O avionu i tehnološkim dostignućima ćemo nekom drugom prilikom. Ovo je sada prvi normalan trenutak nakon 24 sata putovanja. Danas odmaramo i promatramo. Veliko pivo ima 600ml. Smog je vidljiv, a kanalizacija podsjeća na mahove da je tu negdje. Uglavnom, mirisi se pojavljuju i nestaju cijelo vrijeme. Javni prijevoz je vrlo efikasan. Podzemna željeznica od aerodroma za dvije osobe do prve stanice košta 50 ¥ (otprilike 45 kuna, omjer ovih valuta je 1¥=0,92kn), dok od te stanice do Qianmena (slična udaljenost) košta za dvije osobe 4¥. Svugdje, dakle, iste tehnike, a ostalo su nijanse. Večeras napadamo pekinšku patku.

Već nas prate (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

Pošteni pekinški patkari ne rade duže od 20 sati, a kako smo mi odlučili probati pravu, nismo ju probali. Idemo uskoro.

Dok smo izlazili popišani, jer pekinška patka ide spavati i prije kokoši, napao nas je dobronamjerni bussines inteligence u vidu mlade djevojke koja je dosta neuvjerljivo priopćila da je ovaj restoran iz kojega smo izašli otvorio podružnicu koja radi do ponoći. Pogledali smo se i rekli joj da iz religioznih razloga odlučujemo jesti jedino i samo ovdje. Ulica Qianmen nas je povukla dalje i naletjeli smo na simpatičnog vlasnika koji nam je odlučio prodati Hot pot. Koncept sjajan, začini opaki, ali hranjenje štapićima potpuni kaos. Margarita je nakon nekog vremena predala štapiće i zatražila vilicu. Vlasnik se smijao.

Još uvijek ništa od patke (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

Popili smo tri vrste domesticus piva, imaju prolaznu ocjenu. Prošetali smo noću kraj glavnih atrakcija koje oko 23 sata ograđuju i zabranjuju im prilaz, jeli domaće (zasad) neidentificirano voće, četvrtina kilograma za 10 kuna, s tim da smo već nakon deset metara našli boljeg ponuđača, kilogram za 25 kuna. Life sucks, but fruits are sweet.

Vlasnik se smijao (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

P.S. drvene štapiće valja koristiti samo za pletenje, ne i za hranjenje

Bolja od Karlovačke (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

Nismo upalili tracker, ali po okvirnom izračunu, drugi dan smo prehodali više od 20 kilometara! Dan je počeo sunčano, na trenutke i vruće. Hodali smo kroz uske sporedne ceste, smješkali se domaćima i oni nama, pa stigli do prve kulturne, od UNESCO-a zaštićene, građevine – Temple of Heaven.

Temple of Heaven (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

Sve je ovdje veliko i ogromno, pa tako i ovaj carski hram, jedan od brojnih hramova. Posjetitelji su uglavnom Kinezi i tu i tamo poneki "bijelci". Promatrali smo kako stari učitelj podučava mladića kaligrafiji, s kistom umočenim u vodu koji ostavlja trag na kamenom putu hrama. Nevjerojatna količina truda za nešto što će ostati jedino na našim fotografijama i u sjećanjima onih koji su imali sreće to gledati. Spontana akcija različitih generacija pred našim očima – sjajno. Usput, po Margaritinom sudu, Kineskinje su šik, kao što se vidi na fotografiji ;)

Silan trud (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

Zanimljivost oko ulaznice je da ima na sebi četiri „odreska“, pa kako hram ima četiri kruga, na ulazu u svaki stoji kontrola i iznova cijepa istu kartu. Cijena bagatela - 35¥.

Prije iPadove izdaje (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

Oslonjeni na navigaciju iPada, nakon obilaska Hrama izlazimo na sjeverni izlaz i namjerno biramo duži put kući. Ali, navigacija nas krivo navodi i pravimo puni krug, te se vraćamo pred isti šoping centar kojeg smo vidjeli prije sat i pol vremena. Mali breakdown, pa dalje u pravom smjeru. Ukupno, hodali smo od 13 sati pa sve do 21 sat.

Sjajna hrana u opskurnom prolazu (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

Gorak okus pogreške koju je pred kraj dana izvela aplikacija, popravio je susret koji je prerastao u ljubav na prvi pogled, sa street food chefom koji operira u jednom opskurnom pothodniku. Kuhinja je na biciklu, a roštilj je na plin za koji nismo sigurni odakle dolazi. Mušterija bira ražnjiće, od sipe, piletine, tofua, do različitog povrća. Cijena za nas dvoje koji smo omastili brk s desetak ražnjića je 13¥! Čekali smo u redu pola sata, ali isplatilo se. Najbolja radost dana.

Najbolja radost dana (FOTO: Tomislav Brdjanović/Lupiga.Com)

Nama je uskoro ponoć, uživamo u Tsingtao pivu (bolja je od Karlovačke i košta 10¥), a sutra u nove putešestvije. Vama lijep ostatak dana i dobar tek, do sljedećeg javljanja.

Lupiga.Com