"Svi tvrde da postoji jedan svijet. Ja tvrdim da postoje dva: jedan je moj, a drugi dijelite kako hoćete."

Ove riječi koje savršeno ocrtavaju njegov pogled na život izgovorio je James Douglas Morisson - legendarni Kralj guštera. Za njega kažu da je mogao sve, osim preživjeti svoje dvadesete. Doduše, lako je biti general poslije bitke, pa usud Kralja guštera cijeniti kao logičnu posljedicu burnog života koji je živio. Kako bilo, James Douglas, daleko poznatiji kao Jim Morisson, umro je u svojoj 27. godini. Njegovo tijelo u kadi je pronašla nevjenčana mu supruga Pamela Susan. Rock velikana smrt je zatekla u Parizu - gradu svjetlosti. Pokopan je na pariškom groblju Pere-Lachaise.

Rođen je na današnji dan, a da nije bilo one kobne mješavine droge i alkohola uslijed koje je ispustio dušu, sad bi slavio  svoj 67. rođendan. Mjesto i datum rođenja: Melboure / Florida, 8. prosinac 1943. godine. Otac mu je - George Steven Morrison  - bio mornarički oficir, a majka Claire domaćica. Zbog očevog vojnog poziva obitelj se često selila, a jedno od tih preseljenja zauvijek će obilježiti Kralja guštera. Na putovanju kroz Novi Meksiko obitelj je svjedočila teškoj prometnoj nezgodi. Mali Jim gledao je tom prilikom umirućeg vozača - američkog indijanca. U zrelijoj dobi često će isticati da se duša tog čovjeka naselila u njegovo tijelo. Ovo iskustvo opisat će u pjesmi "Peace Frog", s albuma "Morrison hotel".

Nakon završene osnovne i srednje škole, koje je pohađao u Los Altosu (Kalifornija), Alamedi i Alexandriji (Virginija), upisao je studij režije na Sveučilištu Florida. Napustio ga je pri samom kraju, pred diplomski, jer za svoj rad nije dobio podršku profesora i kolega studenata. U siječnju 1964. odlazi u južnu Kaliforniju, gdje upisuje kinematografiju na UCLA sveučilištu. Završit će ga do kraja, ali i tamo upoznati Ray Manzareka, budućeg klavijaturistu Doorsa. Manzarek ga je nagovorio da se upuste u osnivanje benda. kasnije će im se pridružiti John Densmore i Robby Krieger. Prvi ugovor potpisali su sa izdavačkom kućom Elektra, a prvi album Doorsima izlazi dvije godine kasnije.

Talentiranom Morissonu i ostatku benda, redovito potkovanima LSD-ijem - drogom za koju su smatrali da im otvara vrata percepcije - nije falilo inspiracije. Uslijedili su albumi Strange Days, Waiting for the Sun, The Soft Parade, Morrison Hotel, LA Woman te dva live albuma. Morisson nije svirao niti jedan instrument, ali njegova karizma i napisane pjesme Doorse će uzdići do kultnog statusa. Morisson usput piše knjige poezije, pravi dokumentarne i kratke filmove. Žene su ga obožavale, ali kao najveća njegova ljubav ostat će zabilježena Pamela Susan, kojoj je posvetio svoju knjigu poezije "Divljina".

Kad je teret slave u americi postao prevelik Morisson se seli u Pariz. Treći srpanj 1971. godine bio je zadnji dan njegovog života. Sahranu je organizirao Morissonov prijatelj fotograf Alen Roney. Na posljednjem ispraćaju bilo je samo pet ljudi. Roney će kasnije tvrditi da je Morisson umro od heroinskog overdosea. Kako to već biva kad umru slavni mladi buntovnici, zakotrljala se priča da je Morisson lažirao svoju smrt. Prvi je ovu teoriju iznio klavijaturist Doorsa Manzarek. Kad se priča uhvatila stali su se javljati vidioci, ljudi koji su tvrdili da su Morissona sreli negdje u Africi. Naravno, to nije bila istina. Kralj guštera ležao je i još uvijek leži pod  pločom na groblju Pere-Lachaise, a godišnje ga posjećuju stotine tisuća štovatelja. Legenda o Kralju guštera, pak, teško da će umrijeti.

Lupiga.com