Nakon prvog pregleda beogradskih događaja te podrobne analize, odnosno povijesti nastanka ekstremnih militarističko - batinaških organizacija, zbog kojih Srbija, u kombinaciji s katastrofalnom ekonomskom situacijom, općim bijesom zbog izgubljenog teritorija, uništenog društva te kalkulantima na vlasti podsjeća najviše na Vajmarsku republiku, konzultirali smo se sa srbijanskim kolegama  koji odreda tvrde jedno - ili odlučna akcija vlasti ili (p)ostajemo taoci fašističkih huligana!

Srbijanska prijestolnica protekle nedjelje ličila je na bojišnicu: gotovo šest tisuća policajaca, pripadnika žandarmerije i konjičkih snaga, sukobilo se na beogradskim ulicama s otprilike jednakom tolikom gomilom ekstremno šovinstičkih batinaša, što je za rezultat imalo preko stotinu ozlijeđenih čuvara reda, paljenje zgrade Demokratske stranke, kamenovanje zgrade RTS-a, desetak zapaljenih automobila i 240 uhapšenih huligana. Njihovi pripadnici dobrim dijelom regrutiraju se iz navijačkih skupina, a ideološku artikulaciju daju im klerofašističke, nacional-pravoslavne organizacije kao što su "Otačastveni pokret Obraz", "Srpski nacionalni pokret Naši 1389" i "Dveri srpske". Osim njih, na sceni su i otvoreno neonacističke grupe kao "Nacionalni stroj", čiji vođa Goran Davidović, poznat po znakovitom nadimku "Firer" trenutačno služi jednogodišnju zatvorsku kaznu.

Povod za još jedno razbijanje Beograda ovaj put bila je Parada ponosa, međutim, Srbiju već dulje vremena uništava eksplozivna smjesa kriminala, ekstremnog velikosrpstva u militarističkim organizacijama i razjarenih navijača. Dovoljno je prisjetiti se općeg paleža Beograda i stranih veleposlanstava koje se desilo 21. veljače 2008. godine poslije proglašenja nezavisnosti Kosova. Za razliku od prošlog tjedna tada je bilo i mrtvih, a bivši generalni inspektor MUP-a Vladimir Božović kasnije je izjavio da "nije bilo političke volje odluke, ili se radilo o nesposobnosti da im se suprotstavi". Vlast, a današnja opozicija, predvođena tadašnjim premijerom Vojislavom Koštunicom sve je mirno promatrala skrštenih ruku. Danas, pak, iz redova nacionalističke opozicije redovno se mogu čuti riječi potpore nasilnicima, što ponekad ide tako daleko da se izjednačava policija koja je štitila Paradu ponosa s policijom iz doba Slobodana Miloševića, s ciljem destabilizacije vlade koju čine Demokratska stranka predsjednika Borisa Tadića, Socijalistička partija Srbije, G17+ i par manjih stranaka.

Potpora crkve

Da sve bude gore, huligani potporu dobijaju i od dijela visokih službenika Srpske pravoslavne crkve nadahnutih svetosavljem, pa su se i prošle nedjelje na ulicama mogli vidjeti svećenici s podignutim križevima, dok je mitropolit crnogorsko-primorskog Amfilohije nakon održavanja Parade kazao kako je riječ o "sotonskom smradu strašnijem od uranijuma koji je zagadio Beograd" te se okomio na one koji "srpsku djecu nazivaju huliganima". Već godinu dana na Ustavnom sudu stoje prijedlozi za zabranu desnih organizacija, a ovog tjedna pokrenut je žurni postupak za zabranu četrnaest navijačkih skupina. Generalni sekretar Obraza Mladen Obradović, pak, označen je kao kolovođa nereda tokom održavanja Parade ponosa, za što mu prijeti kazna od tri do dvanaest godina zatvora. Dva pripadnika njegovog Obraza, premlatili su nedavno novinara i pisca Teofila Pančića. 

Naši sugovornici listom tvrde kako je dosegnuta krajnja crta za djelovanje srbijanske države.

