Nije ovdje riječ o radnji još jednog filma o nesrećama zemalja trećeg svijeta. Ne radi se čak niti o pokušaju stvaranja vojske za preuzimanje vlasti. Niti o prodaji te iste djece u roblje. Radi se o monstruoznim zločinima vođe gerilske vojske, Josephu Konyju, kojemu je cilj takvim zločinima dokazati svoju nadmoć. Smatra da je Božji glasnik i da kroz njega progovara Duh sveti. Nedavno je društvene mreže preplavio video pod nazivom KONY 2012 i podigao rijetko viđenu prašinu.

SMRT STATUSNOG SIMBOLA: Zbogom kalašnjikovu

Kony je rođen 1961. godine i trenutno je na čelu LRA-e (Lord's Resistance Army). Haški sud ga traži već duže vrijeme, a na njihovoj tjeralici zauzima počasno prvo mjesto. Zvjerstva koja njegova vojska učestalo čini teško su opisiva. Primjerice u svojim pohodima često se fokusiraju na djecu. Otete djevojčice Kony i njegovi sljedbenici pretvaraju u seksualne robinje, dok je dječacima namijenjena uloga ubojica, kojima kasnije naređuju da uništavaju vlastite domove i ubijaju roditelje. U svrhu kažnjavanja ili iz čiste gluposti ponekad im režu dijelove lica te ih ostavljaju da žive unakaženi. Procjenjuje se da je takvu sudbinu imalo preko 30.000 djece. Uz te zločine pripisuje im se i kanibalizam.

"Božji glasnik" - Joseph Kony (FOTO: Kepittrill)

Borac za ljudska prava i tvorac ideje o populariziranju Konya, u svrhu njegova što bržeg uhićenja, Jason Russell pokrenuo je veliku priču. Nedugo nakon diplomiranja filmske produkcije na sveučilištu University of Southern California, on se uputio prema Ugandi, zemlji u kojoj 40 posto stanovništva živi sa manje od sedam kuna dnevno, kako bi snimio dokumentarac, no ono što ga je tamo dočekalo pretvorilo je sve to u nešto više. Tijekom snimanja od dječaka Jacoba, Russell i ekipa saznali su da tamošnja djeca žive u stalnom strahu od pobunjeničkih otmica. Jacob, koji je hrabro istupio pred kamere objasnio je kako Kony i njegova vojska upadaju u njihova sela, uništavaju ih, a djecu otimaju i odvode. Slijedio je najemotivniji dio priče, gdje je Jacobov brat nakon što je pokušao pobjeći, uhvaćen te brutalno ubijen pred Jacobovim očima. Russella je ova šokantna priča dirnula i opasno zaintrigirala, pogotovo kada je Jacoba pitao želi li umrijeti, na što mu je dječak dao potvrdan odgovor.

Objasnio je kako nema smisla živjeti u stalnom strahu i znati da mu budućnost ne donosi ništa dobro. To je bio prijelomni trenutak koji je Russella ponukao da poduzme sve mjere kako bi njemu i ostaloj djeci omogućio sigurno djetinjstvo. Tada mu je obećao da će učiniti sve kako bi se Josepha Konyja zaustavilo. Od tog trenutka radio je što je u njegovoj moći kako bi ljude u Sjedinjenim Državama, a potom i diljem svijeta, upoznao sa zločinima koje proživljavaju djeca Ugande. Prvi koraci bili su okupljanje ekipe i odlazak predstavnicima američkih vlasti, u nadi da će vapaj bespomoćne djece na njih utjecati. No, bilo je uzaludno. Pomoć nije pristigla pod izgovorom kako ova stvar nije u interesu SAD-a, naravno, prvenstveno nije u njenom financijskom interesu, iako, primijeti će neki, u Ugandi postoje značajne zalihe nafte.

