HOTEL PULA
Kino
REDATELJ: ANDREJ KOROVLJEV

Solidno filmsko ostvarenje i zanimljiva mapa grada iz prošlosti

ocjena: Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena | godina: 2023. | trajanje: 95 minuta
uloge: Ermin Bravo, Nika Grbelja, Nika Ivančić, Dado Ćosić, Petra Blašković, Maja Izetbegović
žanr: socijalna i romantična drama
scenario: Ivan Turković Krnjak
redatelj: Andrej Korovljev
ritn by: Marko Stojiljković | 18.07.2023.
HOTEL PULA: Solidno filmsko ostvarenje i zanimljiva mapa grada iz prošlosti
HOTEL PULA: Solidno filmsko ostvarenje i zanimljiva mapa grada iz prošlosti
Samo promjena konstantna jest, govorili su mudri i „mudri”, što ovu skoro pa tautološku konstataciju ne čini ništa manje točnom. Primjera radi, nekad, čak ne ni tako davno, u Puli nije bilo (toliko) turizma, pogotovo on nije bio namijenjen onima s, što bi se reklo, „dubljim džepom”. Tako se u Puli moglo odsjesti vrlo povoljno u nekom jeftinijem, neobnovljenom hotelu ili apartmanu. Danas, primjera radi, za „soc-realistički šmek” Hotela Pula, smještenog između pulskih kvartova Stoja i Verudela, u „špici” sezone morate izdvojiti po više od stotinu eura za noć. Po osobi ili po sobi, sasvim je svejedno. Međutim, pustimo sad to na stranu, jer ovo je ipak prvenstveno filmska kritika, a ne traktat protiv turizma, daleko bilo.

A što se promjena tiče, one su, eto, okrznule i pulske hotele, ali i tamošnji filmski festival koji često, ako ne iz godine u godinu, a onda barem iz (probnog) mandata u (probni) mandat mijenja uređivačku politiku. Neke od tih promjena se ne sviđaju potpisniku ovih redaka koji se na pojedine prethodne prakse naviknuo, ali neke može samo pozdraviti. Recimo, činjenica da je jubilarno 70. izdanje Pula Film Festivala otvorio upravo vrlo pulski film provjereno pulskog autora Andreja Korovljeva svakako zaslužuje pohvalu, makar u smislu da se uspostavlja dubinska veza između grada i festivala. Uostalom, do kraja (i malo preko) ispunjena Arena za projekciju filma „Hotel Pula“ najbolji su dokaz za to.

Film „Hotel Pula“, pak, u centar zbivanja stavlja spomenuti hotel i dva svijeta koja su se u njemu susretala i sudarala turbulentnih 90-ih godina prošlog stoljeća. Dok se u podrumu hotela nalazio klub u kojem je bujala alternativna (prije svega punk) scena, u samom hotelu, ispražnjenom od turista u ratno doba iz razumljivih razloga, obitavale su izbjeglice, mahom iz Bosne. Korovljev ima status svojevrsnog kroničara svog grada, posebno onog skrivenog u njemu zbog svojih dokumentaraca „Una storija polesana“ (1998.) o sirotinjskom getu iznad Arene, „Godine hrđe“ (1999.) o Uljaniku i „Tusta“ (2018.) o pokojnom pjevaču KUD Idijota, njegove uloge u bendu i na muzičkoj sceni, te uloge otvoreno pacifističkog sastava u suprotstavljanju ratu, huškanju i bujanju nacionalizma. „Hotel Pula“ njegov je dugometražni igrani prvijenac, pritom i djelomična adaptacija romana „Pula“ Vladimira Stojsavljevića (Ivan Turković Krnjak je napisao scenarij), ali Korovljev i tu trenira svoje pozorno dokumentarističko oko.

U hotelu kao izbjeglica živi Mahir (Ermin Bravo) i svoje dane uglavnom provodi u tišini, ne dijeleći svoje ratne traume ni s kim. Nasuprot njemu, Una (Nika Grbelja) je gimnazijalka koja se trudi izbivati iz kuće u kojoj stanje nije dobro – otac je bez pozdrava otišao raditi u Italiju, majka (Petra Blašković) zbog toga pije i slabo se brine i o Uni i o mlađem sinu Igoru, pa zbog toga djevojka luta okolo sa svojim prijateljima, a noću izlazi u hotelski klub na svirke. Una i Mahir će se prvi put ugledati na hotelskoj plaži, drugi put slučajno u autobusu, a treći put u klubu, gdje će kao „znak raspoznavanja” poslužiti i košulja koja je pripadala njenom ocu, a koju je Mahir kupio na ulici od njene majke.

