Stevo Žigon o religiji

28.12.2012.

Većina ga pamti po ulogama hladnih i beskompromisnih njemačkih oficira iz Drugog svjetskog rata. Do takvih uloga odvela ga je surova životna sudbina, jer je kao dječak završio u zloglasnom logoru Dachau, gdje je naučio njemački i upoznao mentalitet svojih „čuvara“. On je Stevo Žigon, rođen je u Ljubljani 1926. godine, a preminuo je na današnji dan prije sedam godina i svakako bi ga vrijedilo pamtiti i po ovome što ćete vidjeti u ovoj novici. Radi se o njegovom gostovanju u jednoj TV emisiji, gdje pred gostima i voditeljicom koji kolutaju očima, kritizira religiju i objašnjava zašto je još kao dijete na vjeronauku postao ateista

„Video sam da laže. Govori da je pravi život posle smrti, a jede luk da bi ostao što duže ovde“, prisjetio se Stevo Žigon u televizijskoj emisiji emitiranoj 6. svibnja 2002. godine na odavno upokojenoj televiziji Braće Karić. Njegova kritika kod djela javnosti tada je naišla na odobravanje, dok su ostali na Žigona osuli drvlje i kamenje. Njegovo izlaganje slušao je i pop, koji je također gostovao u emisiji, a kojem se poznati glumac u jednom trenutku izravno obratio, nakon što ga je ovaj pokušao prekinuti u tvrdnji da su svi ratovi bili vjerski: „Vi ste u ime svoga Boga pobili Inke, Indijance, Maje ... Nemojmo se zavaravati, Crkva je nešto drugo od onoga što je Bog … Crkva je najdalje od Boga“. Iako će vam se činiti da je riječ o višeminutnom monologu zapravo se radi o izrezanim kadrovima emisije za vrijeme kada samo Žigon govori.

CHOOSING MY RELIGION: Kako odabrati svog Boga

Evo kviza - Koliko znamo o religiji?

Inače, kako kaže Wikipedia, Žigon je studirao glumu u Ljubljani i Sankt Peterburgu, u doba dok se zvao Lenjingradom, a diplomirao je na beogradskoj Akademiji za pozorišnu umetnost. Na filmu debitira 1950. godine, a široj javnosti vjerojatno je najpoznatiji po ulogama u serijama Otpisani i Povratak otpisanih, iako je za ulogu novinara u filmu Oksigen (1970.) na tada prestižnom filmskom festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom. Za vrijeme demonstracija studenata u Beogradu 1968. godine pojavio se u dvorištu Filozofskog fakulteta i izgovorio monolog Robespierra iz kazališnog komada Dantonova smrt i izazvao eksploziju oduševljenja.