U 19 i 35 reporter RTS-a javlja se iz Knez Mihajlove, za koju kaže da je "opuštena" te se "po ničemu ne bi moglo reći što se dešavalo tijekom dana". Policija čuva strana veleposlanstva kako ne bi bila napadnuta. Inače, frapantan je broj policajaca i žandara koji su čuvali sudionike Gej pridea (oko tisuću sudionika) - čak 5.600, od čega bi se mogla sastaviti više nego solidna vojna formacija (Vukovar je, kažu, branilo tri puta manje ljudi). Osim što su na raspolaganju imali pse i helikoptere, među njima su se nalazile i konjaničke snage, koje sam imao prilike vidjeti na djelu u Izraelu. Čovjeku nije ugodno biti u blizini konja u akciji ni kada su na "vašoj" strani, ali čini se da to razbijače nije obeshrabrilo, sudeći po broju ozlijeđenih policajaca. Inače, i razbijača je po policijskoj procjeni bilo oko šest tisuća.

Policija je na teren prigodno stigla i u rozom terencu

Idemo dalje: na Dnevniku se uskoro pojavljuje Ivica Dačić, inače predsjednik Miloševićeve stranke SPS (za one koji ne znaju, SPS je trenutačno u koaliciji s Tadićevim DS-om). Zanimljivo je gledati Dačića, inače glasnogovornika stranke u periodu 1992. - 2000. godine, kako vehementno osuđuje huligane (točnije bi bilo, mržnjom ispunjene manijake) te ustaje u obranu ljudskih prava. Detalj: Dačić je na moment čak izgledao kao da se opravdava za nasilje ("Šta smo trebali da napravimo? Da pustimo da pregaze kolonu ljudi, koji imaju pravo da se okupljaju, kolonu u kojoj se nalaze ambasadori zemalja EU i SAD, da se zapali RTS?"). Sve u svemu, on je sretan jer kordoni nisu „pali“ i nije bilo krvoprolića. Po fotografijama, reklo bi se da Dačić pod krvoprolićem smatra samo mrtve, jer krvi je i te kako bilo. Za kraj: ponosan je, jer nije probijen niti jedan policijski kordon. Da zapečati dojam vojne operacije većeg obujma, zaključio s time da je "policija sedam sati držala položaje".

Nakon toga nastupa Boris Tadić, također u maniri velikog borca za ljudska prava. Smiješno je kada znamo da je taj isti čovjek osobno izjavio da će država "najoštrije kazniti ekstremiste" u slučaju kada je šest mladih anarhista navodno bacilo molotovljev koktel na zgradu grčkog veleposlanstva i tako počinilo štetu od 18 eura. Usput, u raspravi oko te priče svi su se koncentrirali na spor oko toga da li je OK da se klincima sudi za "međunarodni terorizam", kako je glasila prva optužnica, a propušten je zastrašujući podatak - da ih je sudac Dragomir Gerasimović oslobodio optužbi, jer "nije dokazano da su oni počinili djelo za koje ih se tereti". Unatoč tome trunuli su šest mjeseci u zatvoru.

Huligani se nisu bojali konjičke policije

Zagrepčanin Davor Bilić, inače poznatiji kao Dado (i jedan od aktera najnovijeg filma kultnog redatelja Želimira Žilnika "Stara škola kapitalizma") ostao je bez pasoša šest mjeseci, zato jer na suđenju podignuo transparent s natpisom "Anarhizam nije terorizam". Pravna država, jel'te. Jedan "hint": na zagrebačkoj tribini podrške anarhistima, Žarko Puhovski ispričao je da je još u Jugoslaviji Tadić sudjelovao na nekom anarhističkom okupljanju. Kako tadašnje vlasti baš i nisu tolerirale "anarho-liberale", milicija je upala u stan, a Tadić je, tvrdi Puhovski, pobjegao kroz prozor. Zar nije sjajan detalj? Zablude mladosti liječiti bacanjem anarhista u kazamat, ima li što bolje? Čini se da je, osim Ive Josipovića, i Tadić najobičniji sitni kalkulant. Ako ne i mnogo gore, s obzirom da kolege iz Srbije kažu da Tadić kontrolira sav medijski prostor u državi, zahvaljujući tome što njegovi najbliži suradnici drže 95 posto srbijanskog tržišta reklama. No, evo, i Josipović je, ako ste vidjeli prethodni link, pokazao uredničke sklonosti ...

