BEZ ZRAKA
Kino
REDATELJ: KATALIN MOLDOVAI

Sraz pojedinca sa sustavom i konzervativnom „rekonkvistom“

ocjena: Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena | godina: 2023. | trajanje: 105 minuta
uloge: Ágnes Krasznahorkai, Tünde Skóvran, Sándor Soma, Áron Dimeny
žanr: drama
scenario: Katalin Moldovai, Zita Palóczi
redatelj: Katalin Moldovai
ritn by: Marko Stojiljković | 25.03.2024.
BEZ ZRAKA: Sraz pojedinca sa sustavom i konzervativnom „rekonkvistom“
BEZ ZRAKA: Sraz pojedinca sa sustavom i konzervativnom „rekonkvistom“
Kako mlađe generacije sve više vremena provode u školi, i u smislu trajanja školovanja i u smislu sati provedenih tamo na dnevnom nivou, nije ni čudo da škola i školski sustav postaju sve češće okruženje za igrane filmove, a priče iz školskih klupa i zbornica teme kojima se autori sve više bave. Tako je prije desetak godina „Razredni neprijatelj“ Roka Bička dobio pregršt festivalskih nagrada i bio nominiran za nagradu Lux, prije dvije-tri je „Zbornica“ Sonje Tarokić, nakon uspješne premijere u Karlovym Varyma, imala još uspješniju regionalnu turneju, a prošle je godine njemački film „Zakon zbornice“ Ilkera Çataka, također, poslije uspješne festivalske turneje bio nominiran za nagradu Lux, nekoliko EFA nagrada, pa čak i za Oscara za internacionalni film. Tom se valu sada može pridodati i film „Bez zraka“.

Radin se o debitantskom uratku rumunjsko-mađarske redateljice Katalin Moldovai koji je nakon premijere prošle godine u Torontu osvojio dvije nagrade kritičarskog žirija, kao i nagradu za najbolju režiju u konkurenciji prvih i drugih filmova u Varšavi. U našoj regiji zaigrao je u natjecateljskoj konkurenciji beogradskog Festa, gdje je također dobio nagradu za najbolji prvijenac.

ZBORNICA: Definitivno jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme

ZAKON ZBORNICE: Njemački kandidat za Oscara je vješto režirana i još bolje odglumljena triler-drama

Protagonistica ove priče bazirane na stvarnom slučaju koji se odigrao u Rumunjskoj je Ana (Krasznohorkai), profesorica književnosti u jednoj gimnaziji u mađarskoj provinciji. Za nju njeno zanimanje i zvanje nisu posao, već poziv, pa na poslu daje sve od sebe, a zauzvrat dobiva poštivanje od kolektiva i od svojih učenika. Ravnateljica Eva (Skóvran) u nju ima toliko povjerenja da joj prepušta vođenje dramske grupe u nadi da će ove godine predstava biti izvrsna. Razlog za to je jubilarna 150. godišnjica gimnazije za koju se očekuje priljev gradskih sredstava u školski proračun. Pored toga, Ana se, kao i mnoge žene njenih godina, brine o svojoj majci koja decidirano ne želi ići u starački dom, iako ju zdravlje ne služi najbolje. Uz to se Ana premišlja i o ponudi svog partnera da preseli k njemu u inozemstvo.

Problemi za Anu počinju na jednom naizgled sasvim običnom satu književnosti. Tema su francuski simbolisti, posebno Rimbaud i Verlaine, a Ana kao nadopunu gradiva predlaže gledanje filma „Potpuna pomrčina“ (1995) Agnieszke Holland, s mladim Leonardom DiCapriom i Davidom Thewlisom u glavnim ulogama. Taj prijedlog ozbiljno shvaća tihi i samozatajni učenik Viktor (Soma) kojeg u toku gledanja filma baš na jednoj eksplicitnijoj sceni „hvata” njegov konzervativni otac koji od profesorice i od škole zahtjeva ispriku zbog zadavanja neprimjerenih zadataka i propagiranja sadržaja koji nije u skladu s „moralnim vrijednostima” većine. Osim što je konzervativnih shvaćanja i u tome prilično tvrdoglav, toliko da ne uvažava mišljenje čak ni svog sina, gospodin je i prilično utjecajan u lokalnim političkim krugovima.

