photo by apolonia

Sigurna sam da Katolička crkva u Hrvata s vremena na vrijeme namjerno krene u neku posebno debilnu akciju da bi pažnju opljačkanog naroda skrenula sa sebe kao jedne u nizu lopovskih organizacija koje u Hrvatskoj bez ikakve kontrole deru kožu narodu. Todorići, kerumi, pavići i ostali zaista su pitome živine u usporedbi s ovim vukom kome nikad dosta ovčjeg mesa, krvi, kostiju. Čak i dlaku žvače.

Abortus! Vječna inspiracija. Kad čovjek postaje čovjek? Kako kurvetine spriječiti da puste kiretu među svoje noge koje nisu njihove nego Božje… Kad se maknu od abortusa krenu na rad nedjeljom. Ovih je dana nekakva njihova “Komisija” uputila ovcama pismo na tu temu. Čak ni u komunizmu, mi ovce, nismo dobivale toliko “pisama” koliko ih dobivamo otkako nas je tresnula demokracija.

Sjećam se dobro mračnih vremena. Jednom nam je Tito pisao, zaboravila sam na koju temu, i to je bilo to. Danas ne prođe ni šest mjeseci a da od momaka u mantijama ne dobijemo nekakav pismeni naputak kako biti sretan. Priznajem, ovu zadnju pisaniju nisam do kraja pročitala jer sam poantu shvatila na početku. Ne treba raditi nedjeljom osim ako si vatrogasac, liječnik, vozač autobusa ili pop. “Navlastito kršćani” bi morali znati da je “osoba biće duhovno” koju bi odlazak na misu nedjeljom obranio od “neoliberalne pohlepe”.

Jasno mi je zašto naši dečki stalno skreću s teme, ali…Tako nemaštovito. Abortus, nedjelja, abortus, nedjelja…A da se zabrane abortusi ponedjeljkom? Iza svake od akcija stoji briga za ženino dobro. Ovoga puta naglašavaju kako su problem “posebice radnice, majke, sestre i kćeri mnogih koje u taj dan ne će biti sa svojima i zbog njihove odsutnosti njihovi će domovi zjapiti prazni, sivi, sumorni…” Alo?

Nismo znali da Katolička crkva ima toliko visoko mišljenje o ženama. Ako je svaki katolički dom kad su žene “odsutne” “prazan, siv i sumoran”, što to znači? Nema životne radosti bez žene? Znamo na koje sve načine žene, kad su doma, čine od muškaraca “biće duhovno”. Kuhaju, peru, peglaju i krešu se. Bože, kako mora da su životi katoličkih svećenika “sivi i sumorni”, a njihovi “domovi” od nekoliko tisuća kvadrata “prazni”. “Prazni”?
A tko im kuha, pere, pegla? Časne sestre, naravno. I nedjeljom, naravno.

Ta nam “Komisija”, pokojni ih je Bakarić na naš užas stalno organizirao, o Kardelju da se ne govori, u svom “pismu” naglašava da je “rad nedjeljom uzrok brojnih nesreća na radu.” Svakako. Posebno su ugroženi klinci kojima pop trpa ruku u šlic ili đoku u riticu, o sirotim časnima koje su na raspolaganju i svetkom i petkom da se ne govori. Njima čak i nema tko da piše. Nitko normalan u Hrvatskoj ne doživljava Katoličku crkvu kao borca za narodna prava. To je skupina razbojnika koji uživaju u svojim dverima, uvaljuju ga dječici sigurni da nikad neće u zatvor a časne sestre jedine u Hrvatskoj imaju pravo na besplatan abortus.

Dečki se bave trgovinom a ne plaćaju pedeve, o izdavanju računa da se ne govori. Koliko im love daje Država nitko od nas ne zna. To je zapravo jedina prava hrvatska katolička tema. Znaju to momci vrlo dobro. Da li će ikad svjetlo dana, makar i jedne neradne nedjelje, ugledati ugovori koje je Hrvatska potpisala sa Vatikanom? I Država i Pisači Pisama skrivaju ih kao kurva sidu. A možda bi neradna nedjelja ipak mogla pomoći ovcama da im opuštenima iz dupeta dođe u glavu.Samo bleje, bleje, bleje…Nikad nisu čule da postoji Lovac Luka koji može ubiti Vuka?

Čule su ovce za Luku a i Luka je čuo za Vuka. Ne pada mu na pamet krenuti u lov na živinu staru preko dvije tisuće godina, premazanu svim mastima. Iz te bi bitke možda mogao izaći živ ali mu taj lov guzica nikad ne bi oprostila. Pa ipak, ajmo, jedne neradne nedjelje, osnujmo Komisiju, i vi vjernici i mi nevjernici, napišimo pismo Milanoviću. Brate rođeni! Jebeš abortus, jebeš rad nedjeljom i nesreće na radu. Šta je s tim Ugovorima?

Vedrana Rudan

Lupiga.Com via www.rudan.info