Zdenko Franjić

Zdenko Franjić istinska je zvijezda glazbene scene u Hrvatskoj i šire. On je izdavačka kuća "Slušaj najglasnije", nezavisni nakladnik biblioteke "Bratstvo duša", producent dokumentarnih filmova... Trideset godina bavljenja glazbom učinilo ga je prilično poznatim, ali nećete ga vidjeti na crvenom tepihu. Znatno veće izglede da susretnete legendu imat ćete ako vas put nanese na kakav koncert. Zdenko tamo obično sjedi za šarenim pultom, na kojem se nude izdanja njegove kuće, uglavnom bendovi za koje su čuli samo najzagriženiji ljubitelji glazbe. U karijeri neovisnog izdavača lansirao je preko tri stotine izdanja, a kroz njegove ruke prošle su prve Majke, Bambi Molestersi, Goribor, Damir Avdić, Satan Panonski, Spoonsi, Messerschmitti...
Malo koji izdavač u Hrvatskoj može se pohvaliti da je otkrio toliko dobrih bendova i rock n' roll zvijezda. Ukratko - Zdenko Franjić jedinstvena je i neponovljiva pojava u svijetu glazbe. Razgovarali smo za vrijeme koncerta Damira Avdića u Močvari. Na kartu se moralo čekati u redu dugačkom pedesetak metara. U vrijeme kad ga je Franjić prvi put izdao, na Avdićeve koncerte dolazilo je po dvadesetak ljudi. 
 
Koji su vam najdraži bendovi čije je glazba najprije prošla kroz vaše uši?
- Svi su mi dragi. Ne bih htio nekog dizat. Uvijek nekog zaboravim pa mi bude krivo. Ono..., Satan Panonski, Majke, Goribor, Molestersi... Eto, da ne nabrajam dalje.

Koliko ste izdali bendova od svojih početaka do danas?
- Ne znam, prestao sam brojati. Mislim da sve skupa imam petstotinjak izdanja.

Može li se živjeti od neovisnog izdavaštva?
- Može ako smanjiš troškove; ako ne trošiš puno na sebe, ako ti žena radi, ako ti stara pomaže i to...

Nije valjda da majka još uvijek pomaže?
- Pa je. Ja bi se sad vratio mami da mogu, al' nema više...

Kako bendovi koji žele izdati album dolaze do Vas? To ide po čuvenju, preko prijatelja...?
- Kako koji, neke ja nađem, a neki nađu mene.

Majke su vas našle '87?
- Oni su prvi materijal snimili '87. godine, a ja sam ih izdao iduće '88. Čuo sam ih prije jer sam ih gledao uživo u Lapu. Preko jednog frenda sam došao do njih. Vinkovci su tad bili rasadnik. Osim majki, bio je tamo i Satan Panonski, Ivica Čuljak. S njim mi je bilo lijepo na snimanju. On je zabavljao sebe i sve oko sebe. To je bila zbilja ludnica, bit' na njegovom snimanju. To mi je bilo najbolje snimanje u životu.

Slušao sam Satana, ali ga nikad nisam razumio. Nisam rado gledao njegovo samoranjavanje na sceni. Izgledalo je kao da je lud.
- On je bio svoj, nije imitirao druge. Imao je kaj za reć. Recimo, meni su njegovi stihovi super. Bio je inteligentan dečko, jako pametan i sve, ali imao je problema, ne. Ne znam kak bi ti rek'o, valjda mu je takva bila sudbina.  

Mislite li da je ranije bilo više dobrih mladih bendova ili je sredina podjednako plodna i danas.
- Ima i sad puno jako dobrih bendova. Zbilja ima.

Koga vrijedi poslušati, a da se još nije probio do šireg kruga slušatelja?
- Evo, ovaj bend "Dječak iz vode". To je super. Duo trojica - odlično. Sve od Franci Blaškovića... Nema kod mene lošeg benda. To su sve dobri bendovi, kužiš?

Odbijete li koga za izdavanje albuma?
- Pa, rijetko kad. Ja sam više neki servis, kužiš. Tko god hoće, ja ću mu napravit', ne. Onda ja napravim bendovima po proizvodnoj cijeni koliko njima treba i eto. Tu ja nešto zaradim i za sebe, za troškove i tak... Ne odbijam nikad, jedino kad oni sami odustanu. Ja sam za to da se nešto radi. 

Nikad niste dobili želju da od tog radite posao koji bi donio ozbiljniji profit?
- Ne, ne, ne. Ja sam zapravo počeo radit ploče i to, prije rata. Propao sam pa sam skužio da je bolje ovak radit, nego imat samo jedan ili dva benda, njih gurat i štajaznam. To sve jako puno košta.

Kako se rade ploče?
- Više ih ne radim. Prije se radilo u Jugotonu, ne. Onda kad su oni ukinuli proizvodnju ja sam prešao u Češku. Daš im master i oni ti naprave ploču.

To plaća bend?
- Kako kad. Ove ploče što sam ja radio to sam ja plaćao.

