Riječ je dakako o OTV-u, koji usprkos tome što je po gledanosti, čini mi se, treća televizijska postaja u Hrvata, ima amaterski pristup svome radu. Gotovo da nema emisije koja bi se na OTV-u mogla okarakterizirati i profesionalnom i dobrom. Od konkurenata tu je svakako Malnarov "Nightmare stage", koji je najveći hit OTV-a i koji postoji isključivo zbog svojih minimalnih troškova. Osim "Noćne more" postoji tu još nekoliko emisija koje su vrijedne spomena, ali to zapravo nije tema ove novice.

Htio sam reći nešto drugo. Otkako se film Igora Mirkovića, "Sretno dijete" počeo prikazivati po zagrebačkim kinima došlo je do zanimljive pojave, a to je tendencija puštanja novovalne domaće glazbe po zagrebačkim klubovima i kafićima, nerijetko čak i tamo gdje se mjesec dana unazad orio narodnjak i turbo folk. Jednom riječju novi val je opet postao hitom, pa i onaj njegov dio kojim se "Sretno dijete" nije bavio. Popularno je i ono što svojim karakterom nikako ne spada pod novovalnu glazbu, ali svojim korijenima seže u osamdesete godine, već dobrano prošlog stoljeća. Koliko će to potrajati teško je procijeniti, ali do ljeta, mislim, opet će umrijeti, iako bih volio da se varam.

Kako su Azra, Haustor, Film, Vještice, Zabranjeno pušenje, pa čak i Bijelo dugme ponovno u trendu primijetili su i na OTV te su se dosjetili nakon svršetka programa dok se vrte takozvane teletekst stranice puštati zvukove osamdesetih. U svakom slučaju, kojih milijun i tristo trideset osam tisuća puta bolje nego na NOV@ TV slušati Sašu, Tina i Kedžu. Stoga ukoliko ponovno želite čuti Između krajnosti, Djevojčice kojima miriše koža, Sjaj u tamii, Neprilagođen, Moja prva ljubav, Obična ljubavna pjesma, Luda noć, Zamisli, Uhvati ritam, Obrati pažnju, Totalno drukčiji od drugih, Ena, ... i utonuti u san uz slične zvuke, preporučujem gledanje OTV-a.