Sedlarov udarni argument o plivanju leševa uzvodno je loša montaža
Brojne kontroverze izazvao je dokumentarni film "Jasenovac – istina" Jakova Sedlara koji je ovog tjedna premijerno prikazan u zagrebačkom kinu Europa. Film je to koji, ukratko, skriva mnoštvo opasnih laži, te negira holokaust i ustaški genocid, što je vidljivo već i iz samog trailera koji ga promovira.
Trailer želi posebno naglasiti poslijeratna pretjerivanja u broju jasenovačkih žrtava suludim naslovom iz Vjesnika "Mnoge leševe iz Jasenovca Sava je donijela do Zagreba“. Isti insert može se vidjeti i u samom dokumentarcu, a Sedlar ga je posebno isticao u svojim intervjuima pred premijere po dijaspori.
Trailer filma koji smo, za svaki slučaj, downloadali s YouTubea ukoliko se autori od srama odluče ukloniti s interneta
„Ima jedna naslovna stranica Vjesnika iz 1945. koje nema u Arhivu u Hrvatskoj, ali sam je našao na drugome mjestu. Na naslovnoj stranici Vjesnika piše: 'Mnoge leševe iz Jasenovca Sava je donijela do Zagreba'. Što znači da je Sava u to vrijeme trebala teći uzvodno!“, objasnio je mudro Sedlar, iznoseći „ključni“ argument.
Kako sam nedavno povodom jednog rada pročitao sve brojeve Vjesnika Jedinstvene narodno oslobodilačke fronte Hrvatske iz 1945. godine začudilo me što nisam i sam primijetio tako bizarnu naslovnicu. No, već na prvo gledanje trailera prikaz naslovnice mi je izgledao kao fotomontaža, tako da sam posumnjao kako se ne radi o originalnoj najavi Sedlarovog filma. Međutim, na YouTube ga je postavio korisnik koji nosi isto ime kao i montažer filma Alfred Kolombo.
Falsificirana naslovnica (SCREENSHOT: YouTube)
Stoga smo, za početak, analizirali print screen Sedlarove naslovnice u HD rezoluciji. Naslov je bio potpuno neprirodno postavljen s obzirom na ostatak teksta, te je imao ogromne praznine oko sebe i izlazio van margina. Bilo je očigledno da se radi o fotomontaži, i to jako lošoj. Naime, golim je okom bilo vidljivo da se nastojalo skriti originalno izdanje, no opet jako loše: baš na mjestu datuma i rednog broja lista nalijepljeni su efekti oštećenog papira, kako mu se ne bi moglo ući u trag. Mrlje su trebale ići u skladu s ostatkom naslovnice, koja je također malo zgužvana. Međutim, članak ispod naslova je ostao prečitljiv, a krivotvoritelji se nisu potrudili niti staviti neki podnaslov kako bi popunili praznine. Tako se može lako vidjeti da počinje ovako: „BEOGRAD, 14. svibnja – Potpredsjednik vlade i ministar za konstituantu Demokratske Federativne Jugoslavije Eduard Kardelj dao je suradniku TANJUGA odgovor na nekoliko pitanja o položaju Trsta, Istre i Slovenskog primorja“. Dakle, naslov o leševima iz Jasenovca i članak o Trstu nemaju ama baš nikakve veze jedan s drugim.
U zaglavlju svakog broja Vjesnika iz tog vremena stajala bi izdvojena najvažnija izjava u tom broju, u ovom slučaju je na tom mjestu vidljiv dio citata Edvarda Kardelja: „Svi slobodoljubiv ljudi osjećaju, da od nove Jugoslavije mogu očekivati samo to da će ona poštovati njihova nacionalna prava, da ona nosi istinsku demokraciju i slobodu. U tome je ona snaga nove Jugoslavije, koja u najvećoj mjeri razoružava naše neprijatelje“.
Kako bismo se uvjerili u ovu skandaloznu podvalu redatelja, koji ipak ima neki ugled u javnosti, u čitaonici periodike Nacionalne sveučilišne biblioteke pregledali smo sve brojeve Vjesnika iz svibnja 1945. godine, s obzirom da je na Sedlarovoj naslovnici očito namjerno uništen dan izdanja, pa je ostalo vidljivo samo da je mjesec objave svibanj. Kako nismo našli na traženi naslov ni u jednom broju, a u arhivi su bez iznimke svi brojevi, pregledali smo, za svaki slučaj, i sve Vjesnike od siječnja do svibnja te od svibnja do kolovoza. I dalje nismo našli na naslov koji je, kako Sedlar tvrdi, objavio Vjesnik.
Stvarna naslovnica Vjesnika (FOTO: Lovro Krnić/Lupiga.Com)
No, našli smo zato originalnu naslovnicu koja je iskorištena za falsificiranje za potrebe opasnog revizionizma. Zanimljivo je da je za fotomontažu odabrana baš naslovnica broja 21. od 15. svibnja s obzirom da se sva izdanja Vjesnika do tog datuma drže u zatvorenoj riznici, gdje NSB čuva rijetke primjerke publikacija. Vjesnik je od siječnja 1945. godine do tog datuma izlazio tjedno, u svibnju i češće. Zbog toga građani imaju slobodan pristup izdanjima u čitaonici periodike tek od broja 22. od 16. svibnja 1945. godine, kad Vjesnik postaje dnevni list. No, na sreću napravljeni su i mikrofilmovi svih tih izdanja 1945. godine čije smo naslovnice pregledali u potrazi za "Savom koja teče uzvodno".