Možete li prepoznati koji će bend biti velik kad prvi put čujete materijal?
- Koji će biti veliki bend? A pazi, veliki..., što to znači veliki? Misliš uspješni? Teško je reći što je uspjeh. Za mene je uspjeh ovo što ja radim. Sa malo novaca puno toga se napravilo, kužiš. Ako imaš love, onda platiš televiziju, onda ovi hipnotiziraju kupce, ovi to kao kupe i ti si tu nešto kao zaradio, neki uspjeh si postigao. To uopće nije uspjeh.

Dobro, ali jeste li prepoznali da će ovakvu karijeru napraviti Majke, Goribor, Molestersi i slični "vaši" bendovi?
- Pa mogu to prepoznati, otprilike. Znam kaj vrijedi, jer ja se isto bavim muzikom. Upoznat sa s tim kak se to događa. Imam bend Babilonci, zatim projekt "Lutajući DJ Zdena", prije sam imo bend "Loši dečki" i to.

Što svirate?
- Ne sviram, ja imam tekstove i to.

Pjevate?
- Ne, derem se. hehehe... Pišem tekstove, a muziku rade frendovi. Ne znam ništa svirat. Lenguza sam. Lijen sam. Za gitaru treba puno vježbe. Ne znam svirat, ali sam kroz ovo vrijeme koje se bavim muzikom skužio da nije tol'ko važna virtuoznost. Važno je uletit' dobro, na pravom mjestu uletit'. Ne mora to bit nešto super, ali mora bit dobro pogođeno; pogođeno na pravo mjesto?

Kako mislite - mjesto?
- Mjesto u pjesmi. Ako ti taj jedan ili dva tona ubaciš na pravo mjesto - to je puno važnije nego da si napravio neki ne zna kol'ko virtuozan solo, kužiš?

Zar dobra pjesma ovisi dva, tri tona?
- Pa je, o malo, malo stvari. Evo uzmi Goribor. Njihov Pity je vrstan gitarist, za mene bolji od Stefanovskog.

Osim hrvatskih, javljaju vam se i bendovi iz Srbije, BiH i drugih zemalja s područja bivše Jugoslavije?
- Da, da. Javljaju se. Izdajem deset albuma mjesečno. Imam jedan američki radio di šaljem; oni to recenziraju i redovno puštaju i to ti je to. Ne treba nam više, kužiš?

Radite i s turskim bendovima. Kako oni dođu do vas?
- Pa preko maila i My Spacea.

Da li vam se netko javio zainteresiran za otkup etikete Slušaj najglasnije?
- Nije, nije. Ja sam ti imao firmu u vrijeme Ante Markovića. Osnovao sam firmu za 250 maraka, ali nikad nisam poslovao i otpao sam na prvoj dokapitalizaciji. Ako oćeš radit to, moraš imat početni kapital. Moraš imat pare da bi napravio pare. Ovako ne ide, kužiš. Ne možeš ti naravit pare bez para.

Žao vam je što ih niste napravili.
- Ma nije, nije. Meni je to drago. Nikad ne bih išo... Recimo, ja sam ti radio u Narodnoj banci kao arhivar deset, petnaest godina. To me je ubijalo. Svako jutro sam morao tamo doć', skoro ništa nisam radio jebote. Mor'o sam bit tamo do četiri jebote. Ja sam rađe svoj gazda i da sam gladan, kužiš! Meni ništa ne treba osim malo popit i pojest, kužiš. I imat gdje spavat. Ovo sve drugo je manje važno. Ali, jebi ga, ljudi su pohlepni.

Aktualna je borba protiv skidanja glazbe s neta. Smeta li ti što ljudi skidaju glazbu?
- Pa ja to ne kužim. Sve ovo što prodajem se može skinut na netu. To mi je ok. Ovo radim za ljude koji oće imat CD u ruci, a inače se to sve da skinut. To je ok. Zašto si netko to ne bi skinuo u MP3 formatu ako ga zanima? Ovo što ja radim su digitalne ploče. Ovi CD-i u plastici - to su kao kazete.

Sjete li te se bendovi kad se proslave? Šalju li materijal?
- Zašto bi mi lali? Oni sad rade drugo. Ja radim sa ovim svojima, koje to interesira. Recimo, Franci Blaškoviću sam napravio 80 albuma. On je najjači! On ne je.. šou biznis. Boli ga za to. Isto kao i mene.  Meni je najbolje otić s frendovima na probu svirat. Odmah snimimo album i tak...

Pretpostavljam da ćete ovo raditi do mirovine.
- Nema penzije. Šta će ti penzija? Kad odeš u penziju spreman si da umreš. Samo naprijed. Bezveze mi je ovo kad se priča kak je bilo nekad. Zaboli me kaj je bilo. Moji bendovi su u sadašnjosti, eventualno malo u budućnosti i to.

Vaš posao neće osjetiti bolne rezove hrvatske Vlade?
- Neće. Zaboli me k.... za Vladu. 

Lupiga.Com via www.novilist.hr