- Srbija se već dugo pravi da ne vidi da ima male, ali vrlo agresivne i dobro organizirane ekstremno desne i pronacističke grupe, od kojih neke uživaju direktnu podršku crkve i nekih opozicijskih stranaka. Njihovo nedavno nasilje demonstracija je njihove moći i želje da zaustave promjene u Srbiji, posebno približavanje EU. To nije imalo mnogo veze s ljudskim pravima homoseksualnih osoba, već s općim putem kojim se kreće Srbija. One nisu bezopasne, jer iza njih stoje stvarni protivnici demokratskih reformi, koji njih koriste kao mogući okidač za ozbiljne nemire i šansu da se Srbija vrati na put konfrontacije i izolacije, kaže Žarko Korač,profesor na beogradskom Filozofskom fakultetu i zastupnik Narodne skupštine kao član koalicije predvođene Liberalno-demokratskom partijom.

Probadanje lutke

Brankica Stanković novinarka je beogradske televizije "B92" i urednica emisije "Insajder", kojoj je zbog njenog rada u prosincu 2009. godine dodijeljena 24-satna policijska zaštita. Naime, tog mjeseca navijači "Partizana" su na utakmici Partizan-Šahtjor skandirali "opasna si kao zmija, proći ćeš kao Ćuruvija" (Slavko Ćuruvija, novinar ubijen 1999. godine), što su popratili udaranjem i probadanjem plastične lutke koja je trebala predstavljati Stankovićevu. Vrlo jasnu poruku navijači su uputili kao reakciju na serijal "(Ne)moć države" u kojem je problematirana kriminalna pozadina nekih njihovih članova. Jedan od njihovih vođa, Miloš Radisavljević Kimi, u kolovozu ove godine osuđen je zbog tih prijetnji i nasiliničkog ponašanja na šesnaest mjeseci zatvora.

- Ne znam, niti mislim da novinari mogu dati konačan odgovor na pitanje o povezanosti navijača, desnih organizacija i kriminalnog podzemlja. No, mi smo uspjeli pokazati da ekstremne navijačke skupine i desne organizacije uvijek djeluju zajedno i vrlo su dobro organizirane. Vrlo je zanimljivo pitanje zbog čega te grupe nisu do sada zabranjene. Već preko godinu dana, odnosno od kada je ubijen francuski navijač Bruce Taton, traje inicijativa da se zabrani navijačka skupina "Partizana" koja djeluje pod imenom "Alkatraz", a čiji članovi su optuženi za to ubojstvo. Nije dovoljna samo zabrana određenih navijačkih grupa, potrebno je mijenjati čitav sistem. Nedopustiva je situacija da policija diže krivične prijave te državno tužiteljstvo optužnice, da bi se na posljetku suđenjem odgovorni izvukli bez ikakvih posljedica, što je do sada bio slučaj kaže za naš list Stanković. Po njenom mišljenju, iza navijačkih grupa ipak više ne stoje paralelne državne ili obavještajne strukture, za razliku od devedesetih godina kada ih je vlast direktno organizirala i kontrolirala - dovoljno je prisjetiti se ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, kojeg su obavještajne službe delegirale za vođu Delija, navijača Crvene Zvezde. 

Droga i sitne duše

- U suštini, riječ je o jednoj grupi ljudi koja nije mala, ali zadire u organizirani kriminal u najklasičnijem smilu riječi. On vuče ključne korijene od nogometa i velikih klubova, Crvene Zvezde, Partizana i drugih. Iz te ključne baze regrutiraju se pojedinci koji se bave drogom, reketom i svim ostalim krivičnim djelima. Velikosrpstvo tu funkcionira samo kao smokvin list, pokušava se zamazati osnova njihovog posla. Naime, mnogo je lakše dilati drogu ili reketariti ako imate organiziranu grupu ljudi, ali ne možete baš javno reći čime se bavite, ne, vi se borite za Kosovo i srpstvo ili protiv gej populacije. Na taj način šaljete u javnost signam "mi smo gnjevni mladi ljudi, bez perspektive", reći će Filip Švarm, urednik tjednika "Vreme", u hrvatskoj javnosti poznat i kao autor dokumentarnih filmova kao što su "Pad Krajine" ali i "Jedinica", koji  govori o JSO - Jedinici za specijalne operacije Vlade Srbije, odnosno "Crvenim beretkama". Istina je, nastavlja, da među srpskim političarima postoje oni koji misle isto kao i huligani.

