„Sustav obiteljske medicine puca po šavovima, a odgovorni ništa ne poduzimaju“
Nedostatak liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, posebno kada se radi o obiteljskoj medicini, višegodišnji je i dobro znan problem. No, unatoč brojnim apelima od strane Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i mnogih obiteljskih liječnika, pomaka u njegovom rješavanju nema. Situacija, u međuvremenu, postaje sve dramatičnija. Referirajući se na podatke iz demografskog atlasa Hrvatske liječničke komore, iz KoHOM-a ističu da je gotovo 40 posto liječnika obiteljske medicine trenutno starije od 60 godina. Njih tristotinjak ima više od 65 godina, od čega pedesetak i više od 70 godina. Sustav nam drže umirovljenici, a do kad će oni to moći, vrlo je neizvjesno. Uvjeti rada i problemi postaju sve gori zbog čega ovisimo o sve starijim liječnicima.
HRVATSKE MUKE JEDNOG KURDA: „Unutar kampa mi ne mogu pomoći, a izvan kampa ne žele“
LAŽNE KLINIKE ZA POBAČAJE I DALJE JAŠU: Teške obmane i sitni disklejmeri
GODINA (NE)CIJEPLJENJA: „Ovdje očito nisu u pitanju samo antivakseri“
"Događa se kadrovski raspad obiteljske medicine", tvrdi dr. Nataša Ban Toskić, predsjednica KoHOM-a s kojom smo razgovarali o trenutnoj situaciji u hrvatskim ordinacijama obiteljske medicine i potencijalnim rješenjima koja su bezuspješno predlagana.
Kako nedostatak liječnika obiteljske medicine trenutno izgleda u praksi?
- Ako se prema izvješću državne revizije gleda koliko treba biti ordinacija, trenutno ima oko 120 ordinacija koje uopće ne postoje, a trebale bi biti u mreži. Od ovih preostalih koje jesu u mreži, oko 150 ih je bez doktora. Drugim riječima, to su timovi bez nositelja, samo s medicinskom sestrom. I tu smo već blizu 300 ordinacija koje u ovom trenutku nedostaju. Skoro 40 posto liječnika u postojećim funkcionalnim ordinacijama je starije od 60 godina. Jako je alarmantna situacija u, primjerice, Primorsko-goranskoj, Sisačko-moslavačkoj ili pak Zagrebačkoj županiji. Gdje god pogledate, u stvari, nedostaje liječnika. Tko se od mladih i javi na zamjene - brzo ode, čim se otvori prilika za specijalizaciju u bolničkom sustavu.
Koji su glavi razlozi zbog kojih mladi liječnici ne žele popunjavati ta mjesta?
- Mi u KOHOM-u vidimo više raznih uzroka koji su doveli do te situacije. Plaće obiteljskih liječnika su u zadnjih 30 godina bile najniže u sustavu liječničkih plaća. Nema mogućnosti stručnog napredovanja. Ako netko želi ići na doktorat, sam si ga plaća, ne plaća mu ga ustanova u kojoj radi. No, i kad osoba ima doktorat, ne može akademski napredovati. Osim toga, obiteljski liječnici moraju sami ulagati u svoju dodatnu edukaciju, poput odlazaka na konferencije. Komplicirana administracija oduzima gotovo pedeset posto radnog vremena. A frekvencija posjeta je velika – dnevno u ordinaciju zna doći i preko 100 pacijenata. Veliki je pritisak i putem alternativnih komunikacijskih kanala – telefona ili elektronske pošte. U tom smislu mladi liječnici, koji te pacijente često ni ne poznaju dobro, moraju donositi odluke bez da ih pregledaju. Obiteljski liječnici su izloženi i stalnim kritikama u javnosti.
Bilo je pritisaka da obiteljski liječnici na sebe preuzmu i dodatni dio posla tijekom pandemije, ili primjerice da preuzmu veću odgovornost u odluci da li je netko sposoban za produženje vozačke dozvole …
- Mi smo preuzeli veliki dio tereta tijekom pandemije. Jedino mi smo radili cijelo vrijeme bez odmora. Zakon o vozačima je nakon naših primjedbi izašao u puno blažem obliku no što je bila prvobitna namjera zakonodavca, ali je i dalje opterećujući izvor konflikata. Ima tu još puno problema – zbog nedostatka liječnika puno ljudi nerijetko mora raditi u dvije ili čak tri ambulante odjednom. Uz sve to mi smo najkontroliraniji dio zdravstvenog sustava od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Stalno nas kontroliraju, opominju, kažnjavaju i prozivaju u medijima. Krivi smo za sve - za previše bolovanja, za preveliku potrošnju lijekova i pomagala, zato jer se ne javljamo na telefon. Vrlo je teško raditi stručno i pažljivo ako za svakog pacijenta imaš tri-četiri minute vremena uslijed svih obaveza i dnevnog broja pacijenata. Ljudi koji čekaju su nezadovoljni, prigovaraju, vrijeđaju, raste agresija i broj incidenta u ordinacijama. Mladi liječnici sve to vide. Već činjenica da ne žele u obiteljsku medicinu sama po sebi govori da nešto ozbiljno nije u redu. KoHOM godinama upozorava da je struka omalovažena, administrativno opterećena, financijski podcijenjena. Od cjelokupnog zdravstvenog proračuna za obiteljsku medicinu se izdvaja dva posto. Mediji su nedavno prenijeli kako je šibenski Dom zdravlja ostao bez doktora - otišlo im je šest doktora u penziju i nitko im se nije javio na natječaj. Ravnatelj kaže da je on tu nemoćan. Svi gledaju kako temelj zdravstvenog sustava propada, a nitko od odgovornih ništa ne čini.
