„HRT mi je uništio život“, kaže Marina Pavičić (54) u trenucima klonulosti tijekom dugog i iscrpnog razgovora u srijedu, 30. listopada. Vidi se da je Marina Pavičić bila jaka, stamena žena čija je snaga sada na izmaku. Izmučile su je zadnje tri i pol godine rada na HRT-u. Iživljavanja, vrijeđanja, dernjave, onemogućavanja u radu, ucjene, prijetnje i na kraju otkaz. Ravnatelj HRT-a Goran Radman rekao je da s odlukom o njezinom otkazu „posve miran“ i zaželio joj je „sve dobro u životu". Marini Pavičić nije dobro u životu zahvaljujući, među ostalim HRT-ovcima, i Radmanu, kojeg je, kako kaže, pismeno upozoravala na ono što se događa u kući kojoj je došao na čelo. Radman je njezin otkaz obrazložio „teškim kršenjem ugovora o radu i internih normi". Ono što je Marina Pavičić napravila jest da je komentirala nedavno samoubojstvo Snježane Abdurahmanović, koja je radila u kafiću na HRT-u, a ubila se nakon što joj je poslodavac Adria Grupa dao otkaz. Pred smrt je Snježana Abdurahmanović prepričala Marini Pavičić da su njezin otkaz tražili Marko Bajić, voditelj odjela Općih poslova HRT-a, i Boris Sruk, voditelj Poslovanja na HRT-u. Goran Radman je pak izjavio da u tom slučaju „nema nikakvih informacija koje bi mu dale za pravo pokrenuti bilo kakve postupke protiv zaposlenika Hrvatske radiotelevizije", odnosno protiv Sruka i Bajića. No, Marini Pavičić je promptno i teško kaznio. Ni prije HRT-a Marini Pavičić nije bilo jednostavno. Kao diplomirana ekonomistkinja, a nakon godina rada u Končaru i Importanneu, dobrovoljno se stavila na raspolaganje za vrijeme rata i 1992. je raspoređena u MORH. Od tamo je krajem 1993. otišla u MUP. Radila je kao inspektorica u Odjelu gospodarskog kriminaliteta, gdje nije bilo lako, kao ni na HRT-u, biti lojalan poštenju i profesionalizmu, a ne nadređenima.

Pavičić je na ovom radnom mjestu sjedila gotovo četiri mjeseca - uza zid, bez kompjutera, radnog stola i radnih zadataka

- Bila sam nadobudna, voljela sam svoj posao u MUP-u i vjerovala sam da će se predmeti na kojima smo radili rješavati kako treba, ali sam na kraju otišla nakon 16 godina jer sam se beskrajno razočarala. Nisam se slagala s načinom rada. Oduzimali su mi predmete jer nisam htjela raditi onako kako su mi nalagali. Neke od prijava nikada nisu otišle USKOK-u ni DORH-u, nego su ostale u ladicama. Kada smo se selili iz Đorđićeve u Heinzelovu stari predmeti su se kidali i bacali pa su, kao, proglašeni nestalima. Upozoravala sam na nepravilnosti i unutar moga Odjela gospodarskog kriminaliteta, što se nedavno i potvrdilo kada je izašlo na vidjelo da su službenici tog Odjela prodavali dokumente, ali sam tada bila kažnjena smjenom. Još prije 15 godina sam upozoravala na kolegu Vjekoslava Drnića, koji je krajem prošle godine osumnjičen zbog odavanja informacija o kriminalističkim istragama. Prijetio mi je da moram raditi kako on kaže, a predmeti na kojima sam radila su mi oduzimani i prebačeni njemu. Još davno sam dobila anonimnu prijavu protiv mesara Stjepana Fiolića iz afere Planinska, ali mi je tadašnji načelnik, koji je sada u Poštanskoj banci, zabranio da radim na tome. Iako me znalo biti strah, moju mirnu savjest nisu mogli kupiti. No ne bih detaljnije govorila o tome što se događalo u MUP-u, jer već imam dovoljno drugih problema.

