Zanima li vas, ako vas uopće bilo što drugo zanima osim vašeg apartmana, vaše neposredne okoline, tla, zraka, mora i sunca oko vas? Ako vas i dalje zanima gdje i kako živite, tada vas slučaj dr. Gorana Jusupa i njegove lažne medicinske sestre Veronike Pecolaj treba otrijezniti. Ako ste gorljivi nacionalist, ako ste gorljivi romantik, pa držite kako za ovu zemlju koja vam je pod nogama još ima nade, tada pročitajte ovo. 

Hrvatsko zdravstvo, naime, nije zdravstvo Etiopije. Hrvatsko zdravstvo je vaše zdravstvo, ono koje stoji na istoj zemlji na kojoj stojite i vi. Hrvatsko zdravstvo se ne događa drugima, ono se događa vama, jer i vi, nezainteresirani u kakvoj zemlji živite, ili zainteresirani, možete završiti kod liječnika Gorana Jusupa, koji ima uredan ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, koji ima svoju ordinaciju, sestru, ormarić s lijekovima, injekcije i sva čuda koja stoje u takvim prostorima, a ti ih se naravno bojiš kao noćne more.

Zanima li vas još ova priča? Ako ne, onda se vratite brojanju eura od tjedne apanaže svog apartmana. Kada vas bude zanimala, kao i zemlja u kojoj živite, kada vas nevolja dovede kod doktora Jusupa, tada ćete se možda sjetiti da ste trebali čitati ovakve stvari. 

Dakle, za one koje zanima, vi ste bolesni, što je i normalno u jednoj ovakvoj suludoj zemlji, koju zemljom zovem samo zbog toga što mi je pod nogama. Bolesni ste, pokušali ste sve, čajeve svoje bake, djedov med i limun, kupili ste sva čudesa u apoteci na kojima piše kao rukom odnose vašu bol. Al jebaji ga, ne ide. Kao što ne ide da ste dijete poslali u školu vjerujući kako je ovo ipak normalna zemlja, a zatim otkrili da mu je nastavnica po struci krojačica i da nema niti školu, a kamoli diplomu da vaše dijete podučava bilo čemu.

Dakle, kada je vrag odnio šalu, ipak ste skupili hrabrost i otišli kod svog doktora opće prakse. Kod tih ljudi koji imaju ugovore s HZZO-om najlakše je otići. Barem se tješite. I sasvim nije bitno živite li u ovoj zemlji u Obrovcu, gdje se ova priča odigrava, a otkrila ju je ekipa Provjerenog Nove TV, ili živite u Splitu. Ova zemlja je ponavljam, ista, tvrda i nelogična u bilo kojem njenom kraju. Ili početku, svejedno. 

U ovoj zemlji možete biti što poželite. Doktor, kirurg, profesor. Samo trebate iskopirati tuđu diplomu i nalijepiti svoje ime. I odjednom ste doktor. Primarijus. Vadite ljudima krajnike. To je ponavljam, takva zemlja, kakvu ni Max Bunker ne bi smislio. Ali jebiga, vi živite u njoj. 

Gdje smo ono stali, aha, vi ste pred vratima svog osobnog liječnika. Njega naravno nema, gospon doktor je na važnom kolegiju, ali sestra je srećom tu.

„Što vas boli?“, upitat će vas sestra. 

Vama će jasno već biti bolje, ali sjetit ćete se kako niste obišli apartman već tri dana, niti skupili rentu. Pa ćete naravno skupiti hrabrosti.

„Evo tu sestro, tu me probada, ne mogu disati!“

„Evo sad ćemo mi to gospodine, samo čas“, i izvadi sestra stetoskop, a vi podignete košulju. 

Sluša sestra vaše disanje i sve vam šapćući govori na uho, a sada malo dublje, tako, tako, bravo!

Naravno da ste se usrali, ali apartman i euri su vam draži, čak i od raka pluća kojeg već vidite u sestrinim očima. Ali nije vaša sestra bilo tko. Nije ona uopće sestra. Nije ništa. Niti škole, niti diplome, niti ičega. Ali što vi znate o tome. Ova zemlja i nije zemlja. To je kurac, da oprostite, a ne zemlja. I sada ćete shvatiti i zašto.

Sestra Pecolaj, Veronika, odmahnut će glavom i reći vam kako vam nije ništa. Obična prehlada. Malo se niste čuvali. Zašto? Pa zato, majku mu, što vaša medicinska sestra nema dana medicinske škole, dana fakulteta, ničega! 

To je priča o nama i o našoj zemlji. Onoj u kojoj živimo svi. Kako je moguće da u jednoj zemlji, koja se zemljom zove, postoji liječnička ordinacija kao što je ona u Obrovcu?

Zašto?

Pa zato, što vi zbilja imate rak.

I to zajeban

Ali naravno, sestra to ne zna.

Kao uostalom ni vi.

A kada saznate, kada konačno odete specijalistu, ovaj će vam kazati: „A gospodine moj gdje ste bili do sada? Da ste došli koji mjesec ranije možda bi vas i spasili, ovako, jebaji ga, imate još mjesec, dva, žao mi je!“

„Ali meni je medicinska sestra… ja sam znate domoljub, plaćam mise i idem redovito u crkvu, ja sam ponosni građanin ove zemlje …“

Shvaćate me sada zašto trebate čitati ovakve priče? I zašto trebate znati u kakvoj zemlji živite? Da budete spremni. Ne onako kao ona kukavelj. Već spremni da ovoj zemlji ništa ne vjerujete. Da je uzimate sa skepsom. I tada će vam doći iz guzice u glavu!

„Dobar dan, vi ste medicinska sestra?“

„Da, jesam!“

„Molim dokažite mi da ste ozbiljni!“

„Dobar dan, vi ste predsjednica?“

„Da, jesam!“

„Molim dokažite mi da ste ozbiljni!“

„Dobar dan, vi ste Premijer?“

„Da, jesam.“

„Molim dokažite mi da ste ozbiljni.“

„Dobar dan, vi ste zemlja Hrvatska?“

„Da, jesam.“

„Molim vas, dokažite mi da ste ozbiljni!“

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/RTL