"Od cjelokupnog zdravstvenog proračuna za obiteljsku medicinu se izdvaja dva posto" (FOTO: Lupiga.Com/Denis Lovrović)
Da li je Ministarstvo zdravstva u zadnje vrijeme išta napravilo da poboljša situaciju?
- Ministarstvo nudi samo prazne riječi. Mi smo kao udruga puno puta ukazivali na probleme i nudili rješenja primarno vezana za smanjivanje administrativnog posla. Sjeli smo za stol s odgovornima u ministarstvu, uključili se u radne skupine, dali konkretne prijedloge i obećalo nam se puno. Pokazali smo povjerenje i prema ministarstvu i prema HZZO-u da će ispuniti obećanja. No nije se dogodilo ništa.
Kakva konkretna rješenja ste predlagali?
- Predložili smo, na primjer, da se bolnički šalteri vrate na naručivanje pacijenta, a ne da to usmjeravaju na naše ordinacije. Da liječnici i laboratoriji kad naprave neku pretragu sami izdaju svoj nalaz pacijentu, a ne da ih šalju k nama da mi printamo nalaze. Predložili smo da pacijent koji izađe iz bolnice nakon, primjerice, moždanog udara ili slomljenog kuka, direktno u bolnici dobije odobrenje HZZO-a za rehabilitaciju, a ne da ga se šalje k nama da mi s otpusnog pisma prepisujemo preporuku u obrazac i šaljemo na liječničko povjerenstvo HZZO-a. Predlagali smo i da roditelj za bolesno dijete dobije doznaku direktno od pedijatra, umjesto da ponovo ide preko nas. Predlagali smo da za one ekstremno skupe lijekove koji se izdaju samo nakon odobrenja bolničkog povjerenstva, recepte napiše direktno to bolničko povjerenstvo. Ili da se rješenje za produženje prava na razna pomagala, koja i tako mogu biti odobrena samo na preporuku specijalista, također izdaje u bolnici. Bilo je to puno prijedloga koji bi olakšali situaciju pacijentima, ali i nama.
Kada ćemo, prema vašim predviđanjima, dosegnuti točku kada će sustav uistinu početi pucati po šavovima i kako će to izgledati?
- Pa već puca. Puno ljudi je već sad ostalo bez obiteljskog liječnika. Oni će navaliti na preostale liječnike koji jednostavno neće moći izdržat taj pritisak. Nastat će liste čekanja u obiteljskoj medicini. Dnevno kroz naše ordinacije prođe dvjesto tisuća ljudi. To se lako izračuna kad vidite službeno izvješće HZZO-a o broju posjeta u protekloj godini – koje govori o otprilike 60 milijuna posjeta. Svi su ti ljudi imali neki problem zbog kojeg su morali otići obiteljskom liječniku. Kad to više ne budu mogli, više njih će odlaziti na hitnu jer, kamo drugdje da idu? To je lančana reakcija koja će stvoriti dodatne probleme. No oni koji bi to trebali riješiti, ne čine ništa. Da bi se primarna zdravstvena zaštita održala na životu, treba napraviti nešto drastičnije kako bi je dio mladih liječnika počeo smatrati privlačnijim izborom od bolnica.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: World Bank
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti kojeg provodi Agencija za elektroničke medije
postoji cetverogodisnji studij za medicinske sestre. obzirom da obiteljska medicina odradjuje puno administracije kaoi pregleda i procedura koji zahtjevaju samo rutinsku obradu, imalo bi smisla povecati broj pacijenata po ordinaciji za 50% i svakoj ordinaciji pridodati bacc sestrinstva koja bi odradila dio slucajeva samostalno, a dio u konzultaciji s lijecnikom. za obiteljsku medicinu je dosta vazno iskustvo tako da mislim da bi s vremenom mogle preuzimat sve vise stvari.