Na ovom mjestu donosimo vam dašak svjetske arhitekture. Ništa više nego dvadesetak vrlo neobičnih zdanja koja očaravaju svojom konstrukcijom ili zadivljuju autorovom idejom. Ne dajte da vas išta iznenadi, jer neka od ovih zdanja vrlo su neobična. Zaplovite s nama i obiđite Koreju, Poljsku, Tajvan, Njemačku, Portugal, Iran, Sjedinjene Američke Države, a usput se podsjetite i na fotogaleriju bizarnih arhitektonskih čuda koja „krase“ naše krajeve

Bilo bi lijepo da ovih dana, a naročito u petak, šestog aprila, niko i nigdje ne kaže kako više „nema onog Sarajeva“ i „da to više nije to“. Ma koliko bio i u pravu. Istina je da nema „onog Sarajeva“. Niti ga može biti. Ubijeno je sa preko jedanaest hiljada Sarajlija, ranjeno sa preko pedeset hiljada njih, smrvljeno sa oko pola miliona granata ispaljenih tokom opsade. Da je na Sarajevo svaki dan padalo tristotinjak čokolada u prosjeku, pa tako od proljeća 1992. do pred kraj 1995., grad ne bi bio isti kao „ono Sarajevo“: makar 250.000 stanovnika – koliko ih je, prema nekim procjenama, dočekalo kraj rata u prijestolnici – imalo bi povišen šećer u krvi

Koncem aprila u Beogradu će biti održana Share konferencija, koja - kaže se u najavi - okuplja više od dvije hiljade aktivista, blogera, inženjera, programera i umjetnika. Predavači su vodeće međunarodne zvijezde na polju Internet aktivizma i društvenih promjena, cyber disidenti i svjetski poznati blogeri koji će publiku upoznati sa novim formama aktivizma i pristupima u primjeni novih medija i naprednih tehnologija. Među njima je i George Hotz, mladić star 22 godine koji je svjetsku slavu stekao igrajući se s velikim kompanijama. Pročitajte kratak razgovor.

Uz snimke Yutela, sarajevskog televizijskog dnevnika, kojeg je vodio Goran Milić, vodimo vas u prošlost. Odlazimo u Sarajevo, koje je prije točno 20 godina, u zadnjim danima kada su u Bosni i Hercegovini ljudi još uvijek vjerovali da neće komšija na komšiju, da neće „brat na brata“, protestiralo protiv rata. U golemim prosvjedima, koji nisu uspjeli pobijediti mržnju, frcale su emocije. Pozivalo se studente u Nedžarićima da izađu vani i da se ne boje, skandiralo „Nećemo Vukovar“ i pjevalo se „Bosno moja, divna, mila“, a onda je kolona stala