"Druže Tito mi ti se kunemo ..." orilo se u nedavnoj nam prošlosti sa svih strana na tzv. Dan mladosti, 25. svibnja. Vjerovali ili ne, taj je pjesmuljak odnedavno postao himna jedne države, istina virtualne (olitiga fiktivne) nazvane Titoslavija. Ta republika neće imati granice, predsjednika, ni organe vlasti, ali već ima ustav, grb, zastavu, pasoš, a o svemu podrobnije saznajte pod

"Runda za sve" je došla na korak do fajrunta, ali bi to, prema najavama i našim iskrenim očekivanjima, trebao biti itekakav fajrunt. Ma kakav je to dobar fajrunt, pitate? E pa takav da su nejasni i sprženi sjedili na presici Hladnog piva u Routeu 66 i premišljali 'oće li u srijedu na Pivo ili na finale Kupa u Split. A kada se na platnu zavrtio dvd s koncertom iz Male dvorane Doma sportova, odlučili su: okreć' rundu, 'amo na fajrunt!

Balaševićevski naslovljeni blog 'Za sve je kriv Toma Sojer' u sebi krije mnoštvo karikatura više i manje poznatih faca, sve odreda domaćih nam celebrityja, među kojima i aktualni nam predsjednik kojemu je autor bloga prije neki dan svečano uručio karikaturu. Klikom na 'opširnije' bacite oko na par karikatura koje vam prenosimo s bloga

Ljudi, imamo ekskluzivu! Ne zato što smo nešto iskopali, nedajbože otkrili, time se ne bavimo, jer sve se ionako samo od sebe otkrije, prije ili kasnije. Naime, ekskluzivu imamo jer su domaći mediji takvi kakvi jesu-sve iritantniji, pa nisu objavili priopćenje o kojem je riječ. Ali pustimo to, da vidimo o čemu se radi. Socijalistička radnička partija, stranka pokojnog Stipe Šuvara, pozvala je radnike na revoluciju. Da - na revoluciju!

Kad pročitam riječ "teatar" ne mogu suspregnuti smijeh jer me ista trenutno podsjeti na jednu emisiju "Kanala RI" u kojoj je predmet sprdnje bila gđa M. Gotovac, a težište podsmijeha bilo je postavljeno upravo na riječ "teatar". No to je samo jedna sitnarija koja se eto meni urezala u pamćenje, ali teatar je svakodnevno svuda oko nas ili bolje reći svi smo mi glumci i još češće statisti u jednom velikom teatru

Ima nešto zgodno, što sam primijetila, a tiče se moje čitateljske publike (u onom dijelu kada je poezija u pitanju). Publika je mahom iz Slavonije (bar što se Hrvatske tiče). Naime, kada sam se tek počela sramežljivo pojavljivati i ne sluteći što me još sve očekuje, Slavonci su bili "moj vjetar u leđa". I sve bi bilo OK, dok me ne bi pitali odakle sam. Onda bi nastao bum, a gle sada Glavaševe uvjerljive pobjede