Spomenuta izložba, „MLADI PIŠU, RIŠU I VIČU PROTIV NASILJA“ proistekla je iz istoimene Facebook akcije koju je pokrenula grupa „Podrška Ritzovima…“ koja postoji još od 2008. godine od kada je bila pokretač nekoliko akcija usmjerenih prema nositeljima vlasti i to u cilju osvješćivanja istih u pogledu veličine problema kojeg predstavlja porast nasilja u našem društvu, a naročito onog vršnjačkog – maloljetničkog nasilja. Kako se ništa posebno nije dogodilo niti se što bitnije pokrenulo, ali su u međuvremenu, na žalost pale i nove žrtve maloljetničkog nasilja u Hrvatskoj; grupa se okrenula djelovanju prema onima koji najčešće i jesu žrtve, ali i počinitelji – prema mladima, kao i prema roditeljima, učiteljima, odgojiteljima – svima kojih se odgoj djece tiče. Tako postoji i takozvani „Cause“ ili nazovimo ga „razlogom okupljanja istomišljenika“: „Luka Ritz – vrijeme je da se krene!…počnimo s promjenama, krenimo od sebe!“ koji do sada broji 46.491 člana.

Leona Fuček - Desanti: ERASE THE VIOLENCE!

Naravno, kad bi to bilo aktivno članstvo tada bi problem nasilja svakako već bio problem od kojega u ovoj zemlji manje boli glava, no to ipak nije slučaj. Radi se, nažalost, o virtualnom članstvu koje je u najvećem broju zadovoljno time što je kliknulo da mu se nešto „sviđa“ i to vjerojatno u trenucima neke tragedije kakvih se kod nas svako malo „nađe“. No, skepsu na stranu. Da sam uvjerena kako je ovo što sam gore napisala, a to je najčešći obrazac pisanja naših novinara, ili će pak tim ili sličnim riječima naši sociolozi opisati svaku akciju koja se organizira na Fejsu, vjerojatno kako bi stvorili predrasudu već i o tom načinu komunikacije među ljudima a kamo li o nekakvoj organizaciji vrijednoj pažnje (o dubljim razlozima čega ne želim niti razmišljati), već bih odavno odustala od bilo kakvih akcija, izbrisala grupe i spomenuti Cause, digla noge na ogradu balkona, pušila i brojila zvijezde. Svakako, stoji činjenica kako je naš narod plodno tlo za sijanje predrasuda, i za shvatiti to, ne treba imati pretjerano visok IQ, tako da mogu zaključiti samo jedno: ide im, ide… ma što god to bilo.
 
Ali ide i nama. Gore spomenuti neka se bave plodnim tlom, a mi se bavimo mladim ljudima. I mladi se ljudi bave nama. Jaz među generacijama nije nam problem, jer mi smo onaj dio društva koji nije zaražen predrasudama i onaj dio koji je uvjeren da su iskreni dijalog i prijateljstvo uz dodatak puno puno osmijeha i smijeha, dobitna kombinacija za razvijanje konstruktivne atmosfere koja će uroditi kreativnim idejama, međusobnim poštivanjem, razumijevanjem i zajedničkom akcijom. Uz minimalne troškove, da ne zaboravimo reći. Naime, ljudi su kod nas toliko opterećeni novcem i troškovima i onim: „A kol'ko bu me to koštalo?“ (ovdje je osobit naglasak na ono ME) pa je upravo to i pitanje koje se najčešće čuje i postavlja prilikom organizacije svega i svačega.

Luka Ritz - mladić koji je svom gradu i ovom društvu mogao i htio još puno toga dati 

Mi smo riješili dakle i taj problem. ME je koštalo koju poštansku markicu kako bih radove koje sam prikupila u Fejs akciji „Mladi pišu, rišu i viču protiv nasilja“, a koju sam osmislila prošle godine kako bismo obilježili Međunarodni dan tolerancije, poslala za Mali Lošinj gdje ih je dočekala ovogodišnja dobitnica nagrade Luka Ritz, mala VELIKA žena Matea Vidulić te pokrenula putujuću izložbu u sklopu svog i projekta malološinjske djece (koja su jednostavno nevjerojatna, što me ne čudi jer imaju i snažnu i iskrenu potporu od lokalne zajednice u kojoj odrastaju). Projekt je nazvan „FACE U FRCI“ pa je tako i ova izložba postala nešto što se ima namjeru kretati Hrvatskom (svugdje gdje je žele) i razvijati svijest mladih o važnosti tolerancije, nenasilnom rješavanju problema i nesuglasica te o zlu koje nasilje neminovno sa sobom donosi!

Izložba ide nekako ukorak i s koncertima grupe „Adastra“ koja se u borbu protiv nasilja također vrlo aktivno uključila od samog početka, a mladima je najpoznatija upravo po pjesmi i spotu „Surovi grade“ koja je nastala iz revolta prema ravnodušnosti građana jednog grada prema tragediji koja je isti taj grad, ne prvi puta zadesila i u kojoj je tragična sudbina jednostavno odnijela život mladog Luke Ritza koji je upravo tom – svom gradu i ovom društvu mogao i htio još puno toga dati; te je tako s Malog Lošinja, proteklog vikenda doputovala u Cres, a kamo će dalje ovisi o vama dragi mladi ljudi i svima onima kojima ste vi neprocjenjivo blago! Vi to i jeste. Doista.

Putujuća izložba ima i svoju službenu web stranicu: Pisirisivici, a svi koji se žele priključiti ili koje zanimaju informacije o tome kako sudjelovati ili kako ugostiti izložbu neka se jave na e-mail adresu: pisirisivici@gmail.com.

Lupiga.Com