Svijetom je danas odjeknula vijest kako je Veliki brat napokon zajahao Osovinu zla. Dakle, uhićen je svjetski krvnik i američki neprijatelj No2 (broj jedan je ipak rezerviran za legendarnog Osamu bin Ladena), Sadam Hussein. Vijest je to koja će sutra osvanuti na naslovnicama svih svjetskih dnevnih novina koje barem iz zabave prate politička zbivanja. Već danas smo putem onog mnogo bržeg medija (govorim o televiziji) bombardirani sa Sadamovim fotografijama kao u kakvoj emisiji za sredovječne žene gdje imamo priliku vidjeti fotografiju "neugledne" žene prije nekog kozmetičkog zahvata i fotografiju iste žene, ali sada

Prije                         Poslije

"seks bombe", nakon što se podvrgla najbitnijem od najbitnijih zahvata, pa makar to bila samo frizura ili šminkanje. E pa, evo i vama Lupežima fotografija. Sadam prije "kozmetičkog zahvata" (brada i bore), te poslije zahvata.


Vjerujem kako je bespredmetno nagađati jesu li Ameri u akciji "Crvena zora" zbilja uhvatili iračkog krvnika, ili tek jednog od njegovih mnogobrojnih dvojnika, te tko je čovjek kojeg je na video snimkama okupljenim novinarima predstavio glavni zapovjednik američkih snaga u Iraku, general Ricardo Sanchez. Sve da to i nije Sadam, te da je pravi brkajlija ubijen prije tko zna koliko ili da možda hladi testise na plaži nekog egzotičnog mora, mi obični smrtnici to nikada nećemo saznati, jer istina nije za nas.

Sličnosti itekako ima

Najbitnije je da je George W. Bush napokon ispunio obećanje dano Americi i cijelom svijetu – uhvatit ću i kazniti iračkog tiranina; a usput si i malo popravio izglede uoči predsjedničkih izbora. Kad smo već kod Busha prilika je da vam poklonim još jednu u nizu njegovih mudrih izjava. Objašnjavajući svijetu kako Sadamovim uhićenjem neće prestati teror nasilja u Iraku, Bush je rekao: "Mi se još uvijek suočavamo s teroristima koji će radije ubijati nedužne ljude nego vidjeti nastanak slobode u srcu Bliskog istoka".

No, još ponosnije, gordije i sasvim "američkije" zvuči početak novinske konferencije povodom Sadamovog uhićenja: "Dame i gospodo, uhvatili smo ga"; a ni nastavak nije loš: "Ovo je veliki dan u iračkoj povijesti; tiranin je u zatvoru". Čini se kako ovo nije mali i obični dan niti za Sjedinjene Države, a čini se i kako će za njih u budućnosti takvih velikih dana biti sve više, jer stvaranje neprijatelja i potom njihovo kažnjavanje je igra koja im to ne samo obećava, već i garantira.

Živog i zdravog Sadama američke snage našle su jučer, u subotu,

Sadamov "podrum"

u nekom podrumu ili barem u nečemu što neodoljivo podsjeća na podrum, u tiraninovom rodnom Tikritu. Kažu kako se nije opirao uhićenju u kojem je sudjelovalo 600 specijalaca s geslom "ubij ili uhiti", pa tako nije ispaljen niti jedan metak. Kažu i kako je tijekom "informativnog" razgovora taj 66-godišnji diktator pokazao volju za suradnjom, te kako je bio "pričljiv". Ne mogu odoljeti a ne upitati se je li stvarno Amerikancima potrebna njegova pričljivost, a pogotovo što će njima njegova suradnja, kao da i sami ne znaju gdje je i kakav je irački program nuklearnog naoružanja, što je zapravo i bio povod američke intervencije u tu desetke tisuća kilometara udaljenu im zemlju. Kažu i da je u tom podrumu Sadam bio sam sa 750 000 američkih zelembaća i pištoljem,  te da se po svemu sudeći nije dugo okupao (ta opaska je valjda vrhunac američkog ponižavanja, a da ne govorimo kako je tek bitna za cijeli ovaj slučaj, uz još jedan sličan opis - "skrivao se kao štakor").

Biografija Sadama Huseina, vjerujem, vam je uglavnom poznata, a ako i nije pronaći ćete je vrlo lako, budući je Internet pretrpan istom, pogotovo danas. Zbog toga ću vam reći samo neke najdojmljivije stvari. Na vlast je došao 1979. godine i odmah pokazao koliko će njegov teror biti nemilosrdan. U vrlo kratkom roku zastrašivanjima i nizom smaknuća uspostavio je snažan kult ličnosti. Jedan od njegovih najokrutnijih poteza je "pacifiranje" Kurda prilikom čega je upotrebljeno kemijsko oružje. Slično su prošli i Šijiti na jugu Iraka. Ipak njegov najubilačkiji potez je započinjanje rata s Iranom. Taj rat potrajao je osam godina, a žrtve koje je prouzrokovao taj rat nikada neće s točnošću biti utvrđene. Riječ je o nekoliko stotina tisuća ljudi. Prvi rat s Amerikancima izazvao je 1990. godine, okupacijom Kuvajta. Taj takozvani Zaljevski rat početak je njegovog poraza, jer stav "na nož" s Amerikancima nije vječan, što se, eto, pokazalo danas.

Neki libanonski izvori tvrde kako je u hvatanju Sadama pomogla (slučajno ili namjerno nije nam poznato) njegova druga žena Samira Shahbandar koja živi s jedinim preživjelim Sadamovim sinom, Aliem. Tu teoriju objavio je britanski Sunday Times koji još kaže kako je Samira redovno dobivala pisma od Sadama. Onaj general s početka novice, Sanchez, novinarima je rekao kako su to samo glasine. Ipak, možda će baš ona dobiti 25 milijuna dolara namijenjenih onome tko prokaže Sadama.

Imamo mi još navoda, a jedan od zanimljivijih je da je Sadama identificirao Tareq Aziz, bivši irački zamjenik premijera, kojeg Ameri već više od pola godine drže u zarobljeništvu i koji im je već pomogao u identificiranju Sadamovih sinova, Udaya i Quasaya. Postoje navodi i da je brada zapravo bila lažna i da su već provedeni DNK testovi kojima je utvrđeno da je to pravi, pravcati Sadam.

Sadamovi sugrađani nezadovoljni su razvojem situacije. Lokalni brijač kaže kako je ovo dokaz da u Iraku više nema muslimana, koristeći se analogijom kako je netko izdao Sadama, a u islamu izdaje nema. Mom

Tareq Aziz u punom sjaju

ak iz Kansas Citya s trenutnim, vojnim, zaposlenjem u inozemstvu, točnije u US bazi pokraj Tikrita drugačijeg je mišljenja. On se osjeća fantastično i to mu je najbolja vijest koju je čuo ove godine (op. a. a godina pri kraju, mora da nije bilo poroda, vjenčanja, diploma …).

Recimo i to kako je britanski premijer Tony Blair ovu priliku iskoristio da još jednom baci ljagu na sve one koji su bili protiv vojne akcije u Iraku, rekavši kako su željeli podvaliti saveznicima laž da se bore protiv muslimana, što su oni, evo, ustanovljavanjem novog Iraka opovrgli.

Vjerojatno je kako će se Sadamu ipak suditi u njegovoj domovini, a ishod suđenja teško da može biti išta drugo osim smrtne kazne. A što ako to zbilja nije Sadam? Nije bitno, žrtvovalo se i mnogo više ljudi za mnogo manje stvari …