Kako kažu u sarajevskoj udruzi PROI, pismo klijentice su objavili kako bi se skrenula pažnja na ovu problematiku, ali i obilježio Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad seksualnim radnicama. Taj se dan na 17. prosinac u cijelom svijetu obilježava još od 2003. godine, posebno u državama gdje je seksualni rad, odnosno prostitucija, ilegalan i kriminaliziran. Izvorno je osmišljen kao dan sjećanja na 49 seksualnih radnica koje je u Sjedinjenim Državama ubio Gary Ridgway. Taj je serijski ubojica svoje žrtve ubijao tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, a uhićen je tek 2001. godine.

(FOTO: Novi list)

Obilježavanjem Međunarodnog dana upozorava se na nasilje počinjeno nad seksualnim radnicama te potrebu za smanjenjenjem stigme i diskriminacije prema ovoj populaciji., Simbol otpora diskriminaciji i nasilju nad seksualnim radnicima, navode u udruzi, je crveni kišobran. Crvena boja simbolizira ljepotu, a kišobran otpornost na napade sa neba i od ljudi.

Kako zaista izgledaju 'kurve'

PONOVO ĆEMO DOSEGNUTI RAJ: Opasnost jednostrane priče

Kako izgleda industrija seksa?

Osim što je objavljeno na web stranici udruge, pismo je poslano predstavnicima vlasti, državnih institucija, sudstva, tužiteljstva, ombdusmena za ljudska prava, medijima te međunarodnim i nevladinim organizacijama.

Poštovani,

Ja sam vaša sugrađanka, susjeda, sestra, kćerka, prijateljica i majka, ali sam i prodavačica ljubavi kako to u klasifikaciji zanimanja stoji. Međutim, većina me ljudi zove „prostitutka“, što mi ne smeta, jer to je moj izbor, to je moj posao i to je moj život.

Veoma mi je stalo da čujete što vam želim reći i molim vas da odvojite nekoliko minuta u svom užurbanom dnevnom rasporedu i pročitate moje pismo. Govoriću samo u svoje ime, iako znam da su moji problemi ujedno i problemi većine, ako ne i svih djevojaka i žena koje se bave prostitucijom u ovoj zemlji.

Ovim pismom obraćam se svim ljudima, muškarcima i ženama u Bosni i Hercegovini, a povod je konstantno ignorisanje i zanemarivanje populacije kojoj pripadam. Nadam se da ćete ovo nastaviti čitati otvorenog uma, bez predrasuda i zaista razmisliti o čemu govorim.

Dragi predstavnici vlasti,

Molim vas, da prije nego što se pozovete na zakone uzmete u obzir moje riječi i ne pocijepate ovo pismo. Želim vas upoznati sa nekim od najčešćih problemima sa kojima se ja i većina žena na „našem tržištu“ susrećemo veoma često. U Bosni i Hercegovini prostitucija je kažnjiva zakonom. Svakodnevno trpimo različite vrste nasilja (psihičko, fizičko, seksualno i ekonomsko), ali zbog kriminalizacije ne možemo prijavljivati slučajeve nasilja, jer ako se deklariramo kao prostitutke, sam se nalazimo s druge strane zakona. Prije nego što se pozovete na odredbe Krivičnog zakona i Zakona o prekršajima, koji su jedini zvanični dokumenti u kojima se pitanja prostitucije navode, i to naravno, isključivo u kontekstu sankcije i restrikcije ove pojave, molim vas da se osvrnete i zapitate kakva rješenja za naše probleme u ovoj državi postoje? Iako smo i mi često žrtve nasilja, okrutnog postupanja i diskriminacije, nema zvaničnog dokumenta niti strategije u kojima ima prostora za rješenje naših poteškoća. Za ovu državu mi smo samo problem čije rješenje je jedino stroga zakonska sankcija koja nas udaljava od zdravstvenih, socijalnih, psiholoških pravnih i ostalih servisa u kojima možemo potražiti pomoć za svoje osnovne potrebe za koje niko u stvarnosti koju vi kreirate nema sluha.

Moje pismo je ujedno i moj apel da se osvrnite oko sebe, učinite nešto da se naši životi promijene, pružite nam alternativu i pomognete da naši problemi i naše potrebe dobiju prave odgovore i prava rješenja. Mi jednostavno samo želimo uživati osnovna ljudska prava koja nam, i u slučaju sukoba sa zakonom, neupitno pripadaju!

