Koristi li Milanović još uvijek Pitralon?
Na televizijskom kanalu Klasik TV, koji mahom prikazuje stare igrane filmove iz jugoslavenske produkcije, upravo je završeno emitiranje srpske dokumentarne serije "SFRJ za početnike". U njoj poznate i neke manje poznate osobe kroz 16 epizoda pričaju o ljudima i fenomenima koji su sastavni dio ikonografije propale države. I premda se u naslovu serije sugerira da je napravljena za generacije rođene nakon 1991. godine, bez iskustva življenja u SFRJ, riječ je ipak o uratku primarno namijenjenom onima koji su nekad bili Jugoslaveni i znaju što su im svojedobno značili odlasci u Trst, Mate Parlov ili sarajevski tabloid As.
"SFRJ za početnike" je, dakle, tipičan jugonostalgičan proizvod, koji bi sve one što su pjesmom poručivali da se s njima mora računati, a i one još starije trebao podsjetiti kako im je na ovim prostorima lijepo bilo prije 30, 40 i više godina. I to u uvjetima komunističke diktature i bez trgovačkih centara. Čak i sjećanje na katastrofalan potres u Skoplju, "kad smo svi bili solidarni kao jedan", u tom kontekstu potiče i neke pozitivne emocije, a ne samo tugu. Da ne govorimo o modelu vožnje par - nepar, uvedenom zbog restriktivne prodaje benzina, koji je početkom osamdesetih svakog jugoslavenskog vlasnika automobila tjerao u očaj. Iz današnje perspektive i to je ograničenje za prave jugonostalgičare tek razlog za zbijanje šala.
Tipičan jugonostalgičan proizvod (ILUSTRACIJA: Facebook/SFRJ za početnike)
Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nije takav tip. Sve što je vezano za Jugoslaviju kod njega izaziva groznu mučninu u želucu. Kad najviše želi uvrijediti sadašnju vlast, Karamarko izjavi da su oni jugonostalgičari. Učinio je to i povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima.
"Vladajuća nomenklatura, takozvana lijeva politička struktura, sebe naziva socijalističkom. Ali, nije to nikakva lijeva politička opcija, nego jugonostalgična", ponovno je upozorio Karamarko svoje birače da uz ovakvu vlast neprestano moraju biti budni. Ovaj put predsjedniku Ivi Josipoviću i premijeru Zoranu Milanoviću nije pripisao i jugofiliju, no vjerojatno samo zato što je u Splitu to zaboravio.
DELIKT MIŠLJENJA: Kad je politička doktrina srela veliko djelo
Zašto Karamarko misli da su njegovi glavni politički protivnici još uvijek zarobljenici jugoslavenskog uma? On o tome dosad nije skoro ništa rekao, pa možemo samo nagađati što je to za šefa HDZ-a jugonostalgija i koje je njezine simptome detektirao kod Josipovića, Milanovića, Ranka Ostojića, Ante Kotromanovića, Predraga Matića... Vjeruje li možda Karamarko da Milanović i danas oduševljeno čita stripove o Zagoru Te Neju, vikendom pušta video kazete s utakmicama Razije Mujanović, a da poslije brijanja, zbog ideološke ispravnosti, koristi Pitralon?
Zbog ideološke ispravnosti, koristi Pitralon? (FOTO: Lupiga.Com)
Pretpostavimo da je zaista tako i da je predsjedniku Vlade toplo oko srca dok evocira uspomene na vrijeme kad mu je sve bilo lako jer je bio mlad. Mogu li takvi osjećaji nositelja najviše državne vlasti predstavljati opasnost za opstojnost Hrvatske? Dakako da ne mogu. Sasvim je logično da za većinu starijih od 35 godina i u Hrvatskoj riječ Jugoslavija nije isključivo negativno konotirana. Pa i u toj državi, kakva god da je bila, ljudima se nisu događale samo loše stvari. Stoga i političari imaju pravo na određenu jugonostalgiju.
Karamarko, međutim, priča kao da mu je gotovo svaki dan proveden u Jugoslaviji bio natopljen crnilom i depresijom. Patio je za slobodnom Hrvatskom, a radovao se valjda samo neuspjesima jugoslavenskih sportaša i pjevača na Euroviziji. Ako je uistinu bilo tako, Karamarka treba žaliti, život ga do njegove 32 godine i raspada SFRJ stvarno nije mazio. No, to ne znači da mu zbog toga moramo opraštati budalaštine koje servira članstvu i simpatizerima HDZ-a, poput plašenja jugonostalgičnom vlašću.
Jugoslavija nije bila moguća kao liberalna demokracija, zato ta država nije imala smisla i za njezine je građane i narode svakako dobro da je upokojena. Makar je taj proces bio praćen krvavim građanskim ratom. Ipak, u Hrvatskoj i 22 godine nakon osamostaljenja postoji u društvu prilično raširena paranoja da je Jugoslavija i dalje tu iza ugla i prijeti obnovom.
Kad Karamarko grmi da jugonostalgična vlast štiti lik i djelo Josipa Broza Tita i odbija maknuti njegovo ime s hrvatskih trgova ne spominje da je baš Tuđman spriječio preimenovanje Titovog trga (FOTO: Novilist.hr)
Nemali broj Hrvata, za koje rat nikad nije okončan, iskreno se boji Jugoslavije. Ne umiruje ih to što je Hrvatska članica Europske unije i NATO-a, uvjereni su da Beograd nije napustio planove o državi koja će obuhvatiti sve Srbe. Karamarko je svjestan toga i još više raspiruje njihov strah, implicitno tvrdeći da aktualna vlast želi revitalizaciju Jugoslavije, da čak možda i potajno radi na tom projektu. A HDZ se tu onda pojavljuje kao jedini jamac da Jugoslavija neće opet progutati Hrvatsku i stoga pod hitno mora preuzeti vlast dok ne bude kasno.
Naravno da će svatko s tri čiste u glavi odmahnuti na te besmislice, ali problem je što HDZ-ov birački korpus ne misli da su posrijedi gluposti nego neprijeporne činjenice. Njima je posve normalno i da ustaju i plješću svaki put kad se na stranačkim skupovima spomene Franju Tuđmana, ali i kad Karamarko grmi da jugonostalgična vlast štiti lik i djelo Josipa Broza Tita i odbija maknuti njegovo ime s hrvatskih trgova i ulica. Sigurno im se negdje u podsvijesti urezalo da je baš Tuđman spriječio preimenovanje Titovog trga u Zagrebu i da je utemeljitelj HDZ-a jako cijenio svojeg zemljaka iz Kumrovca, no paranoja i mržnja prema Milanovićevoj vladi onemogućuju im racionalno rasuđivanje.
Prije nekoliko mjeseci Karamarko je najavio da će se, kad on dođe na vlast, Tuđmana i Gojka Šuška moći kritizirati samo kod kuće „u svoja četiri zida“, ali ne i u javnim prostorima. S obzirom na njegov prezir prema jugonostalgiji valja očekivati da bi kao premijer posegnuo za još nekim administrativnim zabranama. Mogao bi, primjerice, ukinuti Klasik TV. Nema SFRJ ni za početnike ni za veterane.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Slavko Goldstein dao je intervju za španjolski El Pais.
"Recimo da sam Jugoslaven". Odgovor je to Goldsteina na prvo pitanje, "Kako vam je draže da vas zovemo, señor Goldstein, hrvatskim piscem ili jugoslavenskim piscem?"
8/2014
i nije jedini.