U početku Ana uživa kakvu-takvu zaštitu kolektiva, budući da nije učinila ništa sporno i da je jasno naznačila da je gledanje filma fakultativno i ne utječe na ocjene. Zbog toga će ravnateljica za nju isposlovati vrlo blagu kaznu koja za nju podrazumijeva samo ispriku i obećanje da takvo nešto više neće ponoviti. Za Anu je cijela ta stvar, zapravo, pitanje principa, pa će ponudu odbiti. Ravnateljica se, kao i veći dio kolektiva, okreće protiv nje jer je imperativ „ne talasati”, posebno u osjetljivim okolnostima pripreme proslave jubileja, a oni koji stanu na Aninu stranu, poput kolege Marka (Dimeny) mogu se suočiti s posljedicama.

Dvije su tu teme kojima se Katalin Moldovai i njena ko-scenaristica Zita Palóczi, prije svega, bave kroz ovu, reklo bi se, tipičnu priču o srazu pojedinca sa sustavom čiji je navodno dio. Prvi je svojevrsni specifikum istočnoeuropskih i bivših komunističkih zemalja – retradicionalizacija koja ide do nivoa konzervativne rekonkviste u kojoj „moralna većina” sebi uzima za pravo pogaziti sva prava navodnih manjina. Za njih koji inače uživaju zaštitu sustava umjetnička vrijednost pjesama francuskih simbolista ili filmova Agnieszke Holland ne znače ništa ako slučajno propagiraju „izvitoperene homoseksualne vrijednosti”. Druga tema, položaja škole u sustavu kao više servisne, a manje obrazovne institucije kojom preko ravnatelja zapravo vladaju roditelji učenika, nije specifična za Istočnu Europu, ali je i tamo došla skupa s tranzicijom iz manje ili više rigidnog, birokratskog komunizma u klijentelistički kapitalizam gdje je „mušterija uvijek u pravu”.

Stil za koji Moldovai optira i u radu s glumcima i u slikanja pejzaža sredine minimalan je, ali funkcionalan. Igrajući glavnu ulogu, Ágnes Krasznahorkai sve vrijeme stoji u centru naše pozornosti, ali ne pribjegava razmetljivoj glumi. Ostali su manje ili više prisutni u relaciji s njom, i u tome sasvim funkcionalni. Istim takvim se može nazvati i prilično realističan vizualni identitet, kako u smislu autentične scenografije i kostima, tako i u smislu fotografije Andrása Táborosija koji hvata prirodne i umjetne lokacije (ove druge su tipična mješavina austrougarskog i socijalističkog nasljeđa) u prirodnim bojama i prirodnom osvjetljenju proljetnog sunca.

Sve to je podređeno socijalno-odgovornoj, svjetonazorski profiliranoj i pomalo didaktično intoniranoj poruci. Zbog toga „Bez zraka“ možda dobacuje do razine filmova spomenutih u uvodnom pasusu, ali je svejedno riječ o iskrenom i poštenom filmu koji nije ni u kojem slučaju loš.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Elfogy a levego

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: U ime kontrole žena!

    28.09.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: U ime kontrole žena!

  2. VRHUNSKI PATRIOTIZAM: Zašto ne treba kažnjavati djecu ako bježe sa časova istorije, historije i povijesti?

    16.09.2024.

    Srđan Puhalo

    VRHUNSKI PATRIOTIZAM: Zašto ne treba kažnjavati djecu ako bježe sa časova istorije, historije i povijesti?

  3. DRUGO MIŠLJENJE: Odgajali smo nacionaliste, pa sad imamo napade na strane radnike

    27.08.2024.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE: Odgajali smo nacionaliste, pa sad imamo napade na strane radnike

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije