Možda je prerano, znam da je danas šesti ali ne mogu odoljeti. Pred deset je minuta izašao iz naše kuće. Morala bih ovo zadržati za sebe ali ne mogu. Svoju ću sreću podijeliti s vama, cure moje.

U naš je kvart došao pred tri mjeseca. Stari poštar, proćelavi, debeli muškarac otečenih nogu, znam jer je ljeti nosio kratke hlače, dobio je infarkt. Otkriveno je da mirovine isporučuje sa desetak dana zakašnjenja. Čim sam ga ugledala, mislim na novog poštara, sebi sam rekla, to je to. Muž i ja, on još uvijek radi, dogovorili smo se da mirovinu smijem trošiti samo na svoje gušte. Ako se gomilaju računi za struju, neka se gomilaju, i gomilaju se, ako nam isključe telefon, neka ga isključe, isključili su ga…Da ne duljim.

Mirovina je samo moja. Moja! Krvavo sam je zaradila uz pomoć dobrih ljudi iz liječničke komisije, imam dvanaest godina radnog staža. Zato je u mom crnom fondu bilo, do jutros, tri tisuće i sedamsto pedeset kuna. U priručniku “Devet i tri četvrtine koraka do sreće” pročitala sam da svaku ženu, bez obzira na njene godine, u krizi lova može učiniti seksi. I mrak. Jučer sam bila kod frizera. Otišla sam maseru da bih bila koliko toliko elastična. Neki su muškarci zahtjevni. Što ako mu budem morala staviti noge na ramena?

Pete sam sinoć satima namakala u vodi punoj morske soli a onda ih brusila, gotovo do krvi, pa namazala kremom. Danas čovjek u mraku, opipom, ne bi mogao osjetiti razliku između mojih peta i dječje guzice. Kupila sam svilenu pidžamu boje slonove kosti u Svilanitu, na deset rata. Što sam sve izbrijala neću vam reći. Evo njega na mojim vratima, zvoni. U rukama je držao nekoliko opomena, nešto sam morala i potpisati. Zaboravila sam vam reći. Dočekala sam ga u dnevnom boravku u onoj pidžami, mrak se mogao nožem rezati ali me ipak vidio, što ti je mladost?

Grudi sam utrpala u majstorski izrađen grudnjak, žice su im pomogle da se vinu nebu pod oblake. Ništa nisam htjela prepustiti slučaju iako znam da je danas poštarima svaka kuna velika kao neboder. Dečko je odložio torbetinu, pokazala sam mu gdje je kupatilo i čekala ga u spavaćoj sobi obučena u onu svilu. Na krevetu su bile plahte od satena. Na noćni ormarić stavila sam novčanik, da poštar vidi da sam dama a ne kurvetina.

Kad ga je ugledao isključila sam noćnu lampicu. Bilo je odlično. Trajalo je, gledala sam na sat koji stoji nasuprot našeg bračnog kreveta, ima fluorescentne kazaljke, dvadeset i sedam minuta. Čovjek je, oprostite ne znam kako se zove, mirisao na moj gel za tuširanje i muževljev parfem, zube je oprao mojom četkicom za zube. Osjetila sam po mirisu. Muževljeva pasta je ona odvratna protiv paradontoze ili dentoze, nikako da zapamtim.

Čvrsta leđa, ravan trbuh, puna glava kose, svi zubi na mjestu…Srećom, imam utakmica u nogama tako da je svaki muškarac koji uđe u moj krevet savršen ljubavnik. Ako fula pravac pokažem mu pravi put. Nadam se da me kužite. Preda mnom je možda još nekoliko godina života. Zašto bih Dan žena slavila razgovarajući o Rosi Luxemburg i položaju žena u Hrvatskoj?

Dala sam mu čitavu penziju, dvije tisuće i sedamdeset i šest kuna. On je rekao, to je previše, bilo mi je zadovoljstvo, gospođo, niste trebali…Kakav vokabular? Možda nije poštar, mužda je vanredni student, danas neki studenti imaju preko četrdeset. Samo sam se rastegnula na krevetu zadovoljna poput mačke koja je otkrila gdje joj škrta vlasnica skriva keksiće. Obukao se, poljubio me u kosu, strpao novac u džep i nestao.

Drage moje, za sve vas koje ne volite ruže, povijest, analizu političke situacije u Hrvatskoj, teve dnevnik a želite proslaviti Osmi mart postupite poput mene. Cijena muškarca je obrnuto proporcionalna sa godinama gospođe koja plaća. Većina vas će proći jeftinije, možete dignuti i nenamjenski kredit na karticu. Svaka će vam se lipa isplatiti. Poštujem sve pokojnice koje su u povijesti položile svoja tijela i svoj duh na oltar borbe za ženska prava ali postoji i nešto veće od života. Kresanje sa muškarcem kome ništa nisi potpisala.

Sretan Osmi mart, sestre drage. Žurim, trčim. Idem promijeniti posteljinu pa ću iz dubokog izvući Vindijine štrukle “sa svježim sirom i bućom, slani” i ubaciti ih u pećnicu. Neka i mom mužu bude sretan šesti mart.

Vedrana Rudan

Lupiga.Com via www.rudan.info