Delije su na zadnjoj utakmici Crvene zvezde na Marakani najavili kakav je njihov stav o paradi

Ali vratimo se Prideu, odnosno političkim facama susjedne države. Slijedeći na listi onih koji su se oglasili državni je sekretar Ministarstva pravde, Slobodan Homen, inače bivši vođa "Otpora" o čijem poslovno-mutikašnom carstvu možete čitati ovdje. Po Homenu, "odgovor države će biti jeziv". 'Ajde, baš da vidimo. Srbijansko državno tužiteljstvo još prije godinu dana tražilo je da se zabrane ekstremno desničarske organizacije "Otačastveni pokret Obraz" te "Srpski nacionalni pokret 1389", no od toga do sada ništa. Reklo bi se, sigurno im se i sad tresu gaće, no s obzirom da nisu samo imali namjeru masakrirati sudionike Pridea, nego su dirnuli u SPS i DS, možda se nešto i desi.

Gori beogradsko sjedište DS-a

Osim ove dvije organizacije, za koje se čini da su ideološki više profilirane u miksu srpskog šovinizma (uzmite s rezervom, jer se potpisnik ne smatra ekspertom po pitanju srpske društvene scene) i nacional-pravoslavlja, na srpskoj ekstremnoj sceni postoje i druge fine nijanse. Tako je već odavno podnijet zahtjev za zabranu Nacionalnog stroja, koji je otvoreno neonacistička organizacija (do te mjere da Srpsku radikalnu stranku, u čiju smo se miroljubivost i te kako uvjerili devedesetih, navodno smatraju "cionističkom" i "anti-arijskom"). I još uvijek ništa. Dobro, šef Nacionalnog stroja Goran Davidović (poznatiji pod intrigantnim nadimkom "Firer") služi kaznu od godinu dana zatvora zbog fizičkog napada na sudionike jedne tribine na novosadskom Filozofskom faksu. Ali, to je sve skupa smiješno, pogotovo ako usporedimo efikasnost koju su primijenili nad anarhistima. Država koja se takvom naziva (a po svim definicijama, ključno obilježje države je monopol na upotrebu sile) svu bi tu bagru davno spremila na sigurno. Anyway, po Homenu, nasilnicima sada prijeti osam godina zatvora.

Sveštena lica među vandalima zaslužila su aplauz otvorene scene

Oglasio se i patrijarh Irinej, poručivši nešto u smislu da "nema cilja koji opravdava ovo što se desilo. Premda među onima koji su sudjelovali u nasilju ima i onih koji se pozivaju na SPC, Crkva nema nikakve veze s njima i najoštrije osuđuje nasilje". Nekako, ne djeluju preuvjerljivo kad znamo što su sve govorili o LGBT osobama. Mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije Radović (inače, jedna od najomraženijih osoba među Crnogorcima, pogotovo onima koji nisu uz to i srpski nacionalisti, tip koji je devedesetih blagoslivljao pohode na Dubrovnik te svestrano raspaljivao mržnju, o čemu možete čitati ovdje) uputio je četiri dana prije prošlogodišnjeg Pridea, koji je policija na kraju otkazala, poruku u kojoj kaže:

“Ljubav je data čovjeku da rađa, svako rođenje je rođenje za vječnost, a ne za smrt i ništavilo. A ’drvo koje ploda ne rađa siječe se i u oganj baca’. Da li je jalova ljubav - ljubav? A takva je muželožnička, gej-lezbijska ljubav, koja neće i ne može naslijediti Carstva Božijega, jer je besplodna i jalova. Jer njen eros vodi u smrt i samoubistvo, istovjetan je sa smrću.”

I monahinje su smatrale da trebaju doći i vidjeti sotonu u ljudskom obliku

Idemo dalje - slijede reakcije političkih stranaka. Svi se slažu da je nasilje nedopustivo, osim što SNS Tomislava Nikolića. Ova individua poznata je i kao "Toma Grobar" jer je u rodnom Kragujevcu bio direktor gradskog groblja. Ako znamo da je godinama bio vjerni Šešeljev zamjenik, dok nije pukla ljubav, odnosno dok nije procijenio da su Voja i njegovi na putu bez povratka, nekako mu taj nadimak i paše. Nikolić je i vječni gubitnik predsjedničkih izbora - izgubio ih je ravno četiri puta, od čega mu je u tri navrata falilo samo par postotaka; jednom je u prvom krugu osvojio golemih 46 posto, ali su izbori poništeni zbog male izlaznosti!) kaže da "stranke na vlasti sustavno u medijima zabranjuju drugačije mišljenje. Inače, poznavatelji prilika u Srbiji kažu da SNS ("naprednjaci"; pada li kome na pamet Kerum i njegova "Hrvatska građanska stranka"?) bilježi golemi uspon po popularnosti, te su navodno trenutačno i najjača stranka u Srbiji. Blago nama.