Na HRT ste došli 2010. godine?

- Iz MUP-a sam otišla krajem 2009. tako što sam na svoj zahtjev i s ispunjenim uvjetima umirovljena. No onda sam se javila na natječaj HRT-a za rad u službi Interne revizije. Dobila sam posao 2010., zamrznula mirovinu i počela raditi. Mislim da mi je to namjestila rukovoditeljica Interne revizije, koju sam upoznala dok sam radila kao inspektorica MUP-a. Pretpostavljam da je mislila da će tako osigurati vezu s policijom. Ona je uvela praksu da kada kriminalistička policija, porezna uprava ili DORH traži dokumente u vezi poslovanja HRT-a, ne mogu to tražiti direktno od službe HRT-a koja im treba, kao što se ranije radilo – došli bismo na HRT i sami kopali po dokumentaciji - već samo od nje. Tako je ona selektirala dokumente i onemogućavala pravi uvid u poslovanje. Tadašnjem ravnatelju je objasnila da tako štiti instituciju i njega. Dok sam radila u MUP-u, stizale su anonimne prijave protiv HRT-a, ali smo dokumente dobivali na kapaljku. Interna revizija HRT-a je angažirala tvrtke Revizija Zagreb i Revizija Spajić kao vanjske revizijske kuće mada je apsurdno da HRT kao javna institucija ne podliježe državnoj reviziji, već plaća usluge komercijalne revizije, koje zapravo rade ono što HRT-u odgovara. Osim toga, HRT je kupio nekoliko priručnika za rad Interne revizije HRT-a, među ostalim i od Ekonomskog fakulteta za oko 190.000 kuna, a nitko se od mojih kolega tim priručnicima nije služio. Koliko znam, provode se predistražne radnje vezane uz poslovanje Interne revizije HRT-a. 

Puno je afera izašlo u javnost s HRT-a, je li išta od toga prethodno utvrdila Interna revizija?

- To vam je isto kao i u HEP-u. Koliko su oni imali afera, a jeste li gdje pročitali da je rukovoditelj njihove interne revizije i za što prozvan? To je isti način funkcioniranja: velike institucije u kojima voditelji interne revizije sve drže u rukama i imaju puno veće ovlasti nego što bi trebali imati, ali kada afere izađu na vidjelo, voditelji interne revizije ništa ne znaju. Bez potpisa šefice interne revizije na HRT-u ni jedan dokument – ugovor o vanjskoj suradnji, na primjer - nije mogao izaći vani. Interna revizija je provodila istrage, što ne bi trebao biti posao tog odjela, ali samo one istrage za koje su dobili zeleno svjetlo. Na primjer, na mene je moja šefica radila pritisak da se tajnicu jednog bivšeg ravnatelja kazneno prijavi, jer su reviziju tako složili da ispadne da je ta tajnica sama napravila silne pronevjere. Provela sam obradu i utvrdila da ako netko treba biti kazneno prijavljen, onda su to i tajnica, i taj ravnatelj, i šef nabave, i šef financija. Tada je odbačena prijava protiv tajnice.

Jeste li kao revizorica imali pristup dokumentaciji o poslovanju HRT-a?

- Kada sam počela raditi nisam imala ni radni stol ni računalo. Starih računala na HRT-u ima nebrojeno, ali ja ga nisam mogla dobiti punih sedam mjeseci. Ručno sam pisala revizije ili hvatala trenutke kada netko od kolega nije za računalom. Nisam dobila ni šifru s kojom bih mogla ući u sustav i doći do podataka, što mi je bilo neophodno za rad. No neke sam podatke ipak uspjela izvući. Također mi je šefica zabranila bilo kakvu komunikaciju unutar kuće, pogotovo s ravnateljstvom HRT-a.

Zbog čega je rukovoditeljica revizije tako moćna osoba na HRT-u?

