Kritika koječega negativnog iz američke svakodnevnice kroz Hooverove iz Albuquerquea, jednu od najekscentričnijih obitelji u povijesti filma, došla je na raspored četvrtog dana Zagreb Film Festivala. Radi se o filmu "Mala miss Amerike" koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Sundance Festivalu gdje je, navodno, oduševio publiku, baš kao i sinoć na svojoj hrvatskoj premijeri. Režiju potpisuju Jonathan Dayton i Valerie Faris, a ovo je prvi put da su se okušali u cjelovečernjem filmu, budući su do sada uglavnom radili glazbene spotove i dokumentarne filmove.

Hooverovi

Iscrpljenoj Gospođi Hoover javljaju da joj je deprimirani brat homoseksualac pokušao počiniti samoubojstvo, zbog čega ga ona dovodi u svoj dom. Tamo je već njen suludi suprug, špreher na šesnaestu i bezuspješni prodavač magle u vidu ideje o devet tipično američkih koraka za pobjednike, jednom riječju lažni pobjednik. Tu je i njegov otac, umirovljenik navučen na heroin i seks, te sin pubertetlija koji zbog zavjeta već devet mjeseci ne govori, čak ni sa sedmogodišnjom sestrom natjecateljicom za malu Miss Amerike.

Oni stižu ...

Spletom okolnosti cijela obitelj kombijem odlazi na trodnevno urnebesno putovanje koje će im, barem na neko vrijeme, promijeniti živote. Riječ je o, za američke uvjete, niskobudžetnom filmu koji je koštao "tek" osam milijuna dolara, dok je navodno cijela prošlogodišnja hrvatska filmska produkcija stajala pet milijuna eura. U "Mala miss Amerike" zrcale se brojne mane modernog američkog života, kao što je opsjednutost statusom pobjednika koja uključuje i morbidna dječja natjecanja ljepote važnija čak i od života samog. Svatko od njih tijekom pustolovine je i u praksi spoznao koliko nametnuti snovi mogu biti okrutni i tragično bolni u maskulturi koja im je iste te snove i nametnula, bolesno društvo koje se, na žalost, ne raspada kao njihov VW kombi.

Little Miss Sunshine

Prije toga prikazan je slovenski kratki film "Sretno Nedime", o dvojici braće koji iz njemačke s golfom, naravno dizelašom, putuju u Bosnu. No, tamo braća Bosanci neće stići, budući slovenski carinici glatko odbijaju činjenicu da je jedan od braće na samrti i silno želi posljednji komad have udahnuti baš u rodnoj Bosni. To, u poređenju s činjenicom da nemaju vizu za Sloveniju, uopće nije bitno, baš kao što nisu bitne ni brojne ljudske sudbine i drame kakve se događaju na granicama diljem kugle zemaljske, gdje je birokracija, a ponekad i ljudska zloća, nepremostiva prepreka bijedi i jadu nesretnih ljudi. Tko je barem jednom vraćen s granice, znat će o čemu govorim. Inače, kao i uvijek, i ovaj put je briljirao Milan Pavlović, a film je pokupio nagradu za najbolji kratki film na ovogodišnjem Sarajevo Film festivalu.

Genijalni Milan Pavlović u ulozi bosanskog molera

Izvrsnu projekciju zasladio je nastup požeškog benda "We Come One“. Svih deset članova u potpunosti je okupiralo omalenu pozornicu i žestoko otprašilo svoj repertoar u, kako oni kažu, hard core horror jazz maniri. Poznate melodije, neke čak i filmske, u neobičnim aranžmanima izmjenjivale su se na sveopće oduševljenje nekoliko stotina okupljenih radoznalaca u predvorju kina. Kao i noć prije, izvrstan izbor za završetak filmskog dana.