Učiniti ga vidljivim (SCREENSHOT: Kony 2012)

Jedino što je Russellu i njegovoj ekipi preostalo bilo je to da prošire vijest o Konyju i otkriju njegova zlodjela. Kratak film koji su snimili u Ugandi, prikazivan u dvoranama i manjim prostorima diljem SAD-a, bio je dovoljan da se javnost zainteresira za pomoć nedužnim ljudskim bićima. Glas se počeo širiti sve brže. Jacob i njegovi prijatelji, koji su također bili oteti, svjedočili su o potresnim događanjima koja su ih obilježili za cijeli život. Iako je LRA u to vrijeme postepeno nestajala s područja Ugande i selila se prema susjednim zemljama, ti mladi ljudi nisu željeli da još netko doživi takvu sudbinu Na Facebooku je stvorena grupa ''Invisible Children'' koja je do današnjeg dana okupila gotovo dva i pol milijuna korisnika ove mreže. Nakon osam godina neprestanog obavještavanja nacije, rada na obnavljanju škola, stvaranju novih radnih mjesta i obučavanju djece, Russell je odlučio ponovno apelirati na vladu.

Filmska ekipa snimljena na terenu s vojskom koja pokušava uhvatiti Konyja (FOTO: Kony 2012)

Ovoga puta iza njega su stajale stotine tisuća ljudi. Nakon tih osam godina američka vlada napokon je odlučila reagirati. Organizacija ''Invisible Children'' primila je pismo američkog predsjednika Baracka Obame u kojem ih obavještava da će manje američke trupe biti poslane kako bi se Konyja uhitilo. Od tada je sve krenulo bržim tempom, a glavni zadatak je bio učiniti Konyja poznatim, kako bi za ratnog zločinca, čijim krvoprolićima treba stati na kraj, čuo što veći broj ljudi. Plakati su lijepljeni posvuda, zastave su vješane niz mostove, dijeljeni su bedževi, a uloženi trud u propagandu bio je itekako velik. Kony je ubrzo saznao  da su mu američke trupe za petama pa je počeo mijenjati taktiku kako ga ne bi uhitili i trenutno je njegova lokacija nepoznanica. Prema nekim navodima svoje trupe preselio je na teritorije Centralnoafričke Republike i Konga.

Oko cijele priče angažirale su se brojne poznate javne osobe (FOTO: Kony 2012)

U svojoj akciji „Invisible children“ odlučio je angažirati i javno poznate osobe iz svijeta kulture, politike i glazbe, želeći da oni svojim govorima osvijeste mase ljudi koji ih prate preko medija. Više informacija o organizaciji, ali i videu koji se maksimalnom brzinom širi medijima te o načinu na koji se može pomoći dostupno je na ovoj web adresi. Dio javnosti zapitao se na što se troše sredstva koja doniraju građani, a onda se pojavila informacija kako navodno preko 60 posto uprihođenih sredstava odlazi na plaće, putovanja, produkciju i marketing, zbog čega je vodeći svjetski portal za ocjenu humanitarnih organizacija, Charity Navigator, našao zamjerke u transparentnosti „Invisible childrena“. Počelo se javljati i sve više onih koji tvrde da se cijelu priču ne bi trebalo podržavati, kako s uvjerljivim, tako i sa manje uvjerljivim argumentima, ali ne negirajući činjenicu da djeci treba pomoći, no ne kroz ovu organizaciju. Neki objašnjavaju kako film zapravo prikazuje stanje otprije nekoliko godina, kada je Rusell tek upoznao Jacoba, a pozive na vojne akcije smatraju neodgovornim. Vrijedi primijetiti kako je i ovaj slučaj pokazao koliko ljudske jedinke mogu biti okrutne, pa su se tako u zadnje vrijeme počeli pojavljivati sasvim bezobzirni komentari. “Baš me briga za njih“, „Tak' i tak' bi im život bio jadan“, „Kaj sad svi to stavljaju ko da nešto mogu promjenit“ ili „Evo od juče mi je lagano puca kurac za konyu danas još i više, skužajte vi veliki dobrotvori s fejsa koji klikanjem minjate svit nabolje“, samo su neki od komentara brižnih humanoida s kojima dijelimo planetu i možemo se samo nadati da se radi o mišljenju manjine.

Lupiga.Com