- Lojalna je onima koji su na vlasti unutar kuće, a uz to, sve zna i zato je nitko ne dira. Samo se po potrebi vadi materijal iz ladica i plasira protiv nekoga. Kada su je bivši predsjednik Uprave i njegova ekipa htjeli maknuti s HRT-a, izvukla je što zna o njima i ostavili su je. Protiv bivšeg ravnatelja je bilo puno kaznenih prijava, u okviru kojih se spominje i šefica interne revizije jer je potpisivala dokumente. Zanima me gdje su, u kojim ladicama, te prijave? Taj je bivši ravnatelj trebao biti umirovljen, ali mu je produžen ugovor i još je uvijek na HRT-u, a ništa ne radi. A takvih koji primaju plaće i ništa ne rade ima puno na HRT-u.

Koliko zapravo ima nezakonitosti u radu HRT-a?

- Jako puno, bojim se. Nikada nije do kraja sve raščišćeno. Radila sam reviziju odvjetničkih usluga HRT-u i nisu bili zadovoljni s tim jer sam previše toga našla. Kada biste samo znali koliko je stanova i kuća besplatno adaptirano i privatnog namještaja napravljeno na račun kuće, na kojim su privatnim kućama završavale kamere koje su kupovane za HRT, koje sve službe za popravke, čišćenje itd rade privatno za zaposlenike HRT-a, a račune plaća HRT…

Tužili ste HRT zbog mobinga? Što je bilo?

- Rukovoditeljica Interne revizije se redovito derala na mene, bacala je stvari, vrijeđala, prijetila mi da ću ostati bez posla, komentirala kakva mi je boja kose ili zadirala u privatni život. To je radila i drugima. Nekoliko puta je odredila da dođem na posao u vrijeme kada sam prema dogovoru uzela godišnji odmor. Jednom me zbog toga što mi je ispala kemijska olovka tako izvrijeđala i izderala se na mene da mi je pozlilo. To je bilo pola godine nakon što sam došla na HRT. Moja liječnica mi je rekla da sam izložena mobingu kada je vidjela kako izgledam i kakvo mi je zdravstveno stanje. Do tada nisam ni znala što je mobing. Tadašnjem predsjedniku Uprave sam rekla da želim dati otkaz, ali on me odgovorio i obećao je da će se situacija smiriti. No ništa se nije promijenilo. Mršavjela sam, gubila glas, povraćala sam, nisam mogla spavati, osjećala sam gušenje. Na koncu me u lipnju 2011. i fizički napala. Hitna pomoć je došla po mene i tada sam završila u bolnici zbog stresa, bila sam na dugotrajnom liječenju. I policija je tada došla na HRT zbog tog fizičkog napada. Tada je taj predsjednik Uprave rekao da je dosta bilo njezinog terora i da će je suspendirati, no poslije je to zataškao jer su tada bili izbori na HRT-u i nije htio nikakav skandal. Onda sam tužila HRT jer me nije zaštitio od mobinga. Dvije godine su prošle i još nije bila ni prvostupanjska presuda. HRT mi je uskraćivao dokumente koji su mi trebali za sud. Nakon napada sam osam mjeseci bila na bolovanju. Bila sam u teškoj depresiji, izgubila sam volju za životom. Bilo me jako sram jer prije toga nisam nikada bila na psihijatriji. Kada sam došla na HRT imala sam 64 kilograma, da bih pala na 40 i nešto. Teško mi je sebi objasniti kako sam si dozvolila sve što se događalo. Tko nije prošao zlostavljanje na poslu, to ne može razumjeti. Ni dok sam bila na bolovanju, moja nadređena se nije smirila. Pokušavala mi je smjestiti otkaz. HRT je tražio reviziju mog bolovanja, ali nisu našli ništa sporno. Tokom dva mjeseca sam išla u dnevnu bolnicu i smogla sam snage da aktivno radim na sebi da se izvučem jer sam shvatila da u suprotnom samo mogu završiti na Mirogoju. Uspjela sam se izvući i vratila sam se na posao. Na dan kada sam došla raditi promijenili su bravu uredske prostorije i odnijeli sve dokumente da ih ja, kao, ne bih ukrala. Šefica me od onda perfidno počela maltretirati, davala mi je prekratke rokove i onemogućavala me u radu. Onda sam opet završila na hitnoj i bila na bolovanju. U rujnu 2012. sam prebačena u Odjel kontroling i tamo sam četiri mjeseca sjedila uza zid, bez stola, bez kompjutera i ništa nisam radila. Novi je ravnatelj ukinuo taj odjel. Onda su mi uvjetovali prelazak u novi odjel odustajanjem od tužbe protiv HRT-a. Šef Poslovanja na HRT-u mi je prijetio da odustanem od spora jer ću inače vidjeti kako će mi biti. Dao mi je radni zadatak za koji je znao da ga ne mogu izvršiti, iako mi nije bio nadređeni niti sam formalno-pravno imala ikakve veze s njim. Tada se pojavio ravnatelj programa kao anđeo spasitelj i rekao mi da si mi međusobno možemo pomoći: preći ću u njegov odjel ako mu obećam lojalnost, što je značilo da ću mu prijavljivati što se događa i govori unutar njegovog odjela. Poslije su mi još dvije kolegice rekle da im je to isto ponudio.

Jeste li baš Vi bili metom maltretiranja i ucjena ili je to česta praksa na HRT-u?

- Na HRT-u se miču svi ljudi koji nisu lojalni i ne žele šutjeti. Tamo vlada veliki strah među ljudima. Što se mene tiče, problem je i u tome što previše znam, a nije im cilj zakonito raditi.

U više ste navrata upozoravali na to što se događa i Vama i u Vašem odjelu?
 
- Jesam, i novom ravnatelju sam dvaput slala mejl kada je tek došao na funkciju i kada nas je pozvao da mu se obratimo ako imamo kakva saznanja. Upozoravala sam ga da interna revizija šteti kući, da prikriva kriminal, da bi trebalo prihvatiti način rada Ministarstva financija. Molila sam ga da dovede HRT u red i da me primi, da me sasluša. Nikada nisam dobila odgovor.

Dobili ste otkaz zato što ste progovorili o samoubojstvu Snježane Abdurahmanović. Zašto je žena koja je radila u kafiću na HRT-u bila tako bitna da su moćnici HRT-a - Marko Bajić i Boris Sruk - tražili njezin otkaz?

- Zato što je bila u vezi sa šefom logistike, jako moćnim čovjekom HRT-a, kojega je druga, također moćna struja htjela maknuti. Preko Snježane su radili pritisak na njega. Ona je zapravo bila kolaterala žrtva obračuna na HRT-u. Pričala mi je da je ucjenjuju i prijete joj i govorila je da neće dati da je maknu s HRT-a jer mora prehranjivati djecu. Dan prije nego što se ubila mi je rekla da je prikupila dovoljno materijala i da joj ne mogu ništa. Bila je jako optimistična, uvjerena da je našla način kako će se riješiti prijetnji i zadržati posao. No ipak je dobila otkaz. Njezina smrt me pogodila jer sam znala da su gazili tog moćnika gazeći nju. A ona je bila samo žena koja je radila na šanku, imala dvoje djece i našla se u pogrešnoj vezi. Takva nepravda me užasnula, a uhvatio me i strah. Još jedna kolegica i ja smo se smrtno prepale, jer smo obje također bile ucjenjivane. Došla je hitna pomoć da nas smiri. Opet sam morala otići na bolovanje.

I dok ste bili na bolovanju dobili ste otkaz?

- Da, izvanredni otkaz ugovora o radu. Zbog toga što sam komentirala Snježaninu smrt dok sam bila pod teškim, akutnim stresom. Saborski odbor za medije dozvoljava da su izvještaji o radu HRT-a pozitivni i da nema nikakvih nepravilnosti. Blagoslovili su kriminal koji se na HRT-u događa, nezakonita zapošljavanja i promaknuća. I pustit će da sve bude kao do sada.

Predstoji Vam još jedan sudski spor s HRT-om?

- Da, iako nemam ni snage ni financijskih mogućnosti za to. Ali nemam drugog izbora.

Lupiga.Com via H-alter