Dragi predstavnici medija,

Podsjećam vas da ne zaboravite da vaše riječi imaju moć, a da za riječi i mišljenja seksualnih radnica u mainstream medijima nema mjesta. Iz tog razloga u ime svih nas molim vas da ne zaboravite glavne etičke postulate svoje profesije, objektivnog i transparentnog izvještavanja i da u duhu sa tim pišući o nama utječete na svijest građana.

Želimo da se čuje naš pravi glas!

Molimo vas da vaši novinski napisi ne budu izjednačeni sa opasnim stereotipima koji jednoglasno (katkad i neprikriveno) poručuju da se žena vrednuje isključivo prema njenim fizičkim atributima. Molimo vas da ne izražavate seksizam i ne objektivizirate nas kao žene, jer na taj način poručujete muškarcima da je sasvim prihvatljivo tretirati žene kao seksualne objekte.

Pitam vas, gdje su tekstovi o nasilju nad prostitutkama? I ako ih ima, kakvi su? Reći ću vam kakvi su vaši tekstovi o nama: gotovo su u potpunosti fokusirani na žrtvu prostitutku ili, vašim riječnikom rečeno, „prijateljicu noći“ koja je svojim izgledom i ponašanjem sama doprinijela nastanku problematične situacije. Želim vam ukazati da su ovakvi prikazi vrlo opasni, jer oni značajno utječu na to kako članovi porote, sudci, svjedoci i policajaci formiraju mišljenje o postupku žrtve. Ne želimo svaki put kada otvorimo novine vidjeti zastrašujuće, ponižavajuće i uvredljive portrete „nemoralnih prostituki“, „prokletih kurvi“ i „bezgrešnih djevica“! Borite se zajedno sa nama protiv ovakvih predrasuda jer naša opredjeljenost za ovaj posao rezultat je nemogućnosti boljeg izbora, a nerijetko i nemogućnosti da svoja znanja i vještine demonstriramo u drugačijem i društveno prihvatljivijem zanimanju.

Zapamtite koliko vaše riječi dobijaju na težini kada se slažu sa prevladavajućim mišljenjem ili ga podupiru i zato ih pažljivo birajte kada pišete i govorite o prostitutkama. Jednostavno, nemojte nam otežavati već dovoljno težak život.

Draga javnosti,

Vama sam htjela poručiti da me najviše boli kada stigma, diskriminacija i isključivanje dolaze od ljudi kojima sam mislila da mogu vjerovati. Možemo se složiti da različito mislimo o pitanjima - da li je prostitucija gori ili bolji posao nego bilo koje drugo zanimanje? U to ovdje neću ulaziti iako mislim da je tema zanimljiva i vrijedna rasprave.

Mislila sam da imam sreću što ne živim više u državi i u vremenu gdje su žene mojeg zanimanja kamenovali. Ali, svojim predrasudama, zanemarivanjem i prezirom prema onom što radim, danas ste vi ti koji bacate kamenje na mene.

Svjesna sam da je moj rad moralno neprihvatljiv, ali također sam svjesna da sam uz to odgovorna majka, zahvalna kćerka, ljubazna susjeda, dobra prijateljica i poštena osoba. No, sumnjam da vi možete vjerovati u to, odnosno vjerovati da sve prostitutke nisu iste! Istina je, moje koleginice i ja nismo iste, štoviše vrlo smo različite, ali imamo jednu univerzalnu zajedničku karakteristiku – stigmu zbog koje smo zlostavljane i izložene diskriminaciji u svim životnim poljima.

Nemojte misliti da će negativni stereotipi i predrasude čiji ste i vi kreatori i prenosioci doprinijeti nestanku prostitutki i prostitucije, jer neće! Reći ću vam nešto, prostitucija je postojala, postoji, i postojaće i u budućnosti, u svim društvenim kontekstima, na svim prostorima i u svim vremenima, i to posve neovisno od vaše i moje volje.

Za kraj sve vas molim ako ste, dok ste čitali ovo pismo, u bilo kojem trenutku osjetili neprijateljski ili agresivni ton, pokušajte shvatiti da je to zbog godina otvorene, sistemske, općeprihvaćene i podržane diskriminacije s kojom se susrećemo moje kolegice, ja i naši bližnji, od strane zdravstvenih ustanova, pravnog sistema, religija, medija, akademske zajednice i šire javnosti.

Želim vam ugodan dan,

Vaša "Prostitutka"

Lupiga.Com