To izdanje od 15. svibnja 1945. godine fotografirali smo s naslovom, podnaslovima i nadnaslovima u čak šest redova što objašnjava ogromnu prazninu na Sedlarovoj fotomontaži. Originalni naslov te naslovnice je "U Trstu, Istri i Slovenskom primorju uspostavljena naša vojno-pozadinska i građanska vlast" i vezan je, kako je to i bilo pravilo u Vjesniku, s tekstom ispod njega, a poklapa se i Kardeljev citat u zaglavlju koje je, kako rekosmo, za svaki broj Vjesnika drugačije. Na Sedlarovoj fotomontaži jasno se može pročitati tekst ispod naslova te je vidljivo da on s naslovom nema nikakve veze. Dakle, nema nikakve sumnje da je za falsifikat iskorištena baš ova naslovnica.
Svaki broj Vjesnika imao je drugačije zaglavlje, a na Sedlarovom falsifikatu ostao je originalni tekst u zaglavlju (FOTO: Lovro Krnić/Lupiga.Com)
Inače, originalni naslov je tiskan klasičnim fontom Metro Black, dok je u montaži korištena Futura Bold koju nismo pronašli u svim Vjesnicima koje smo pregledavali. Ova je dva fonta najlakše razlikovati po slovu M, koje ima oštre kutove u fontu Metro, a tupo odrezane u Bold varijanti. Svi brojevi izdanja u arhivi NSB-a idu redom i ne nedostaje niti jedan broj kojeg je Sedlar mogao naći u „nekoj drugoj Arhivi“, što su nam potvrdili i zaposlenici knjižnice.
Većina Vjesnikovih naslovnica te godine je pobjednička i slavljenička kroz cijelu godinu. Veličaju se pobjede, Tito, ZAVNOH, Nazor, Bakarić, Republika, napredovanje Crvene Armije, pad Hitlera, uspostava nove vlasti. A tek druge i treće stranice služe za političke borbe s kraljem, Mačekom te za Istru i Trst.
Usporedbom se jasno vidi da "tekst o Jasenovcu" zapravo govori o Trstu (FOTO: YouTube screenshot - Lovro Krnić/Lupiga.Com)
Na petoj stranici kroz mjesec svibanj je išla serija članaka "Dokumenti ustaškog terora – Koncentracioni logori" sa svjedočanstvima preživjelih logoraša: Stare Gradiške, Jasenovca i mnogih drugih. Ni tu ne nalazimo Savu koja teče uzvodno, tek fotografiju leševa koje je izbacila Sava, a koja se može vidjeti i na stranicama Muzeja Holokausta. Već kroz lipanj se više uopće ne spominje tema ustaških logora, sudi se narodnim neprijateljima, obnavlja se zemlja, kuće, tvornice…
Redatelj Jakov Sedlar hvalio se upravo ovom montažom kao vrhunskim dokazom bezočne propagande o napuhivanju broja žrtava (FOTO: Wikimedia Commons)
U uvodnom govoru na premijeri filma u Zagrebu Jakov Sedlar govori nam o tome kako je ostao začuđen količinom laži kojom je bio izložen u Jugoslaviji (o tome da je Tito najveći državnik, Stepinac zločinac, a Jugoslavija najsavršenija država na svijetu, a milijuni ubijani u Jasenovcu…), te pet puta ponavlja riječ ISTINA koju će nam navodno on prezentirati. Nudi nam da ga ispravimo u svakoj mogućoj faktografskoj pogrešci koju su prezentirali, te ispriku i mogućnost da se ispravi pogreška. No ovdje se ne radi o slučajnoj pogrešci, ovdje se radi o promišljenoj krivotvorini. Napravljena je za publiku koju činjenice ne zanimaju i koju ovaj film treba samo dodatno ohrabriti i poduprijeti u mitovima u koje vjeruju. Ova krivotvorina je toliko loše napravljena da je šokantno koliko falsifikatore nije briga ni za kritiku ni za osudu za takav čin. Pa i zašto bi? Bujice, Kamenjari, Dnevno, Direktno, Glasovi Koncila i slični nikad neće objaviti ovo razotkrivanje, jer ni njih, ni njihovu publiku, a ni Sedlara ne zanima ISTINA.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot YouTube/Wikimedia Commons
Pretpostavljam da od vas "komentatora" niko nije ubio lično nikoga u Jasenovcu...
Zašto se toliko bavite tuđim zločinima?
Svaki ubica ima svoje ime i prezime. „Naravno, obični ljudi ne žele rat; ni u Rusiji, ni u Engleskoj, ni u Americi, pa ni u Njemačkoj. To je jasno. Ali, ipak su "vođe" država ti koji određuju politiku i uvijek je lako povući narod za sobom, bila to demokracija, fašistička diktatura, parlament ili komunistička diktatura... sa ili bez glasa, narod se uvijek može nagoviriti da sluša vođe. To je lako. Sve što im trebate reći je da bivaju napadani i kritizirati pacifiste zbog nedostatka patriotizma i izlaganja zemlje opasnosti. Tako to ide u svakoj državi."
~Hermann Göring~