E sad su novinari RTS-a registrirali i mišljenje Nove Srbije, koja kaže da je nenormalno da policija nije zabranila Gej Pride zbog sigurnosne procjene. BTW, šef te desničarske strančice (oko 8 posto) Velimir Velja Ilić branio je domoljube koji su na prosvjedu povodom proglašenja nezavisnosti Kosova spalili slovensku, američku i hrvatsku ambasadu. Iz bogatog i živopisnog repertoara ovog jednako tako živopisnog tipa izdvajamo moment kada je zastupnicu DS-a nazvao "zmijom, osom i nakazom", a koliko se sjećamo, bilo je i puno gorih ekscesa. Ilić je inače i junak situacije u kojoj je usred Beograda pred kamerama dobio šaku u glavu.

I konačno u Dnevniku gostuje Dragan Đilas, DS-ov gradonačelnik Beograda i jedan od likova iz Tadićeve svite koja drži marketinško tržište, navodno je težak 300 milijuna eura. Đilas se, naravno, snebiva, užasava, prijeti kaznama, i tako u nedogled, da bi na kraju izveo demagoški tour de force: trebaju i organizatori Pridea razmisliti o ovome, jer da će homofobičnost nakon ovoga samo ojačati, te da treba naći druge mehanizme, jer će se ovim načinom (valjda je mislio - Prideom) samo opet maltretirati građani Beograda. Ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić izjavio je, pak, da "huligani ovog puta nisu uspeli da spreče održavanje Parade ponosa, što je njihov konačni poraz".

Nekoliko je automobila svoj životni vijek završilo na ovaj način

Nakon svega ovoga, trebalo bi odgovoriti na nekoliko pitanja. Prvo, što će država Srbija učiniti na sve ovo što se danas desilo? Drugo, kako je moguće da su ekstremno desne organizacije u Srbiji toliko jake? Ovo pitanje, pretpostavljamo, zahtijevalo bi dublju analizu čitave društvene scene - vjerojatno je riječ o čitavom kompleksu uzroka, a ne jednostavnim objašnjenjima u stilu "tranzicija", "osiromašenje", "nacionalizam", i tako dalje. Treće: mogu li te organizacije još više jačati i koliko može rasti prijetnja koju predstavljaju? Četvrto, antropološko-sociološko-psihološko pitanje: što je to u homoseksualnosti da izaziva toliku količinu mržnje i želje za uništenjem "nečistih", koja po svemu što smo vidjeli uvelike nadilazi bilo međuetničku ili međuvjersku mržnju? (Zapravo, i logično, jer seksualnost je mnogo bliža čovjeku na egzistencijalno-biološko-emotivnoj razini, dok su nacionalni i ini identiteti nakalamljeni na biološku osnovu).

Peto: podsjećamo da hrvatski ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko nije zabranio anti-gay prosvjed održan paralelno sa zagrebačkim gay-prideom, premda je njegov glavni organizator Frano Čirko fotografiran kako pozdravlja ustaškim pozdravom, o čemu se pisalo ovdje (da podsjetimo, Čirko je u urnebesnom finalu telefonskog razgovora s novinarom na kraju procijedio "ograđujem se od te fotografije") i premda mladež HČSP-a širi ideologiju koja barem graniči s ustaštvom, i premda unatoč svim molbama organizatora ekipa na takozvanom anti gay prideu ne odustaje od milozvučnih dobacivanja u stilu "ubij pedera" te fizičkih napada. Doduše, onih par pokušaja napada i jedna bačena pepeljara, te nekoliko uhapšenih na zagrebačkom Prideu, u usporedbi s Beogradom doimaju se kao nedjeljna šetnjica. Ipak, nisu tako davna vremena kad su i u Zagrebu sudionike povorke umalo gađali Molotovljevim koktelima (bili su već zapaljeni, ali nekoliko policajaca bilo je dovoljno brzo da spriječi bacanje). Osim toga, u organizaciji anti-gay prosvjeda sudjeluje i "neformalna udruga" Hrvatski nacionalisti, koji su nešto poput "bit ću Nacionalni stroj kad porastem".

Za kraj: na portalu H-alter je izvještaj "halterovki" koje su bile na beogradskom Prideu. Što se snimki tiče, solidne su na portalu B92, a tamo se nalazi i video odlične emisije "Insajder", zbog koje su huligani urednici Brankici Stanković najavili smrt riječima “Otrovna si kao zmija, završićeš k’o Ćuruvija, kurvo Brankice!” (Slavko Ćuruvija, novinar ubijen 1999. godine).

FOTO: H-alter, B92, YouTube