"Hrvati mi idu na jetra", napisao je davno pokojni Boris Maruna. Teško se, u ovih dvadeset godina otkako Hrvati imaju svoju državu, bilo ne slagati s njim. Milijun puta sam se u ovih dvadesetak godina, što iz subjektivnih što iz objektivnih razloga, zapitao: "Bože, zašto? Zašto sam se rodio na parceli planeta koji se zove Hrvatska?" I zbog rezultata prošlih izbora, i zbog rezultata pretprošlih izbora, i zbog pobjede Željka Keruma u Splitu, i zbog herojskog statusa koji su uživali Glavaš, Norac i slični, i zbog statusa koji Crkva u Hrvata uživa, i zbog toga što 27,1% srednjoškolaca misli da NDH nije bila fašistička tvorevina dok ih skoro pola o tome nema nikakav stav, i tako dalje, i tome slično.

Iskreno, nisam mislio da ću ikad napisati iti jednu pozitivnu rečenicu o Hrvatima, a kamoli da ću hrvatski narod uzeti u obranu. Ali, eto, stvari u ovoj državi su postale toliko sulude da je došao i taj trenutak.

Svako malo se pojavi kakav hrvatski kapitalist, poslodavac, gospodarski stručnjak, političar koji krene verglati o "hrvatskom mentalitetu" koji je "neradnički i lijen" o Hrvatima koji "očekuju da država riješi sve njihove probleme". Stvar nekad ode toliko daleko da se, recimo, same radnike splitskog Brodosplita krene optuživati za njegovu propast jer su "neradnici i lijenčine" pri čemu se previdi da su ti "neradnici i lijenčine" prošle godine proizveli brod koji su stručni časopisi s tog famoznog zapada u koji se naši eksperti kunu, proglasili najboljim na planeti u svojoj klasi. Na kraju će ispasti da je za cijelu gospodarsku kataklizmu na pragu koje se nalazimo, kriv hrvatski narod, odnosno taj njegov famozni mentalitet.

"Mentalitet Hrvata je takav da nisu spremni na promjenu zanimanja kako bi našli novi posao", započet će naš ekspert svoja kvazimenadžerska preseravanja. "Hrvati puše i piju i ne misle na vlastito zdravlje." Jer da se njega pita, na kutijama cigareta ne bi pisalo: "Pušenje skraćuje život" nego "Pušenje skraćuje radni vijek". "Hrvati nisu mobilni, nisu se spremni preseliti iz Dubrovnika u Požegu kako bi pronašli posao", nastavit će kao da u Požegi cvjetaju ruže. "Hrvati se ne žele obrazovati cijeli život kako bi udovoljili trendovima na tržištu rada, žele božićnice i uskrsnice, a kad ostanu bez posla, čekaju mirovinu ili drugi način na koji će država rješiti njihove probleme", mantra naš ekspert nadajući se trenutku u kojem će hrvatski narod promijeniti taj famozni mentalitet i pristati raditi za dvije tisuće kuna bilo koji posao koji mu se ponudi.

Naš ekspert pritom, možda slučajno, a možda zato što se namjerno pravi glup, zaboravlja o kojoj državi i kojem gospodarstvu govori. Sva ova mantranja o "cjeloživotnom obrazovanju, mobilnosti radne snage i prilagođavanju potrebama tržišta rada" imaju smisla u društvima u kojima je kapitalizam, što god mi mislili o njemu, postavljen na nekakve zdrave temelje i u kojima se nekakav red zna. Mi pričamo o društvu premreženom korupcijom u kojem se i do posla noćnog portira dolazi preko veze. O kapitalistima i poslodavcima koji su mahom izašli ispod Tuđmanovih, Sanaderovih ili već nečijih skuta. O društvu u kojem kapitalizam o kojem oni mantraju nikad nije postojao. O društvu koje nema niti jednu svoju banku i u kojem je gospodarstvo sustavno uništavano. I to dvaput. Ali ne – Hrvati bi trebali biti slijepi pored zdravih očiju i odjednom povjerovati da žive u zdravom kapitalističkom društvu i početi se cjeloživotno obrazovati i seliti radi posla.

A da se sad zabavimo i tim famoznim neradničkim mentalitetom koji naši eksperti tretiraju kao nešto što je tu samo po sebi, upisano valjda u gene kao boja kože ili očiju. Ako uopće postoji nešto što bismo mogli nazvati "neradnički mentalitet Hrvata", onda to nije tu samo po sebi, nego je stvoreno. Stvoreno time što se, recimo, branitelje ni na koji način nije stimuliralo da se nakon rata zapošljavaju, ako se uopće imalo gdje, nego se od njih stvorila glasačka mašinerija financirana iz proračuna. Zato što se ljude koji su ostali bez posla, a poradi genijalno izvedene pretvorbe i privatizacije, slalo u prijevremene mirovine pa se i od njih stvorila glasačka mašinerija koja je kupovana sa sto kuna povećanja mirovina prije svakih izbora. Zato što imamo desetke tisuća zaposlenih u državnoj administraciji koji su također glasačka mašinerija. Zato što se seljacima svake godine daju milijarde kako HSS ne bi izišao iz vladajuće koalicije i tako srušio Vladu.

Zato, gospodo poslodavci i menadžeri, ne serite po hrvatskom narodu i njegovom mentalitetu! On nije takav sam po sebi, nego su ga vaši politički sponzori takvima napravili.