Štuke su sletjele i odletjele iz Akvarija, a 'ko nije bio - magarac. Usput shvaćam da sam omatorio jer nekad sam maestralno đuskao po koncertima, poput mladog Maradone na SP-u u Meksiku, dok sam se jučer osjećao opet kao Maradona, samo kao onaj debeljuškasti iz Amerike '94. I dalje sa željom, ali izrauban spondilotičnim križima i izmesaren štiklama vrištavih-prištavih djevojčica

Ovo je zadnji nastavak rukopisa iz male vojničke bilježnice. Volio bih da onaj tko je imao strpljenja sve ovo čitati, pronađe ono što sam i sam našao. Dugo me mučilo pitanje: z.a.š.t.o. nam se događaju loše stvari, a da bih shvatio trebao sam zaviriti u sami početak. U vrijeme, mjesto i način kako je započeo prvi međusobni sukob. Hvala čovjeku koji mi je svojom voljom i željom da se važni događaji zabilježe, to i omogućio

Čovjek je andegraund polu-bog. Alternativac čije šablone kopiraju gomile djece što po sobama lijepe Če Gevare i slušaju Rejđ egeinst d mašin ili što već. Čovjek koji se bori za slobodu, emancipaciju i sve što ima da obodri duh revolucije, ali od svojih antistavova ipak dobro živi i hrani se novcima onih protiv kojih se bori. Jer kako da znaš jel' pokvareno đubre koje je, rekli bi u korporaciji, pronašlo tržišnu nišu i ugrabilo dio kolača

Letu Štuke u Aquarius u utorak, 19.09. 06. STOP Mama, ne čekaj me, kasno se vraćam jer će STOP Dinu Šaranu u goste doći Edo Maajka, Alen (onaj koji je STOP Severinu) i Stipe iz Hladnog piva, pozdrav STOP Obrisat ću ti prašinu, usisati tepih, spremiti zimnicu i napraviti krevet STOP a ti mi ostavi 50 kuna za kartu STOP jer na dan koncerta košta 60, ljubim te STOP

Kako se ista stvar može potpuno drugačije interpretirati, ukoliko to želite, najbolje biste mogli shvatiti uzmete li u ruke nedjeljne primjerke Jutarnjeg i Večernjeg lista. Naime, s naslovnica obaju tih tiskovina vrišti slika Pape Benedikta XVI. No, dok u Jutarnjem uz fotografiju stoji "Papa se ispričao muslimanima", u Večernjem su stvari dijametralno suprotne i kažu - "Papa se neće ispričati". Što sad, pitate se

Vjerujem da među živima još uvijek ima onih koji se sjećaju bolnice na novozagrebačkoj periferiji čija je izgradnja započeta nekih godina prošlog stoljeća. No, zbog mlađih naraštaja osjećam potrebu navesti neke osnovne podatke o tom projektu. Dakle, jednom davno u jednom građanskom društvu usred zemlje seljaka, odlučio je Netko da izgradi nešto