Njih dvoje, iz različitih svjetova koji se možda (hm, vjerojatno) baš i ne razumiju otpočinju ljubavnu vezu, svatko iz svojih pobuda, a vjerojatno bez ikakvih šansi da se to održi. Možda Mahir u Uni vidi priliku za povratak u naglo prekinutu mladost, a ona u njemu možda očinsku, a svakako egzotičnu figuru, i oruđe pobune protiv svoje učmale sredine. Opet, ono što ih dijeli jače je od strasti koja ih spaja. Mahir se ne osjeća prihvaćenim u ovoj sredini, pritom ga i prošlost (koje se možda i ne sjeća) sustiže u obliku njegove „hotelske susjede” Vahide (Maja Izetbegović) koja postavlja neugodna pitanja, a Una možda samo želi slobodu, nove avanture ili makar da pokuša pronaći svog oca i ne može razumjeti kakva muka njenog izabranika muči.

U pozadini ljubavne priče Turković Krnjak u svom scenariju i Korovljev u svom filmu serviraju nam i gotovo dokumentarističku opservaciju susreta ili čak sudara svjetova. Pula i Istra, pohvalno, možda nisu podlegli navali nacionalizma, pa su i službeno ostale pogodne za izbjeglice iz svih krajeva bivše nam države, baš kao što su u doba Jugoslavije bile otvorene za radnike, također odasvud. Ali to ipak ne znači da je ta sredina sama po sebi apsolutno otvorena, a da izraženi lokal-patriotizam ne može voditi ka nerazumijevanju, isključivosti ili čak poprimiti toksične razmjere, u što će se uvjeriti i Mahir kad pokuša pronaći posao i „integrirati se” u novu sredinu.

Zapravo, u tim nekim dokumentarističkim momentima, ponekim sitnijim propustima i elipsama unatoč (recimo neupućenom gledatelju ostaje nejasno otkud policijske racije po hotelu i koga to policija hvata i protjeruje te iz kojih razloga), „Hotel Pula“ djeluje najuspjelije kao film. Pritom, zajedno s direktorom fotografije Stankom Hercegom, Korovljev nam ostavlja mapu grada iz prošlosti s koje su uklonjena ona fina turistička mjesta i općepoznate znamenitosti.

Problem je, dakle, s ljubavnom pričom koja je možda nabijena iskrenom, difuznom emocijom (prije svega zahvaljujući glumcima – Ermin Bravo demonstrira svoje iskustvo i verziranost, a mlada Nika Grbelja donosi čistu energiju), ali zato njeni likovi ostaju prilično nerazrađeni i oslonjeni na pojedine provjerene, možda čak i potrošene klišeje. Odnosno, mora li Una prštati od „angsta” samo zato što je tinejdžerka i mora li Mahir obavezno biti sa sela, prezirati gradsku buku i biti šutljiva mistična figura na tragu mudraca? Čak i kad bi to bilo naslijeđeno iz izvornog romana, i scenarist i redatelj su svojim intervencijama mogli te likove još malo razraditi, pa i kompletnu ljubavnu priču učiniti organskijom. Ali, i pored toga, „Hotel Pula“ ostaje solidno filmsko ostvarenje, a u kontekstu regionalne kinematografije se može smatrati i prijelomnim.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hotel Pula

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Ulica Milana Mladenovića

    13.06.2024.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Ulica Milana Mladenovića

  2. UZ USVAJANJE REZOLUCIJE: Kako da se ne radujemo kada smo opet pobijedili, kako?

    28.05.2024.

    Srđan Puhalo

    UZ USVAJANJE REZOLUCIJE: Kako da se ne radujemo kada smo opet pobijedili, kako?

  3. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

    17.05.2024.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Preživjet ćemo i Domovinski pokret

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije