog sadržaja“

DOBITNICI NAGRADE SOZIALMARIE: „Ovo je poticaj da uključimo što više Roma u kreiranje medijskog sadržaja“

U konkurenciji od 288 prijavljenih, jedna od ovogodišnjih nagrada SozialMarie, koja se dodjeljuju za društvenu inovaciju i pozitivan utjecaj na društvo, pripala je i hrvatskom portalu Phralipen, glasilu romske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Nagradu su zaprimili na svečanosti održanoj 1. svibnja u bečkom Theater Akzentu. „Želja je svakog medija, pa tako i naša, da tematike koje obrađujemo i sve ostalo što naš portal radi – uključivanje Roma u novinarstvo, u medijsku pismenost, i sve ostale programe koje radimo –budu vidljive. Nagrada nam je dala poticaj za dalje, da budemo još aktivniji i da uključimo što više subjekata iz zajednice u kreiranju medijskog sadržaja. U svakom slučaju, ovo nam je velika čast“, izjavila je ovom prilikom za Lupigu Maja Grubišić, jedna od novinarki nagrađenog portala.

Arhiva

Lupiga TV

MICHAEL MARTENS: „U njemačkim arhivima našao sam dokaz da je ratni cilj Hrvatske bio komadanje BiH!“

MICHAEL MARTENS: „U njemačkim arhivima našao sam dokaz da je ratni cilj Hrvatske bio komadanje BiH!“

Pripremajući knjigu koja govori o ulozi Njemačke u raspadu Jugoslavije, dopisnik Frankfurter Algemeine Zeitunga (FAZ) za jugoistočnu Europu, Michael Martens, u njemačkim je arhivima, kako tvrdi, pronašao dokumente koji jasno govore da je jedan od ratnih ciljeva Hrvatske bio osvajanje dijela Bosne i Hercegovine. U emisiji Zavidavanje, na YouTube kanalu VIDA TV, Martens je govorio o tim dokumentima, koji su u Njemačkoj deklasificirani jer je od njihovog nastanka prošlo trideset godina. U pitanju su, između ostalog, stenogrami prvog susreta Franje Tuđmana s njemačkim kancelarom Helmutom Kohlom i ministrom vanjskih poslova Hansom Dietrichom Genscherom. "Ako se ne varam, do sada smo samo indirektno znali što se tamo dogodilo, jer Tuđman i Milošević o tome nikad nisu izravno ništa rekli", kaže Martens.
„BOSANSKI SOUTH PARK“: Bruca, Braca ,Bruda i Brada u raljama crnog humora, satire i pop-horora

„BOSANSKI SOUTH PARK“: Bruca, Braca ,Bruda i Brada u raljama crnog humora, satire i pop-horora

„Kada bi pitao sve nas, isto bi ti odgovorili, a to je da svi 30 godina živimo istu stvar koja se ni na koji način ne pomjera, ni na koji način se ne popravlja. I ta serija je, generacijski revolt. Naprosto, sama činjenica da smo u takvom društvu kakvom jesmo, motivira nas da na ovaj način te probleme predstavimo“, reći će Matija Bošnjak o razlozima nastanka serije „Bruca Braca Bruda Brada“ (#BBBB). Bošnjak je jedan od scenarista i onih koji posuđuje glasove u ovoj satiričnoj seriji iza koje stoji sarajevski muzičko-umjetnički kolektiv i hip-hop bend Helem Nejse. Kroz crni humor, satiru i pop-horor (žanr koji kombinira elemente popularne pop-kulture sa hororom), gledatelji u svakoj epizodi imaju jedinstven i svjež pogled na život obične sarajevske raje. Zbog korištenja ovakvog stila #BBBB je prepoznat od strane publike kao balkanski ili bosanski „South Park“.
JUGOSLAVIJA 1980. GODINE (VIDEO): Pank? Šta je to?

JUGOSLAVIJA 1980. GODINE (VIDEO): Pank? Šta je to?

Babama i dedama mora da su izgledali upravo strašno. Toliko da se ni jedan prolaznik ne bi osvrnuo sve da ih pomete cijeli vod policijske konjice. Ništa više simpatija nisu izvlačili niti među političkom elitom. Tako je to bilo krajem sedamdesetih na ulicama Londona. Što je tek moralo biti u Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu? Recimo 1980. godine, kada maršal umire, narod je bez goriva, SIV obezglavljen, SUP dezorijentiran... Isto se valjda zapitala i redakcija emisije „Neobavezno” na RTV Beograd koja je te 1980. godine sišla na ulice kako bi zabrinutim roditeljima, kulturnim radnicima i proletarijatu odgovorila na pitanja „Šta je pank, kakva je njegova ideologija i kakve ličnosti su pankeri?”. Stoga su poslali svoju ekipu da prošeta Beogradom, posjeti danas legendarni Cepelin, parkić kod Moskve i druga okupljališta prepisana ravno iz bilješki milicionera.
MALI PREGLED: Što ste propustili na festivalu koji ne bježi od kontroverzi i zauzimanja stava?

MALI PREGLED: Što ste propustili na festivalu koji ne bježi od kontroverzi i zauzimanja stava?

Ovogodišnje izdanje festivala pružilo je fantastičnu kombinaciju osobnih i intimnih filmova te onih više angažiranih i političkih. Kao i uvijek, ZagrebDox je aktualan, ne bježi od kontroverzi, niti od zauzimanja stava, a ujedno je i jedan od onih festivala gdje je već samo uvrštavanje filma u program garancija kvalitete. Festival pratim od samog njegovog početka, a ovogodišnje izdanje mi je bilo možda i najbolje do sada. Glavnu nagradu Veliki pečat dobio je tuniški film „Četiri kćeri“, a nagradu publike izraelsko-palestinski „Jedina zemlja“. Upravo su ta dva filma i meni osobno favoriti s ovogodišnjeg festivala. „Četiri kćeri“ intiman je portret jedne tuniške obitelji - majke i četiri kćeri - dvije su ovdje, a za dvije na početku samo doznajemo da su “nestale”. Na mikro razini, u sferi osobnog i obiteljskog, ocrtava se političko i ideološko stanje društva u Tunisu od razdoblja prije revolucije, za vrijeme i poslije. Fascinantan, kompleksan i potresan film.
MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Novi Sad

MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Novi Sad

Muzički potpis Novog Sada, varoši koja je, u ono izblijedjelo vrijeme, brojem duša svakako spadala u drugu Jugoslavensku ligu, kao da se iz petnih žila trudio da svoj zadani novum ne iznevjeri. Ne samo muzički. Negdje od sredine šezdesetih godina pa sve do Jogurt-revolucije bio je Újvidék uvijek vibrantan, svjež po pitanju širokog spektra umjetničkih strujanja, koja su u realnom vremenu pratila aktualne kulturne kodove obaju hladnoratovskih blokova. Od filmova Želimira Žilnika i Karpa Godine, preko pionirskih performansa Katalin Ladik, do multimedijalnih književnih prosedea Vujice Rešina Tucića, Otta Tolnaija, Judite Šalgo, Slobodana Tišme, da pobrojimo tek neke. Melodiju i ritam – i šum i šapat i krik – davala je gradu čitava četa jurodivih, slobodnolebdećih no u svom vremenu, ili onom nekom neodredivom ali magičnom ispred posve prisutnih autora, u rasponu od Erna Királyja, preko braće Vranešević do Mitra Subotića-Sube.

Arhiva

Misao dana

“Ne znam tko je bio moj djed. Više sam zabrinut što će biti njegov unuk”

Abraham Lincoln (1809 - 1865)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

    11.05.2024.

    Brano Mandić

    TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

    04.05.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

  3. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Novi Sad

    26.04.2024.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Novi Sad

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije