Na prošli Uskrs vozio sam se biciklom od Trilja do Šibenika. Kada vidim pogled kćeri i osmijeh na njenom licu tada znam i zašto sam se ja rodio. Ove godine kupio sam joj knjigu o dinosaurusima. Voli gledati "Doru" i "Pepu pig". Obitelj pig u nekoj epizodi odlazi u muzej vidjeti dinosauruse; tako je stvoren interes...

Ovaj Uskrs bio sam dežuran u firmi u kojoj sam, a da to ne znam, par dana ranije dobio otkaz. "Gazda" je to rekao direktorici; direktorica je pozvala skladištara; skladištar je nazvao mene i pitao me mogu li doći na "razgovor". Imao sam slobodne dane tada. Rad u par godina prije otvorenom objektu firme; pogonu za preradu ribe pokraj Trilja, ovisio je o vremenu dolaska ribe izvađene iz mora; kamionima prevezenim u Trilj iz cijele Dalmacije i šire. Poneki dan još radilo se sa smrznutom ribom, radilo se kontinuirano i vikendima i kasno u noć, a slobodni dani bili bi za vrijeme punog Mjeseca. Tada je "ribarski mrak"... Ako bi slobodnih dana bilo malo više radnicima bi ih pisali kao godišnji.

Radnici te firme moraju imati mobitele. Moraju imati i te mobitele pokraj sebe; jer svakodnevno bi se čekao poziv i tada bi skladištar rekao - danas u deset, jedanaest, podne ili jedan... Tada djelatnici iz Trilja, Splita i okolice ostavljaju što god radili i dolaze u novu gospodarsku zonu. Već je neki dio dao otkaze, bilo zbog okolnosti, bilo zbog zdravstvenih problema; jer radi se o težem fizičkom poslu... Međutim; u vremenu i prostoru u kojem gomila ljudi posao ili nema, ili radi, a za to ne prima ni plaću, oni koji rade uglavnom šute na probleme i rade. Tu i tamo međusobno se jedni drugima požale, ili kakav pojedinac, u firmama poput tih anonimno štogod objavi negdje; kad i institucije u zaštiti prava radnika ne čine previše...

Conex trade

Poziv na dolazak u firmu Conex Trade doo, jučer ujutro oko devet i po, stigao je kao i obično: "Danas u jedanaest". Dobio sam otkaz koji je odlučen nekoliko dana prije; međutim direktorica zaposlena u toj firmi nije se zadržala samo na tome. Održan je jedan vičući monolog o mom ponašanju na prosvjedu na kojem ona nije bila, o izjavi da sam "Jugoslaven" - koju nisam dao i rečeno mi je da bi mi ona isti sekund dala otkaz zbog događaja s gradonačelnikom.

Kako je "razgovor" tekao tako sam saznao i da su šefovi za mene rekli da sam odličan radnik. To me nije iznenadilo; u više prethodnih firmi bio sam i poslovođa. Iskustva mi nije manjkalo, a ni volje. Na kraju "razgovora" saznao sam i to da mi ipak ona ne daje otkaz nego "gazda" (makar ona imala tu veliku želju). Nazvala ga je preda mnom i tek postavila pitanje - da li ostajemo pri onome što smo dogovorili... Uz to je navela da sam ja htio razgovarati s njim. Međutim ona ga je nazvala na molbu da ostavimo ovo što se dogodilo iza nas. Ja sam do tada u nekom malom postotku čak i vjerovao da s njom "razgovaram" o svojoj budućnosti na tom radnom mjestu; iako je od početka "razgovora" moja dokumentacija stala uredno složena u fascikli na stolu.

U firmi sam stigao, kao i obično s kolegom koji stanuje blizu mene. On sad ostaje na poslu, ja trebam kilometrima pješačiti natrag jer sam navodno došao na "razgovor". Otišao sam.

Zbog neobičnog poziva nekoliko dana ranije; zbog iskustva u raznim privatnim firmama ranije; i zbog isto tako već uočenog načina kako "gazde" međusobno ponekad funkcioniraju kada su neki "buntovnici" u pitanju (pa i oni koji se "usude" u jednoj od njih dati otkaz i svoju sreću tražiti u drugoj), ja sam, kao jedan od njih, kojemu mala plaća nije bila dovoljna za podstanarstvo i izgradnju obitelji, isto tako davao otkaze, i prije nekoliko godina, između ostalog - kako ne bi ovisio o istima - preselio na selo.

Kraj kamene kuće vrt je prekopan. Polje je preorano, kokoši u sjeniku nose jaja, a okolo rastu orasi, murve, smokve i ostalo. Nakon svega što sam, između ostalog, u životu prošao događaji zadnjih dana, ništa su. Kako me od nekih takvih "gazdi"; birokratski eksponent u medijima optužuje da ne poštujem "institucije"; što se toga tiče - u pravu je. Institucije koje su leglo korupcije, nepotizma, prozivanja ljudi zbog njihovih političkih stavova i ponašanja u slobodno vrijeme, da ih ne poštujem, to je blago rečeno. Tako je zasmetalo, očito je bilo u tonu glasa direktorice, što sam navodno "Jugoslaven". I iz ostalih detalja koje su mi izvikani u "razgovoru" bilo je očito i da ta direktorica priopćenje koje sam dao povodom izražavanja neslaganja s "institucijom" kakva je današnji splitski gradonačelnik, nije ni pročitala, kao što je nije zanimalo što bih ja mogao reći tijekom našeg "razgovora". A taj pokušaj demonstracije sile, zbog gomile izrečenih nestina, zbog načina na koji se obračunavaju, najbolji je pokazatelj koliko su zapravo slabi.

Usput; priopćenje koje sam dao isto tako nije čitavo objavljeno u "Slobodnoj Dalmaciji" već su tek detalji izvučeni iz cijelog objavljenom na "Dalmacija News".

Na kraju svega čitam da mi je otkaz uručen, usprkos tome što sam "odličan radnik", jer se "oni" mene navodno BOJE. I sad kad me poznati i nepoznati nazivaju i izražavaju mi svoje žaljenje što sam dobio otkaz, htio sam još reći, kako, ako ih zanima kako se ja osjećam, ne suosjećaju sa mnom; jer ja nisam zbog toga nesretan. Institucija poput Ujedinjenih naroda primjerice donijela je nekakve zaključke u pogledu ljudskih prava i sloboda, i kada vidim što tu "gazde" smeta; poručio bi im da je moj stav u pogledu želje da Hrvatska ostane samostalna i suverena već postavljen na Dalmacija News pa neka zaposle još birokrata koji će im bolje protumačiti što tamo piše, a za to što od takvih dobivam otkaz - zbog toga nisam nesretan, na to sam ponosan.

Živija nam mir između Vlaja i južnih Slavena.

Čabo i Kerum - okršaj

P. S. Kako sam pregledao pomalo internet prostore ovih dana tako napomena za neke slabovidne; Željko Kerum me nije tek tako odgurnuo s bine na rivi, već sam za ruku odvučen od strane osiguranja; pogledajte malo bolje fotografije.

Pavao Grubišić Čabo

Lupiga.Com via http://pavaogc.blog.hr