- Riječ je o sitnim političkim dušama i običnoj demagogiji. Ovo što opozicija danas radi graniči s idiotlukom, pokušavaju sve pretvoriti u svoje političke poene. Uostalom, huligani uzvikuju dio parola koje ponavljaju i stranke kao što su Nova Srbija, Srpska napredna stranka ili radikali, a znakovito je i koje su stranke napadnute tijekom nedjeljnog divljanja. S druge strane u vlasti nedostaje odlučnosti iz političko-marketinških razloga, postoji određen strah da ćete izgubiti glasove ako se zamjerite tim "pravim Srbima". Vlast je već "antisrpska" jer je izgubila Kosovo, a sada bi progonom tih, u velikim navodnicima "mladih ljudi" pokazala da je još antisrpskija. Tadić i vlada do sada su podcjenjivali njihovu snagu, posljedica čega je teror uličnih razbijača koji se nadvio nad Srbiju. Njih podupiru i neke mračne, antimodernističke frakcije u SPC, nastavio je. Govoreći o Tadićevom kalkulanstvu, Korač se osvrnuo i na rehabilitaciju četnika, koji su u Srbiji izjednačeni s partizanima.

Cinične procjene Tadića

- Najgore od svega je što to Tadić nije uradio iz ideološkog ubjeđenja, već zbog cinične procijene da mu to donosi nove glasove u biračkom telu. Tadić je nedostatak jasnijih ideoloških opredjeljenja, učinio osnovom svoje politike, koja pokušava da za reforme angažira slojeve društva, koji su njeni ogorčeni protivnici, njegovo je mišljenje. 

Što se Švarma tiče, postoji čvrsta povezanost između ekstremističkih organizacija kao što su "Obraz" ili "SNP Naši 1389" te kriminalnih grupa u navijačkim skupinama. Velikosrpska ideologija tu funkcionira kao sredstvo kojim se manipulira, naime, krug oko vođa koristi se gomilom sluđenom šovinističkim bijesom za svoje ciljeve drugačije prirode. Što je država slabija i dalja od Europske unije, veći je prostor za njihov rad.

- Svejedno je da li se vi danas predstavljate kao Obraz, a sutra kao navijači, radi se o istoj grupi ljudi. Svi oni nastupaju s tom ideološkom obmanom, no osnova je kriminal, a ostalo nadgradnja. Kolumbijski narkobos Pablo Escobar također se predstavljao kao borac za prava potlačenih, to je klasična strategija razbojničke bande. Mislim da smo došli do jedne crte. Uskoro ćemo znati hoće li vlast imati hrabrosti ići do kraja ili ćemo svi biti taoci ideološki fašističkih huligana, zaključio je Švarm.

Stratfor: Već viđeno u Njemačkoj

Društvo u kojem haraju ideološki ekstremne, batinaške organizacije koje ne prezaju ni od čega, pojedini opozicijski političari koji im povlađuju, opća kriza u društvu, kalkulantski, nedovoljno čvrsto demokratski oprijedjeljeni političari na vlasti, nedostatak sveobuhvatnih reformi, nepotpuno suočavanje s odgovornošću za ratove, te osjećaj poniženja zbog izgubljenog teritorija - scenario je koji je već jednom viđen u Njemačkoj između dva svjetska rata, a upravo je to država s kojom je današnju Srbiju nakon posljednjih nereda usporedila američka agencija za strateška istraživanja Stratfor.

- Najveća opasnost za Srbiju nije urušavanje države nego, mogućnost da, kao i u Vajmarskoj Republici, neke političke snage u zemlji čvrsto odluče da je jednostavnije napraviti kompromis sa ekstremističkim snagama, nego nastaviti mukotrpan put na jačanju države usprkos međunarodnim i domaćim preprekama. Srpski predsednik Boris Tadić je sada, kao nekada Đinđić, praktično pred nemogućim zadatakom - treba prikriti nesposobnost Beograda, ponuditi opravdanje Europi, dok se istovremeno suočava sa neispunjenim očekivanjima svojih birača, ocjenjuje agencija, te dodaje da borba protiv nasilnih nacionalističkih grupa "zahtijeva čvrstu, možda čak i nedemokratsku ruku".


Jerko Bakotin (tekst prenosimo iz Novog lista)